Najviše stanovnika Ježevik je imao 1931. godine i to 153, prema zadnjem popisu iz 2011. godine 63 stanovnika, a danas ih je još manje
Je li ispravno Ješevik ili Ježevik, ne znaju ni sami mještani, kažu kako su svi uvijek govorili Ješevik, a onda poslije rata kad su stavili nove ploče na njima je pisalo Ježevik. Ovo selo smješteno je na obroncima Dilja, a u njega dolazite iz Bukovlja preko brda i kroz šumu. Predivan izgled Ježeviku daje puno zelenila, ispred svake kuće su stabla, uglavnom oraha, a od olistalih stabala kuće se ni ne vide.
Na početku sela uz cestu su dva zvonika, jedan nasuprot drugoga, desno je pravoslavni, a lijevo katolički koji svjedoče o suživota dva naroda u ovom selu i danas zvone kad netko umre.
- Ja sam se iz Crnog Potoka u Ješevik udala 1949. godine i volila sam ovd' biti od prvog dana, svidilo mi se ovo selo, a i narod. Dvi vjere su tu bile, ali smo bili ko' jedno. Kad sam ja došla, bilo je to malo selce, ali puno naroda, bilo je cura, momaka, dečaka, ljudi, sad nema naroda, stari su pomrli, a mladi odselili u grad za poslom - priča osamdesetosmogodišnja baka Marija Sedlarević.
- Zajedno smo odrastali i dobro se slagali, ni za vrijeme rata nije nitko odselio zbog pripadnosti drugom narodu. I kirvaj zajedno slavimo zahvaljujući pokojnom dida Vasi koji se zalagao puno za selo. Budući da pravoslavci nemaju kirvaj, oni imaju slavu, a katolici su slavili kirvaj na Miholje, dida Vaso je predložio da slavimo zajedno kirvaj drugu nedjelju u listopadu i to smo svi prihvatili, slavimo ga i danas - dodaje baka Marijina kći Ruža Đukić, koja je, kako sama kaže, u miješanom braku.
Izletnici vole ovo selo
Najviše stanovnika Ježevik je imao 1931. godine i to 153, prema zadnjem popisu iz 2011. godine 63 stanovnika, a danas ih je još manje.
- Nije naše selo prazno ni pusto, dolaze nama izletnici stalno, samo nek svani nedjelja ili svetac puna je cesta bicklista, dolaze i autima, motorima, obično idu u Ljeskovac na roštiljanje, kupanje. Svakome se sviđa ovo selo, vole u njega doći, ali se naše selo razrijedilo, ima pet kuća jedna do druge sve prazne jer su vlasnici pomrli, a nekad je bilo puno selo i naroda i marve - napominje baka Marija.
Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske!