Sport

Želimo vrh hrvatskog karatea

Zdenko Horvat, sportski direktor KK Slavonski Brod i izbornik karate reprezentac

Datum objave: 7.3.2006.
Posavska hrvatska, Slavonski Brod

Karate klub Slavonski Brod svake godine potvrđuje svoju kvalitetu i iznova oduševljava brojnim uspjesima. Kako održati tu visoku razinu i ove godine, koji su planovi?

- Točno je da smo mi prošle godine osvojili čak 200 medalja, ali posebno raduje činjenica da imamo osam odličja s državnih prvenstava. Plan za ovu godinu je osvojiti ne toliko puno u ukupnom broju, ali pokušat ćemo izboriti što više ovih najvrijednijih, državnih medalja. Od samog početka godine krenuli smo u program državnih prvenstava kako bi ih što spremiji dočekali. Prvo Prvenstvo Hrvatske očekuje nas već 18. ožujka za seniore, sredinom travnja slijedi prvenstvo za kadete, pa mlađe kadete juniore... Tu se posebno nadamo velikim uspjesima jer u ovom trenutku Karate klub Slavonski Brod ima sjajnu kadetsku ekipu. Prošle godine smo bili drugi, ali u finalu smo poraženi od izabrane vrste Hercegovine, a i na ovogodišnje prvenstvo idemo s puno optimizma. Uvjeren sam da ćemo opet biti u finalu i daj Bože da uzmemo prvo mjesto. U seniorskom uzrastu imamo standardne probleme, natjecatelji nam odlaze studirati izvan Broda, ali sad smo našim seniorima organizirali treniranje u gradovima gdje studiraju, pa ćemo na jesen nastupiti u ekipnom natjecanju i sa seniorima i očekujemo jako dobar rezultat. Planiramo se pojačati s dva reprezentativca i pokušat ćemo oduzeti primat Samoboru koji je šest godina zaredom državni prvak.

Od koga se najviše očekuje?

- Sportska javnost već zna za naše najbolje članove, Nemanja Cvijanović je još uvijek kadet ali već sad radi na seniorskoj razini, Perica Opačak također. Ivan Opačak dugo vuče neugodnu ozljedu i očekujemo da će se to uskoro riješiti. Uz njih vratio nam se Hrvoje Ambreuš, tu su Komlenac, Stepić i brojni drugi mladići koji su, iako mladi po godinama, već poprilično iskusni.

Uvjeti rada muče i Karate klub...

- Mislim da nema nijednog kluba u Brodu koji je zadovoljan uvjetima rada. Mi jednostavno nemamo dovoljno prostora i dvorana da potrebe budu zadovoljene. Tako je i s našim klubom, pa radimo u pet termina tjedno, po sat i pol. U tom vremenu moraju trenirati sve uzrasne kategorije, pa, recimo petkom, bude gotovo nemoguće raditi jer imamo više od 100 natjecatelja u dvorani. Ponedjeljkom i utorkom imamo kasnije večernje termine na koje mladi teško mogu doći, nedostaje nam teretana, tatami, posebna oprema za treninge, ogledala... Zato moramo improvizirati. Zagreb, Samobor i druge sredine velikim koracima grabe prema naprijed, a mi smo daleko iza njih po uvjetima. Još uvijek im uspijevamo parirati na natjecanjima, ali uz ovakve uvjete ne znam koliko ćemo dugo to izdržati. Da bi mogli postići vrhunski kadetski rezultat treba po 8-9 treninga tjedno, a mi imamo upola manje.

Vi ste i izbornik hrvatske reprezentacije koja posljednjih godina ostvaruje sjajne rezultate. Uzlet našeg karatea počeo je nakon što ste bili postavljeni za izbornika kadetske reprezentacije...

- Kadetsku reprezentaciju sam preuzeo 1996. godine, kasnije juniorsku, pa seniorsku. Najveći problem hrvatskih karate reprezentacija je bio što nismo imali model rada i nije bilo jedinstva u ekipi. Važan detalj je bio i taj što se prije rata jako teško netko mogao probiti u reprezentaciju ako nije dolazio iz Karate kluba «Tempo». Zato smo ponajprije inzistirali na stvaranju kulta reprezentacije i sada je svima jasno da samo najbolji ulaze u izabranu vrstu. Nema nikakvih veza, nema protekcija, ako nisu zaslužili kvalitetom nitko ih ne može ugurati u reprezentaciju. Takav način rada je dao rezultate pa sam s juniorima osvojio prvu mušku ekipnu medalju (bili smo treći na Svjetskom prvenstvu), onda smo osvojili prvu mušku seniorsku medalju (treći u Bremenu), pa smo to ponovili na Tenerifima. Htio sam se povući nakon tog natjecanja, imam velike obveze na radnom mjestu, pa obveze prema Gradskom poglavarstvu, obveze prema klubu... ali u Savezu nisu htjeli ni čuti za moj odlazak, i kako to obično bude, počeo sam još više raditi! Sad smo u pripremama za Europsko prvenstvo koje će u svibnju biti u Norveškoj, već nekoliko tjedana sve vikende provodim s reprezentacijom na pripremama, a tako će biti do prvenstva i pokušavamo stvoriti takvu atmosferu i formu da se ponovno vratimo s medaljom. Dat ćemo sve od sebe, nikome neće biti lagano s nama iako smo zbog ozljede ostali bez Zamlića, jednog od ključnih članova reprezentacije. Ekipa s njim i bez njega nije ista, ali motiva nam ne nedostaje.

Nažalost, i u karate sportu se pojavila afera, «slučaj Smoljenović» je imao dosta odjeka u javnosti...

- O Iliju Smoljenoviću nerado govorim jer ja s njim uopće ne razgovaram od 2002. godine. Jedan dio svog života, dok sam studirao u Zagrebu, sam trenirao kod njega u klubu «Tempo» i ostale su mi vrlo ružne uspomene. Ilija je čovjek koji vjerojatno zna karate i zna suditi, ali nisam siguran da zna pošteno suditi. On je apsolutist i ne dopušta da se uz njega razvije nijedna druga jaka osoba. On definitivno nije ugrožen po nacionalnoj osnovi već mu je problem što sam sebe smatra mesijom. Uz njega se nitko ne može razviti, pa dok je on bio predsjednik sudačke organizacije Jugoslavije nijedan sudac iz Hrvatske nije mogao postati međunarodnim sucem. Dok je on sudio na europskim i svjetskim prvenstvima imali smo dvadesetak medalja, a nakon što je prestao suditi osvojili smo četrdeset medalja! No, osnovno je što on nije poštivao zakone hrvatskog karate sporta. Prema pravilnicima svaki sudac se treba javiti Savezu, odsnosno Sudačkoj komisiji, kad ide negdje suditi, ali Smoljenović to nije htio poštivati. Prvo je dobio godinu dana zabrane, ali i dalje je išao suditi. Onda je dobio dvije godine suspenzije, pa četiri godine, no ni to ga nije omelo da i dalje ne poštuje matični savez i dobio je doživotnu kaznu. I tu je sve jasno.

Imate svoje radno mjesto, sportski ste direktor u klubu i izbornik reprezentacije, član ste Gradskog poglavarstva, dopredsjednik Zajednice sportova... Kako sve stignete?

- Teško stignem! Dosta je naporno jer preko tjedna imam obveze na poslu gdje sam voditelj Autoceste Bregana-Lipovac, a i to mogu s ponosom istaknuti jer proteklih godina ima najmanje problema baš na toj autocesti. Najmanje su gužve, ima najmanje pritužbi i problema, ali smo ipak u sjeni Autoceste A-1. Od svih autocesta mi smo jedini profitabilni i 60 posto prihoda Hrvatske autoceste dobivaju s A-3, odnosno naše autoceste. Nakon radnog vremena tek koji sat provedem sa svojima pa odlazim na treninge u klub, a vikendima, kako sam rekao, odlazim na pripreme reprezentacije. Zato najviše volim ponedjeljke i utorke jer su nam treninzi navečer, pa ipak imam par sati koje provedem s obitelji. Tu su i obveze prema Poglavarstvu, ali želim pomoći gradu u kojem sam rođen i iz kojega nikad neću otići. Treba završiti Vijuš, treba okončati priču o stadionu, puno je posla. Malo nam je sad Korčula sjela «za vrat» ali nadam se da će se to uskoro riješiti kako bismo nastavili sa svime što je ovome gradu potrebno.

Marin Kovačević

Ostale novosti

13.5.2016.Sportski susreti Bljesak

19.2.2016.Izbor najboljih sportaša u županiji

13.11.2015.Uspjeh Sokola

11.9.2015.Ne daj Bože da se doktori ozlijede!

14.8.2015.Velika obljetnica u Brodskom Stupniku

28.5.2015.Sloga pobjednik

22.5.2015.Junaci iz "kontejnerskog naselja"

15.5.2015.Regata Slavonski Brod

8.5.2015.Skate park opasan po život

27.2.2015.Heller, Lipovac, ŽOK "Nova Gradiška", KKK "Olimpik"

9.1.2015.Škola klizanja

31.12.2014.Nagrade ostale u Slavonskom Brodu

5.12.2014.Samardžić na čelu

14.11.2014.Pamtim samo sretne dane

11.7.2014.Tuzlacima tri nagrade

20.6.2014.Iz Broda na Europsko prvenstvo!

9.5.2014.Uspješan prvi nastup

3.4.2014.Pet "komada" u 60 minuta

7.3.2014.Heller, Lutz, ŽOK "Nova Gradiška", KKK "Marsonia"

22.3.2013. Četiri pobjede Legije

15.3.2013.Brod na Savi Marsu slavi

15.2.2013.Najbolji Konopka, Lipovac, odbojkašice, košarkaši

25.1.2013.Zimske radosti na Klasijama

8.6.2012.Zlato, zlato, pa još zlata...

11.5.2012.Josip Vojak u reprezentaciji!

15.3.2012.Pegaz - sjajni domaćini i plesači

13.1.2012.Nisam brojao nikada...

5.1.2012.Sedam desetljeća i tisuće kilometara

6.10.2011.SUPERMAN? IRONMAN!

2.9.2011.NAJBOLJI U EUROPI!

21.4.2011.Medalje za povijest

7.1.2011.SAMO DVA PORAZA U GODINI DANA!

23.12.2010.SRETNO U SLJEDEĆIH STO NOGOMETNIH GODINA!

10.12.2010.NAJBOLJE U HRVATSKOJ!

18.2.2010.BULJAN, LIPOVAC, ODBOJKAŠICE I KARATISTI

22.1.2010.NAJVEĆI HRVATSKI CURLING SKUP U POVIJESTI

30.10.2009.BROĐANKA POKORILA SVIJET!

21.10.2009.ZLATNI VRATAR «TIHIH PAKLENIH»

27.8.2009.TREĆI PUT PRVACI HRVATSKE!

27.3.2009.GRAD I PERKOVČANI SE DOGOVORILI

30.1.2009.JOŠ ČEKAM SVJETSKO ZLATO

2.1.2009.PET DANA UŽIVANJA ZA 6.500 GLEDATELJA

23.12.2008.«DALMATINKA I ŠOKICA» VLADAJU PARKETOM

28.11.2008.SLAVONAC JESENSKI PRVAK!

23.10.2008.ZRINKA KORAĆ ZA POVIJEST

11.9.2008.VAŽNA JE EKIPA, A NE JA

8.2.2008.NAJVIŠE NAGRADA BROĐANIMA!

21.6.2007.SUDAC ZA POVIJEST

8.6.2007.SVJETSKE MEDALJE U BRODU!

20.4.2007.KK «ZANATLIJA» PRVOLIGAŠ!

23.3.2007.REPREZENTACIJA MI JE OGROMAN POTICAJ

9.3.2007.Šahovski Spomen turnir «Milan Mesić»

15.2.2007.Najuspješniji županijski sportši

30.11.2006.PRVI USPJESI BRODSKIH GOLFERA

31.8.2006.ČETIRI USPJEŠNE GODINE

25.8.2006.I NAKON ŠEZDESETE U PUNOJ SNAZI

25.7.2006.SLAVONAC CO POBRAO LOVORIKE