Ravan i Brčino u podnožju su brdskih odvoračkih sela i kako se geografski nadovezuju jedno na drugo tako ih ni u ovoj reportaži nismo mogli razdvojiti jer i mještani iz oba sela su povezani.
Središnje mjesto okupljanja stanovnika ova dva sela je uređeni mjesni dom u Ravnu.
- Desetak godina aktivna je Udruga za sport i rekreaciju "Dilj MM" koja okuplja 60-ak mještana oba sela, a pridruže nam se i mještani Sibinja, Pleternice. Ime Dilj smo zadržali od nekadašnjeg naziva nogometnog kluba, a inicijali M M su u spomen na dva preminula naša prijatelja, Marka Sulića i Matu Pauna, koji su i osnovali udrugu i kojima smo postavili spomen-obilježje pred mjesni dom. Uz povremena putovanja glavni cilj naše Udruge je okupljanje mještana, organiziranje raznih aktivnosti u našem kraju. Imamo ovaj lijepo uređeni dom gdje nam je "baza", iza je travnato i betonsko igralište s reflektorima, a ispred je dječje igralište. Zaista pravo mjesto okupljanja za naše stanovnike svih dobi. Općina Sibinj nam je puno pomogla kod uređenja, a mi sami održavamo okoliš. Dom koriste svi mještani najčešće za obiteljske proslave, ali i one najtužnije trenutke, karmine, pa smo u postupku nabave posuđa jer se posljednjih godina značajno koriste prostori doma - kaže predsjednik Udruge Mario Janković.
Mlade obitelji ostale u selu
I Danijel Štimac je član Udruge i rado se odaziva na sve akcije, a i na svakodnevna druženja u domu kad nije na terenu: - Radim u Njemačkoj kao zavarivač, sada sam kod kuće na praznicima za Uskrs. Stalno sam na terenu, ali iskoristim svaku mogućnost za dolazak kući jer mi fali moj kraj, moje selo. U selu je ostalo dosta mladih, a i ja ću se ovdje vratiti za stalno kad-tad.
Članice udruge su i Đurđa i Lidija Janković koje smo zatekle baš kad su iz crkve nosile oltarnike koje su mijenjale uoči Uskrsa. Đurđa se iz Ravna udala u Brčino, a Lidija je rodom iz Podcrkavlja.
Na pitanje po čemu je njihovo selo lijepo obje se slažu da je najvažnija sloga mještana. - Nisam prije udaje bila u Odvorcima, ovdje su ljudi baš dobri, svi su složni i iako smo malo selo, dosta je mlađih obitelji - kaže Lidija. Đurđa dodaje kako se svi odazovu ako treba nešto odraditi i organizirati.
Luka Paun se nakon završenog studija u Zagrebu vratio kući i zajedno s ocem Blažom vodi autoprijevoznički obrt: - Tata ovaj posao vodi 25 godina i još kao srednjoškolac sam mu pomagao, zatim sam upisao izvanredni studij sigurnost na radu i sad radim s tatom. Imamo dva kamiona za prijevoz trupaca, klada i vozimo na području cijele Slavonije od Baranje do Novske i troje nas je zaposlenih. Tih dvadesetak godina vozimo stalno za iste kupce, a kao i u svakom poslu tako i u našem odgovornost prema poslu je najvažnija.
Obitelj Paun uredila je na ulazu u Ravan ribnjak gdje su nakon zime na otvorenom smještene njihove ovce, ali to je i mjesto druženja mještana oba sela. Luka je aktivan i u selu, član je mjesnog odbora: - Naša sela, Ravan i Brčino, su povezana, kao jedno smo selo, imamo zajedno i kirvaj na Veliku Gospu, 15. kolovoza. Aktivirao sam se u mjesnom odboru baš zbog toga da nešto napravimo za naš kraj, da mladi u njemu ostaju, da se ne iseljavaju.
Ovi mladi ljudi i svojim primjerom pokazuju da ono o čemu pričaju i čemu teže i sami ostvaruju. Rastužila ih je nedavno reportaža na jednom portalu gdje je prikazano kako njihova dva sela odumiru, da nema ni "žive duše", te su fotografirane samo stare i napuštene kuće. Potvrđuju da je nedavno jedna obitelj odselila u Njemačku, ali i ponosno ističu, što smo i primijetili prolazeći kroz selo, da je posljednjih godina izgrađeno desetak novih kuća u kojima žive mlade obitelji.
Jedna takva je obitelj Štimac. U dvorištu nas je dočekao Željko, koji zajedno s bratom Damirom radi u Južnoafričkoj Republici, ali obojica su izgradili kuće u rodnom Ravnu i tu zasnovali obitelji. Željko sa suprugom Mateom ima kćer Teu koja ima godinu i pol.
- Kao cjevar već godinama radim na terenu u inozemstvu, po Njemačkoj, Nizozemskoj, Belgiji, a već četvrtu godinu sam u Africi. Svaka tri do četiri mjeseca dolazim kući, a s obitelji se čujem i vidim svakodnevno što mi je jako važno jer tako vidim kćer kako odrasta. Ispočetka mi se u Africi bilo teže privići na klimu, ali sada je uobičajeno, živimo u kampu gdje su sve naši radnici, tako da smo malo u kontaktu s lokalnim stanovništvom. Zadovoljan sam poslom, od terena sam izgradio ovu kuću. Europa je ipak bolja od Afrike, ali nigdje nije lijepo kao kod kuće. Volim svoje selo, zato sam tu i napravio kuću jer tu s obitelji želim živjeti. Uvijek kad dođem na godišnji odmor, sastanem se s prijateljima najčešće u mjesnom domu jer nam je to mjesto okupljanja, onda "pretresemo" sve teme, družimo se. Sve ovo mi tamo jako nedostaje - kaže Željko. Dok ulazimo u kuću supruga Matea upravo nosi malu Teu koja se tek probudila. Matea je iz Pleternice i u odvorački kraj je dolazila rodbini u goste: - Sama sam u kući s kćeri, ali ima u selu još majki s malom djecom, pa kad dođu topliji dani, više ćemo se moći družiti.
Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske