Kindrovo je selo na Dilju, a prema zadnjem popisu stanovništva 2011. godine imalo je 87 stanovnika. Pri ulasku u selo odmah se zamijete lijepo uređena pročelja, dosta novih kuća, te se može zaključiti kako ovdje "ima života" što nam potvrđuju i domaćini.
- Selo je posljednjih godina živnulo, dosta je mladih ostalo, ima i puno djece u selu. Prije toga su dosta odseljavali u grad, ali sada se to okrenilo - kaže Anka Andrić.
- Na posljednjim izborima bilo je 86 stanovnika, a baš neki dan sam nas brojao i ima nas 74. Odavde se na rad u Njemačku odlazilo poslije Drugog svjetskog rata, tada je po pričama starih otišlo pola sela. Danas naši mladi ne odlaze u inozemstvo, ostaju u selu, jedino je problem što se ne žene, ali mi poženjeni smo nadomjestili i mislim da kod nas nema obitelji da ima manje od troje djece - priča sa smiješkom njen sin Goran.
On i supruga Daliborka također imaju troje djece. Dvadesetogodišnja kći Anita nam kaže zašto voli svoje selo: - Na najvećem smo brdu i imamo jako lijepu prirodu oko sebe. Radim u Brodu, ali volim doći kući, jer je mir, ali volim i običaje, folklor i pratim sve manifestacije.
Brat Josip je predsjednik KUD-a "Krešimir Šimić" u Podcrkavlju, a Anita zbog obaveza trenutačno nije u KUD-u. Najmlađi brat Toni ima 13 godina.
Na selu ne možeš biti gladan
Na pitanje što je Gorana zadržalo u Kindrovu, odgovara: - Odlučio sam sam sebi stvoriti što treba meni i mojoj obitelji, da ne moram očekivati ni od koga i da nisam ovisan o nekome drugome. Zaposlen sam, a poslije posla puno radim na zemlji, u voćnjaku. Ne bih nikada išao u Njemačku, ono čega se naši ljudi odriču uNjemačkoj, da to učine ovdje kod kuće, imali bi isto više.
Daliborka dodaje: - Tko god je na selu ne može biti gladan, samo treba raditi.
Obitelj Andrić prije 22 godine posadila je 3 hektara jabuka, imaju i šljive, vinograd, a ratarske kulture siju za vlastite potrebe jer drže svinje, krmače i bikove za tov.
Upravo kad smo dogovarali posjet Kindrovu, bili su u berbi jabuka i tovarili su ih za prodaju. - Urodom smo jako zadovoljni, ali cijena je katastrofa. Danas vozimo jabuke, ali nemam pojma ni hoće li ih primiti, ni koliko ću dobiti. To je najveći problem. Nije problem proizvesti, nego kad dođe jesen kome prodati, po kojoj cijeni, hoćeš li dobiti novce. Svake godine čekamo jednu dobru godinu, prošle godine je bio mraz, a sad kad ih ima imaju svi, tu je i uvoz, čak razmišljam da pola povadim.
Među najstarijima u selu je Manda Matanić koja će u veljači napuniti 80 godina: - Prije se sve radilo ručno, ali su ljudi imali više vremena. Uvik smo bili veseli, a kad dojdemo s posla večeramo, namirimo marvu i sjedimo prid kućom, cure pjevaju, stare bake sjede. Mladi danas imaju traktore i svejedno trče, trče, nikada kraja. Dosad ljudi rade i fićukaju, žene beru grah i pjevaje, a sad nema ni fićukanja, ni tice više ne pjevaje. Manje smo imali ali smo bili zadovoljniji. Bili smo sirotinja, ja sam tkala stolnjak i s jedne strane bi išla jedna mustra, s druge druga, tako da svake druge nedjelje na čelo stola okrenemo drugu mustru, kao da je drugi stolnjak. Prominilo se puno toga, ali nešta i na dobro. Kad sam se 1961. godine iz Zdenaca udala u Kindrovo, nismo imali cestu, seljani su sami trasu pravili. Nismo imali ni vode, pa smo na "obramenicama" nosili vodu iz bunara i tamo dole smo išle rubinu prati.
Iako je mlađa 30 godina toga se sjeća i Kata Andrić: - I ja sam veš prala na česmi, odnosno u veš-loncu bi ga iskuhala i onda sam nosila na česmu ispirati. Kad nosiš kući, ne znaš bi li ga bacio ili tamo povješao. Odatle smo nosili i vodu za piće, za pranje, za sve. Vodovod smo dobili tek prije 12 godina.
Ponosno ističu kako u selu imaju četiri prirodna izvora vode i da je ta voda iz bunara kvalitetna, pa su tijekom krize s vodom u Brodu mnogi iz grada u redu čekali kod njih na "česmama" za vodu.
Andrić je jedno od najčešćih prezimena u Kindrovu, ali nisu svi međusobno rod. Daliborka i Kata ističu da su njihove obitelji povezane kumstvima, a to je ono što se ovdje prenosi s koljena na koljeno i kumstva su među obiteljima stogodišnja i najvrednija.
(Više u tisaknom izdanju Posavske Hrvatske)