Slavonskobrodski učenik, student, učitelj i nekadašnji novinar Brodskog lista autor je najpoznatijeg nadimka hrvatskih nogometaša
Tijekom proteklih nekoliko godina, a pogotovo u posljednja dva mjeseca, uspjesi hrvatske nogometne reprezentacije glavna su tema svih medijskh izvještaja, ali i glavna tema svih razgovora, slavlja, pjesama i veselja širom domovine, pa i u svijetu. Možda i najčešće spominjan nadimak za izabranu vrstu koju je na Svjetskom prvenstvu u Rusiji sjajno vodio Zlatko Dalić jest "Vatreni", a u javnosti je malo poznato da je autor tog imena, smišljenog za naše nogometaše, nekadašnji slavonskobrodski učenik, student i učitelj Josip Prudeus! Baš na tu činjenicu podsjetio nas je Brođanin Mladen Ivezić, te vam donosimo nekoliko detalja o autoru najpopularnijeg sportskog nadimka u Hrvatskoj.
Rođeni Samoborac Joža Prudeus učitelj je hrvatskog jezika i povijesti. U Slavonskom Brodu živio je od 1946. godine, tu je pohađao osnovnu školu i Gimnaziju te diplomirao na Pedagoškoj akademiji, a kao učitelj radio je u Slavonskom Brodu i Sibinju do 1971., nakon toga i na Rabu, u Bregani, Gradanjcima, Noršić Selu. Učiteljski radni vijek završio je u Osnovnoj školi Samobor. Usto, radio je kao novinar na Radio Samoboru, bio je voditelj Centra za kulturu, te prvi samoborski pročelnik za društvene djelatnosti (1991.). Utemeljio je Večeri hrvatske ljubavne poezije Vrazovoj Ljubici (1989.) koja je postala tradicionalno lipanjsko okupljanje poštovatelja ljubavnih stihova. Utemeljitelj je, i prvi urednik, programa za djecu i mladež Hrvatskog katoličkog radija. Jedan od utemeljitelja Škole dječjeg stvaralaštva - škole za darovite učenike hrvatskih osnovnih škola gdje je radio 33 godine, a Odlukom Ministarstva prosvjete Republike Hrvatske imenovan je bio i za glavnog koordinatora rada Novigradskog proljeća.
Novinarstvom se bavio od 1968. i objavljivao je u Vjesniku, Večernjem, Novom listu, Telegramu, Brodskom listu, Samoborskom listu, Samoborskim novinama, Imotskoj krajini, Vukovarskom listu, Radio Zagrebu, Radio Rijeci, Radio Puli, Radio Splitu, Radio Brodu, Radio Samoboru, Kerempuhu, Paradoksu, Čvorku, Glasu Samobora, Našem Samoboru, Glasu koncila, Kani... Pisao je za Hrvatski književni list (1966.) i Hrvatski tjednik (1971.), Hrvatsko slovo, a poseban dio stvralaštva je pisanje za djecu, pa svoje radove objavljuje od 1965. u Modroj lasti, Smibu, Galebu, Radosti, Pogledu...
Zastupljen je i u hrvatskim udžbenicima, u čitankama, pjevankama i radnim bilježnicama. Autor je predložaka za četiri hrvatske mise koje su uglazbili mo. Josip Degl' Ivellio, Željko Bradić i Alan Kljajić, libreta za hrvatsku rodoljubavno-ljubavnu operu "Samo san" (uglazbio Alan Klajić); pasionskog skazanja: Dizma i Gesta. Oko 150 njegovih pjesama je uglazbljeno, a skladali su ih, među ostalima, Željko Bradić, Arsen Dedić, Siniša Leopold, Pero Gotovac, Emilio Kutleša, Nikica Kalođera, Mirjana Žužić, Mario Mihaljević i Tomislav Jozić, fra Petar Kinderić, Marijan Mlakar, Julije Njikoš.
Kao promidžbeni djelatnik, autor je stotine TV spotova, radio poruka, oglasa, povelja, diploma, slogana i imena (Vatreni, Boroleta, Borosana, Startas, Trinam, Dorina, Mleko z bregov, Bonko, Vupik, Voćko, Dona… Domaće je domaće, Piće naše mladosti, Voće koje teče, "Kad je piješ osjećaš se bolje" - TV spot "kiselica" za koji je nagrađen i na međunarodnom festivalu u Cannesu). Nadimak "vatreni" smislio je još prije Svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998. godine, na kojem je Hrvatska osvojila treće mjesto. Državni zavod za intelektualno vlasništvo izdao je Rješenje za registraciju žiga "Vatreni" - ime za hrvatsku nogometnu vrstu, a Prudeus ima i madridski i ženevski certifikat zaštite. Priznanje mu je dodjelio i Hrvatski nogometni savez, uz obrazloženje: Za autorstvo izraza "Vatreni".
Odlaskom u mirovinu darovao je sve što je četvrt stoljeća skupljao u Zbirku za korist i radost mnogima, postavljenu u OŠ Samobor. Zbirka sadrži, među ostalim, oko 380 slika, 230 keramika, 80 batika, 500 DVD-a, približno3000 knjiga i dr.
Od mnogobrojnih nagrada primio je i tri značajne: Nagradu za životno djelo Grada Samobora (2004.); Državnu nagradu "Ivan Filipović" za životno djelo, Povelju pape Benedikta XVI. za 60 godina ministriranja (2008.), te Povelju pape Franje za književno stvaralaštvo duhovnog nadahnuća.