(24. prosinca 1943. - 25. veljače 2022.)
Otišao je naš Boža.
Još prošlog ponedjeljka razgovarali smo telefonom, mučilo ga je što je zbog bolesti "preskočio" jednu svoju kolumnu "Pogled s gornjega grada" koja desetljećima izlazi u Posavskoj Hrvatskoj, i teško govoreći rekao je da za dan-dva očekujemo njegov novi tekst.
Bolest je bila jača.
Prazan je ostao prostor u našem tjedniku, Boža nas je napustio baš u petak, na dan kada su mnogi čitatelji, uzimajući novine u ruke, prvo otvarali 10. stranicu i uz njegove riječi se nasmijali, zamislili, često i glasno prokomentirali.
Napustio nas je Božidar, Boža, Montrealac, Krajnović, jedan od najomiljenijih likova u javnom životu grada na Savi. Rođen je 24. prosinca 1943. u Podvinju, školovao se u rodnom mjestu i Slavonskom Brodu, a Pedagošku akademiju završio je u Zagrebu. Nakratko je radio u Šumskom gospodarstvu, Brodvinu i Orioliku, a od 1970. u Vjesniku. Tijekom radnog vijeka bio je i voditelj Informativno-poslovnog centra u kojem su radili novinari svih Vjesnikovih izdanja, dugi niz godina bio je stalni dopisnik Večernjeg lista. U mirovinu odlazi 2002., kao voditelj poslovnice Tiska. Bio je aktivan u sportskom i društvenom životu, predsjednik nekadašnje SOFK-e, osnivač je i prvi Veliki rektor Visoke vinske akademije.
U Novom Brodskom listu izlaze njegove kolumne "Pliva patka preko Save", a od 2001. godine neprekidno, sve do smrti, u Posavskoj Hrvatskoj objavljuje kolumne "Pogled s gornjega grada". Komentirao je našu svakodnevicu, uz neizbježno završno Šucino "poklapanje". Kako je sam rekao, na tih karticu i šest-sedam redova stane sve što možeš nekom, i o nekom, reći. Pohvaliti ga. Ili mu skresati u brk.
Objavio je četiri knjige koje su trajni zapis života u našim krajevima, u drugoj polovici 20. i na početku 21. stoljeća. Njegov humor, vedar duh, sjajna pisana i izgovorena riječ, ostaju nam u trajnom sjećanju.
Ispraćen je na groblju u Podvinju u ponedjeljak, 28. veljače.
Zbogom Boža, nedostajat ćeš nam puno!
*******************************
Volio je sve ljude, Podvinje, Slavonski Brod, a najviše svoju obitelj. Zato, oproštaj s Božom završit ćemo njegovim riječima, koje je napisao na kraju svoje knjige, objavljene 2012. godine:
"Ovu knjigu, a nadam se da nije posljednja, posvećujem svojoj unučadi: Adi, Luki, Filipu, Denisu, Tei i Asji. Tea i Asja su male bebe, i dosta će godina proći da pročitaju djedove kolumne. Iako će to biti neko drugo vrijeme, nadam se kako će prepoznati grad u kojem su živjeli dobri i vedri ljudi. Ljudi koji su neizmjerno voljeli svoj grad i rijeku Savu, koja će vjekovima teći."