Život

Spavala sam... a onda me počeo daviti

Zlostavljanje žena

Datum objave: 21.9.2012.
Posavska hrvatska, Slavonski Brod

Psihičko ili fizičko, svejedno je, nasilje je nasilje i ntiko nema pravo vrijeđati ili dići ruku na svog partnera. Zlostavljane osobe progovore i reagiraju na nasilje uglavnom kad više ne mogu izdržati, a rijetko ili nikada na nasilje reagiraju njihovi susjedi, poznanici, rođaci. Donosimo dvije priče, dvije žene koje su smogle snage i potražile sigurnost i zaštitu od svojih nasilnih supružnika. Priče su autentične, imena su izmijenjena, žene smo nazvali Štefica i Anja.

Priča prva

Psihički me je maltretirao skoro pola stoljeća

Štefica ima 69 godina i za koju godinu bi mogla proslaviti zlatni pir, 50. godišnjicu braka, ali neće. Svakodnevno psihičko maltretiranje supruga koje se pojačavalo i postajalo učestalije kako su starili, a vršnjaci su, pa i česte prijetnje fizičkim nasiljem odlučila je nedavno prekinuti. Jednostavno je pobjegla od kuće.

- Iz istog smo mjesta, išli smo u istu školu, on je bio stidljiv, ugodan, drag, fin, svirao je bas, voljeli smo plesati. Kad se vratio iz vojske, imali smo oboje 22 godine, vjenčali smo se. Nismo imali stan, selili smo nekoliko puta, ali smo oboje radili i napravili smo kuću. Bio je jako škrt oduvijek, istina, davao mi je svoju plaću da ja raspoređujem novce i plaćam račune jer on nije volio ništa rješavati, ali kad bih mu podnosila račune vikao je, psovao. Nisam tome pridavala toliku pažnju. U međuvremenu smo dobili i dvoje djece, živjeli smo kao većina tadašnjih mladih bračnih parova. Nije pio alkohol, ali je imao tešku narav. Kad su djeca počela studirati, morala sam skrivati od njega ako nisu položili ispit, a bili su dobri studenti i završili su oboje fakultet.

Svi smo mu "titrali"

Uvijek sam pred njima morala skrivati istinu, sve nešto uljepšavati, stalno sam mu morala "titrati". "Titrala" mu je i moja cijela obitelj, braća, sestre, pa su i oni obiteljska slavlja organizirali samo onda kad bi on sutradan bio slobodan, nikome nije palo napamet nešto organizirati na dan kada je on izašao iz noćne smjene. No, on je i inače izbjegavao ta obiteljska okupljanja, sa ženom i djecom nije volio nigdje ići, ali je volio društvo mimo kuće. Kad su djeca osnovala svoje obitelji, nije ih posjećivao, ali je htio da mu i dalje polažu račune i bilo mu je krivo kada bih išla pričuvati unučad. Nije bio zanemaren nikada, niti jedan dan. U kući je bio strog, ozbiljan, nezadovoljan, neraspoložen, a vani, u svom društvu, volio se drugačije provoditi. Situacija se pogoršala nakon što je imao moždani udar, lijekove nije htio piti, a postajao je sve gori. Nastavio je izlaziti još češće, upozoravali su me da je upao u loše društvo, da se provodi s mladim ženama i na njih troši novce. Zaista, dolazio je kući počapan, pogreban, ali nisam ni pomislila da bi to radio pod stare dane.

Kako smo starili, postalo je sve gore

Ustvari, nije on bio bolji ni kao mlađi, ali sam imala puno obveza, djeca su bila mala, nekada bih mu prigovorila, a i sama sam to htjela zataškati i prelazila sam preko toga. I prije je on nalijetao na mene, ganjao me oko stola, zaplašivao, galamio, prijetio, bilo je užasnih scena, ali nije me nikada udario. Sad kad smo pod stare dane nas dvoje mogli lijepo živjeti, brinuti samo o sebi, on se izbezumio još više. Počeo mi je prigovarati i za izgled. "Vidi kakva si debela, k'o trokrilni ormar, tko će tebe takvu", govorio mi je svaki dan. Sve bih okrenula na šalu, ali on nije odustajao od vrijeđanja.

Sve je kulminiralo jedne subote kad me je, nakon što sam bila u nabavci, kući dovezao moj brat. On je krenuo na mene, ispitivao je gdje sam bila, kao da mu je zamračen um, činilo se da ne vidi ni brata. Brat ga je pokušao smiriti, a ja sam, da mu se maknem s očiju, izašla van sređivati cvijeće. Izašao je za mnom, histerično vikao, urlao je kao ranjena zvijer. Dok sam sutradan pripremala nedjeljnji ručak, on se otišao provozati. Počela sam razmišljati da si pripremim nešto stvari, jer nekako sam osjetila da neće biti dobro. Pomislila sam, važno da mi je pri ruci torbica s dokumentima. Kući se vratio ljut i prijetio mi da će me ubiti, govorio je da će sve morati ubiti, da je lud što je odustao od pištolja kojeg je već bio naručio, da će i ono dvoje pobiti, a mislio je na djecu. To je prelilo čašu, tada sam ozbiljno shvatila njegove prijetnje.

Otišao je po nož, a ja sam pobjegla iz kuće

Legla sam obučena, on je odspavao i upao u sobu, ponovno počeo vikati, uzeo je veliku vazu i htio me pogoditi, ali je promašio. Kad je rekao da ide u kuhinju po nož, istrčala sam van iz kuće i pobjegla. Nisam znala kuda bih, nisam htjela otići kod djece jer sam bila sigurna da će me tamo prvo tražiti. Sve mi se okrenulo, nisam znala ni kuda hodam, ni gdje sam, a nakon dva sata lutanja i skrivanja, otišla sam kod brata. Sin mi je nabavio broj udruge, javila sam se i smjestili su me u sklonište gdje sam lijepo primljena. Kad sam došla, imala sam i noćne more, iako sam na katu, zatvarala sam prozor. Još uvije se bojim da će me naći. Samo da me prođe ovaj strah, da se smirim, ja ću se snaći. Imam mirovinu, naći ću si smještaj. Kući se ne vraćam. Sretna sam da su kod mene zdravstvena i osobna i moja kartica od računa, kaže Štefica koja cijelo vrijeme razgovora čvrsto u krilu drži torbicu s dokumentima, jedino što je od stvari uspjela ponijeti iz svoje kuće. Ponijela je ona i sjećanja, jača su ona ružna.

Priča druga

Zlostavljali ju i roditelji i suprug

Anja ima 42 godine, razvedena je godinu i pol dana, a u sigurnoj je kući od početka rujna.

- Upoznali smo se 1993. godine, u njegovom smo rodnom mjestu izgradili kuću, imamo tri djevojčice. On potječe iz brojne obitelji, majka mu se pokušala ubiti tri puta, psihički je bila bolesna, kao i još nekoliko članova obitelji. Mene su moji roditelji fizički zlostavljali, i otac i majka, a mlađi brat nikada nije dobio batina. Rođena sam i odrasla u Njemačkoj. Kao četverogodišnju djevojčicu tata me je udario plastičnom puškom po glavi i sjećam se krvi koja je prsnula po tapetama.

Tata me bacio niz stepenice

Nisam bila zločesto dijete, tukli su me bez razloga. Jednom me tata bacio niz stepenice zbog neke dlake na podu, zatim me polio vodom. Od maminog udarca imam ožiljak iznad usne. Bila sam im kao ropkinja. Kad bi nam došli gosti, moje je bilo samo da skuham kavu, poslužim ih i odem iz sobe. Bila sam i na neurologiji zbog udaraca po glavi. Svi su znali za to, ali nitko mi nije pomogao. Nastavilo se i kad smo se vratili u Hrvatsku. Zadnje sam batine dobila kad sam imala 21 godinu, rekla sam da hoću ići od kuće i tata me željeznom šipkom udario po nožnom zglobu. Tada sam spakirala kofere i otišla iz roditeljskog doma, prekida ova mlada žena priču plačem.

Smjestila se kod prijateljice, a ubrzo je upoznala svog, sada već bivšeg, supruga. - Nisam se zaljubila u njega, nije to bila prava ljubav, ali on mi je bio kao slamka spasa, u njemu sam našla oslonac, osjećala sam simpatiju, tražila sam neku sigurnost. U početku je sve bilo dobro, radili smo i dobro živjeli. Roditelje sam pozvala na vjenčanje i odazvali su se. Oprostila sam im, ali kad god dođem u njihovu kuću sjetim se svega, a oni mene i dalje smatraju nesposobnom, manje vrijednom. Iako nikada nisam ni čula ni vidjela mamu i tatu da se svađaju, mama mi je ovoga ljeta priznala da je tata i nju udarao.

Problemi u braku počeli su prije pet godina kad je ponovno počeo raditi, postalo je strašno. Muž je počeo piti, sve češće je vozio u pijanom stanju, nakupio je zbog toga mnogo kazni. Dolazio je kući pijan, nervozan, vrijeđao me da sam lijenčina, manje vrijedna. Nisam to previše uzimala srcu. No, počele su scene, sve češće svađe. Kad je pijan, potpuno se izobliči, psuje, galami, vrijeđa, grozno je bilo to slušati svaki dan.

Nakon davljenja, podnijela sam zahtjev za razvod

Kad je prije dvije godine došao takav pijan kući, spavala sam u krevetu, ušao je u sobu, uhvatio me za vrat i počeo daviti. Djeca su bila na katu i strčale su dolje, da nije bilo njih vjerojatno bih bila mrtva. Čak je i telefon isključio, ali je kćer mobitelom nazvala policiju. Izmjereno mu je 2,7 promila alkohola, a zato što se sve događalo pred malodobnom djecom, što sam se branila, te što je došla policija, dobili smo oboje novčanu kaznu, moja je bila viša od dvije tisuće kuna.

Odmah sam predala zahtjev za razvod braka, ali sam ostala živjeti u istoj kući. Nisam imala kuda otići, imala sam samo naknadu s biroa, uostalom, kuću smo zajedno gradili i, mislila sam, zašto bih ja otišla. Više me nije fizički napadao, ali psihička su maltretiranja bila sve gora. Na primjer, ja napravim kćeri rođendansku tortu, on je rastrese, umijesim tijesto, on ga baci na terasu, stavim mu jesti, on uzme nož i zabije ga u tepsiju, uzme mi auto, namjerno se parkira na zelenu površinu, a kazna stiže meni jer je auto moj. Svoj 42. rođendan dočekala sam na terasi gdje sam provela noć. Mislila sam da ćemo sad kad smo se razveli moći funkcionirati, ali sam grdno pogriješila. Počeo je i dvije mlađe kćeri okretati protiv mene jer tata ima novaca. Nedjeljna svađa bila je obavezna, udaljila bih se u vrijeme ručka od stola samo da djeca imaju mir. Jedne nedjelje ponovno je došlo do nagurivanja, vrijeđao me, stisnuo za ruke tako da sam bila puna modrica, ali sam ga uspjela odgurnuti. Prestao je kad su djeca došla u sobu. Moja socijalna radnica upoznata je s mojim slučajem i kad me vidjela s masnicama, odmah je kontaktirala sklonište, a ja sam htjela otići što dalje od njega. Djeci sam objasnila gdje idem i svakoga ponedjeljka se čujem s njima, s uzdahom je završila.

Što dalje? - Nisam nesposobna žena, radit ću svaki posao, govorim njemački i engleski jezik, otići ću van, naći ću si ja posao samo da ne ovisim ni o kome. Snalažljiva sam ja, a njemu se ne vraćam. U skloništu sam se smirila, dobro mi je, boli me samo što sam morala djecu ostaviti, spušta glavu sa suzama u očima.

220 žena boravilo u skloništu

Sklonište za žene i djecu žrtve nasilja koje je u Slaovnskom Brodu otvoreno 2009. godine vodi Udruga Brod, grupa za ženska ljudska prava. Ima sedam zaposlenih, 22 ležaja, a od otvaranja do danas u skloništu je boravilo 220 osoba, žena i djece.

- U stalnom smo kontaku s Centrom za socijalnu skrb i policijom i žene kod nas najčešće dolaze preko njih, rjeđe su one koje samostalno dođu. Sklonište nije samo mjesto gdje će osobe dobiti hranu i krov nad glavom, s njima se radi kroz individualne razgovore, radionice kako bi ih se osnažilo. Organiziramo i pravnu pomoć, uputimo ih na institucije gdje sve trebaju otići, objašnjava voditeljica Dubravka Zvačko.

Za žene koje dođu bez ičega, ako one žele, sudskim se putem zatražiti nalog da u pratnji policije odu kući po stvari. Za one koje nemaju primanja, od Centra za socijalnu skrb zatraži se jednokratna novčana pomoć dok se ne steknu uvjeti za stalnu. Žene u skloništu mogu ostati najduže devet mjeseci, iznimno godinu dana. Za to vrijeme pomažu im i u pronalaženju posla, a ljetos su tri žene zaposlili na javnim radovima. Svaka osoba ima mogućnost tri puta ući u sklonište, ako se nije ogriješila o pravila. Ponedjeljkom žene mogu telefonski razgovarati s kim žele, osim sa zlostavljačem. Iako je adresa skloništa tajna, dogodi se da zlostavljač otkrije gdje je, ali tada se poziva policija.

Dakako, najveći je problem financiranje skloništa. - Naš je godišnji proračun 840.000 kuna, a financiraju nas Ministarstvo socijalne politike i mladih, Brodsko-posavska županija i Grad Slavonski Brod. Ne dobivamo trećinu od svakoga, nego 29 posto Ministarstvo, a Grad i Županija po 20-23 posto. Najveći je problem neredovito i nesustavno financiranje Županije koja je natječaj raspisala u ožujku, pa smo prva sredstva dobili tek u srpnju. Tri su mjeseca naše zaposlenice radile bez plaće, a novac za hranu smo posudili od drugih ženskih udruga iz Zagreba, napominje Gordana Matanović , predsjednica Udruge Brod, grupe za ženska ljudska prava.

Marija Kovačević

Ostale novosti

1.7.2016.Kupujete li na buvljaku

1.7.2016.Ponovno zajedno

24.6.2016.Roditelji-njegovatelji

17.6.2016.Mali maturanti

3.6.2016.Obljetnice vrijedne divljenja

27.5.2016.Prekinuto djetinjstvo

13.5.2016.Zlatna harfa

15.4.2016.Zašto je zaustavljeno prikupljanje krvi iz pupkovine

8.4.2016.Nedjelja Božjeg milosrđa

18.3.2016.Zdravstvu potrebno ozdravljenje

18.3.2016.Novi predsjednik Đuro Dikanović

11.3.2016.Zaustavimo glaukom

26.2.2016.Vrapčići idu dalje

19.2.2016.Ora et labora

5.2.2016.Kako je organizirana palijativna skrb?

11.12.2015.U vlaku školarci i nostalgičari

20.11.2015.Sjećanje na žrtvu Vukovara

16.10.2015.Izbjeglički kamp u Slavonskom Brodu

9.10.2015.Pjesma, poezija, ples..

25.9.2015.Tri puta obula cijeli grad

18.9.2015.Pamoja u Tanzaniji

11.9.2015.Između zdravog života i opasnosti

4.9.2015.Izlazak iz preskupog sustava grijanja

28.8.2015.Djeca su sve "nogatija"

21.8.2015.Uskoro zimnica

14.8.2015.Ljudi su dobri, sustav ne valja!

10.7.2015.Štakori na Korzu!

26.6.2015.Mali maturanti

19.6.2015.Darivatelji krvi - naši heroji

19.6.2015.Jeste li se pripremili za plažu

15.5.2015.Ambulante u selima

30.4.2015.Na putu ozdravljenja

24.4.2015.Muškarci češće u sudarima

3.4.2015.Uskrs u obitelji

3.4.2015.Scenski prikaz Svetog trodnevlja

3.4.2015.Stotinu šezdeset i šest dana

20.3.2015.Vlak je uvijek brži!

13.3.2015.Preko granice po... svašta!

13.3.2015.Glaukom je tihi ubojica vida

27.2.2015.U ljudima tražim dobro

20.2.2015.Opremljena informatička učionica

13.2.2015.Lurd u malom

30.1.2015.Sjećanje na suborce

23.1.2015.Kolonija za pohvalu

23.1.2015.Odlazak mladih u inozemstvo

9.1.2015.Iz Hrvatske u Haiti

31.12.2014.Bračni jubileji

31.12.2014.Hitna pomoć pronašla pet promrzlih staraca

24.12.2014.Betlehemska sveta noć

24.12.2014.Budimo čovjek čovjeku

24.12.2014.Dom je župa, župa je dom

24.12.2014.Sirevi za prste polizati

19.12.2014.Zajednica koja slavi život

12.12.2014.Sva djeca iz Doma u Kući sretnih ciglica

12.12.2014.S Marijom u novu evangelizaciju

12.12.2014.Zlatna misa patera Domagoja

5.12.2014.Kolike su zlouporabe "socijale"?

5.12.2014.Svi na klizalište!

28.11.2014.Aktivni i uspješni

21.11.2014.Dosta je. Odblokirajmo se!

14.11.2014.Drvo je prvo, a ugljena nema ni u prodaji

14.11.2014.Od subote nikamo bez zimskih guma

7.11.2014.Županijski školarci dobili 17 asistenata, gradski nijednog

7.11.2014.E-uputnice, e-nalazi i e-otpusna pisma

31.10.2014.Svaki je čovjek unikat!

31.10.2014.Dobra duša slavonska

24.10.2014.Majka, domaćica, poslovna žena

17.10.2014.Humani Eurobikeri

10.10.2014.Budimo ostvarenje Božje dobrote i ljubavi

3.10.2014.Radujmo se Crkvi!

26.9.2014.Bog vodi mene, Crkvu, moj narod

12.9.2014.Vjera gori i pokreće vas!

1.8.2014."Idi pa i ti čini tako"

18.7.2014.Imajte pouzdanja u Boga

11.7.2014.Otkrivena Stopa sv. Martina

4.7.2014.Prvi topli obrok u pučkoj kuhinji dobilo 22 korisnika

4.7.2014.Dvadeset i tri godine sjećanja

27.6.2014.1. srpnja otvorenje pučke kuhinje

30.5.2014.I jedan Očenaš puno znači

23.5.2014.Vodostaj pada, normalan život se vraća

19.5.2014.Ugrožene tisuće stanovnika

2.5.2014.Profesionalno i duhovno napredovanje

2.5.2014.23 godine 3. gardijske brigade "Kune"

25.4.2014. Djeca su najveće blago

4.4.2014.Bogati život samozatajne redovnice

4.4.2014.Mnogobrojne aktivnosti

28.3.2014.Dopustite da vas Bog iznenadi!

14.3.2014.Djeca su najveće bogatstvo

7.3.2014.Trud oko boljih međusobnih odnosa i solidarnosti

14.2.2014.Zmija u pećnici!!!

7.2.2014.Odličja za Šimine anđele pakla

31.1.2014.Sjećanje na suborce

10.1.2014.Kršćanska obitelj moli, čuva vjeru i živi radost!

24.12.2013.Blagoslovljen Božić i sretna nova godina!

24.12.2013.Očitovalo se čovjekoljublje

20.12.2013.Božićna čestitka najmlađih

6.12.2013.Dobro za dobre

22.11.2013."Nema svetkovanja bez ljubavi"

8.11.2013.Samo ljubav dosta je

31.10.2013.Heroji današnjeg vremena

25.10.2013.Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem

25.10.2013.Svatko od nas je stan Gospodinov

18.10.2013.Živjeti i biti u službi drugome

11.10.2013.Budite svjedoci vjere!

4.10.2013.U pola sata zbrinute četiri teško stradale osobe

23.8.2013.Polovni udžbenici i dalje u prednosti

26.7.2013.Obiteljsko druženje

26.7.2013.Štićenice ostaju u domu

19.7.2013.Zlatnoj župi - zlatni dar!

19.7.2013.Podnošljivo i bez mora

12.7.2013.Sva radost tvoja nek' je Gospodin!

21.6.2013.Dvadeset i dvije godine uspomena

7.6.2013.Više od 600 nezaposlenih dobilo privremeni posao

31.5.2013.Svaka beba srce treba

31.5.2013.Učenici Gimnazije obilježili 60. obljetnicu ispita zrelosti

24.5.2013.Policajci koji su donijeli slobodu

17.5.2013.Zdravlje - najveća investicija

5.4.2013.Mentorica u gradu lorda Baltimorea i Ravensa

29.3.2013.Brođani su pobožni i susretljivi ljudi

22.3.2013.Kad vremenska prognoza kaže kako ste

15.3.2013.Zaboravljene uslijed mobilne telefonije

8.3.2013.Odjeća iz kolekcije "Druga ruka"

22.2.2013.Tjedan dana pozitivnog stava

8.2.2013."Duhovna slastičarna"

18.1.2013.Kome smeta skate park?

18.1.2013.Primjer mladima

11.1.2013.I Brođani skijaju...

4.1.2013.Kad zabava postane problem

28.12.2012.Plakati za plakati

28.12.2012.Za primjer drugima

21.12.2012.Od jela do bora, sve kupiti se mora

14.12.2012.Što staviti na blagdanski stol?

30.11.2012.Izmještena na sigurno, a uskoro i uništena

16.11.2012.I gimnazijalci podsjećaju

16.11.2012.Sloboda!

9.11.2012.Najčešći razlog odlaska pred oltar - trudnoća

2.11.2012.Ora et labora

26.10.2012.Sitnicama do velikih ušteda

12.10.2012.Brođani u Lourdesu

5.10.2012.Nečišćenje za ljubimcem može vam počistiti novčanik

7.9.2012.Već 140 godina pomažu u spašavanju imovine i života

31.8.2012. "Uzimam" i sve što dolazi s tim u paketu

24.8.2012.Djevojke su sklone bježanju od kuće, mladići nasilju

24.8.2012.Ovogodišnji kolovoz mogao bi biti neslavni rekorder

20.7.2012.Božja ljubav nadvladala zatvor i strijeljanje

20.7.2012.Biskup krstio Davida

20.7.2012.Darivanje krvi najdragocjeniji je dar

6.7.2012.Svečano u Vrhovini

29.6.2012.Gospa, Majka, učiteljica i pokroviteljica grada

20.4.2012.Naoružani "do zuba"

13.4.2012.Devedeset potomaka za sto godina

6.4.2012.Mladi kao primjer humanosti

6.4.2012.Neka vam bude na ponos!

30.3.2012.NIKOLA JURIĆ

2.3.2012.Preveliki krediti – omča oko vrata farmera

24.2.2012.Večeras se družite s psiholozima

10.2.2012.Vrijedno je sjediti do nogu Lurdske Djevice

10.2.2012.Zimska idila u Splavarskoj ulici?

27.1.2012.Želimo te slijediti, dobro brodsko dijete!

27.1.2012.Zdravstveni nadstandard za Hrvatsku na Strmcu

13.1.2012.PONESIMO SVIMA IZ BRODA GOSPIN SMIJEŠAK

5.1.2012.Svaki petak uz Posavsku Hrvatsku

5.1.2012.ŠTO DA UZVRATIM GOSPODINU ZA SVE ŠTO MI JE UČINIO?

23.12.2011.ČESTIT BOŽIĆ!

23.12.2011.Radost rođenja

22.12.2011.Kraljevstva će minut, gradovi će past, obiteljska sreća jedina će cvast

16.12.2011.Ukrasi za svačiji ukus i džep

2.12.2011.Pet godina bez pučke kuhinje

1.12.2011.Oni k nama lako, mi k njima teško

25.11.2011.Do zdravog duha i preko barijera

18.11.2011.OSTALA JE PLAKETA… I JEDNA FOTOGRAFIJA

17.11.2011.Domaće je najbolje

17.11.2011.(Samo) stepenica do znanja

11.11.2011. Uklonite kulturne barijere!

28.10.2011.Gradonačelniče i župane, nedostupni ste!

28.10.2011.PONOVNO KRIŽ POD KESTENOM

21.10.2011.Gledajmo za one koji ne vide!

14.10.2011.Prva prepreka: ZDRAVSTVENE INSTITUCIJE

7.10.2011.DVADESET GODINA TOPNIŠTVA

22.9.2011.Humanitarno za djecu

16.9.2011.MALA, ALI ZNAČAJNA BITKA

9.9.2011.AMBROZIJA SVE RAŠIRENIJA - BROJ ALERGIČARA SVE VEĆI

2.9.2011.U BOGU JE NAŠA SIGURNOST

1.9.2011.I LOVE TAMBURA

26.8.2011.VRATILI SMO SE GAJBAMA RAJČICE I VREĆAMA PAPRIKE

22.7.2011.LJUBITE JEDNI DRUGE...!

15.7.2011.VJERA JE RADOST I SLOBODA

1.7.2011.108. IDE DALJE

24.6.2011.DVADEST GODINA SLAVNE POSTROJBE

17.6.2011.108 KILOMETARA ZA 108. BRIGADU

10.6.2011. ZAJEDNO U KRISTU

22.4.2011.SRETAN USKRS!

21.4.2011.SVAKO JUTRO NOVO USKRSNUĆE

15.4.2011.PONOS GRADA, ŽUPANIJE I HRVATSKE

8.4.2011.SVJEDOČIMO KONKRETNIM DJELIMA

8.4.2011.DA ŽRTVA OČEVA NE IZGUBI SMISAO

4.3.2011.U SLUŽBI ZAŠTITE I SPAŠAVANJA

18.2.2011.SVE JE ISTO K'O I LANI

11.2.2011.JEDINSTVENA PONUDA

21.1.2011.STADLEROVO U SLAVONSKOME BRODU

14.1.2011.ŠOPING KAO DOPING

31.12.2010.SRETNA NOVA GODINA!

25.12.2010.ČESTIT BOŽIĆ!

24.12.2010.OD SRCA ŽELIM RADOSTAN BOŽIĆ!

21.10.2010.220 GODINA ŽUPE

1.10.2010.ZNAK VJERE I POVJERENJA

24.9.2010.U pedesetoj postajem beskućnik

3.9.2010.TROJKE DAR ZA DESETU GODIŠNJICU BRAKA

27.8.2010.100. OBLJETNICA SVETIŠTA GAŠINAC

13.8.2010.SVEĆENIČKI POZIV ZAPOČET BOŽJIM POGLEDOM

16.7.2010.SVEĆENIK JE DAR KRISTOVA SRCA

9.7.2010.MARIJIN ZAVJET GOSPI

2.7.2010.SVEĆENIK – DAR BOŽJI CRKVI I NARODU

4.6.2010.VODA DONIJELA ZLO

16.4.2010.UGASI ME...

16.4.2010.JEZIKOM BROJKI O VREMENU

2.4.2010.SRETAN USKRS!

1.4.2010.SVA DJECA U JEDNOM ZAGRLJAJU

1.4.2010.IDITE I JAVITE MOJOJ BRAĆI!

26.3.2010.NEKA GOSPODIN BUDE NAGRADA

12.3.2010.ZA HOSPITALIZIRANE BOLESNIKE NEMA ČEKANJA

5.3.2010.NA NOVIM LIJEKOVIMA SE ZARAĐUJE - NA STARIMA ŽIVOTARI

25.2.2010.KUĆA MI JE PUNA USPOMENA IZ ŠKOLE

11.2.2010.ZOVU NAS TEK KAD GORI!?

5.2.2010.PROSJEČNA MIROVINA 1.868,92 KUNE

29.1.2010.SEDAM BRAČNIH DESETLJEĆA RUŽE I MARKA PERKOVIĆA

22.1.2010.ŽELIMO VAM DUG ŽIVOT!

15.1.2010.SAVA JE VELIKO UŽIVANJE, ALI I VELIKA BRIGA

7.1.2010.SPAŠEN ŽIVOT-NAJVEĆA NAGRADA

31.12.2009.SRETNA NOVA GODINA!

24.12.2009.Čestit Božić i blagoslovljena Nova godina!

17.12.2009.Dr. Boro Grubišić uspješno operiran

20.11.2009.ZA SADA TRI MINI TRŽNICE

22.10.2009.BUDUĆNOST HRVATSKE POLICIJE

16.10.2009.VELIKI POVRATAK ZIMNICE IZ VLASTITE KUHINJE

10.7.2009.BROD BI ODMAH NAPUNIO JEDAN NOVI UMIROVLJENIČKI DOM

7.5.2009. IN MEMORIAM

20.3.2009.HITNI BOLNIČKI PRIJEM NA JEDNOM MJESTU

13.3.2009.DNEVNO 750 BOLESNIH

30.1.2009.ŠTO SE PROMIJENILO U PRIMARNOJ GINEKOLOGIJI

23.1.2009.UPOLA JEFTINIJE U JEKU SEZONE

23.12.2008.ODUŠEVLJAVA ME SPREMNOST LJUDI DA POMAŽU

14.11.2008.GURA LI HRVATSKA ENDEMSKU NEFROPATIJU POD TEPIH?

14.3.2008.ZAKONSKI RED ILI ZAKONSKI NERED?

25.1.2008.ČOVJEK SRCA, DOBROTE, LJUBAVI I OSMIJEHA

11.1.2008.Zabranjeno pušenje

11.1.2008.VANDALIZAM MALOLJETNIKA

28.12.2007.KRONOLOGIJA DOGAĐAJA

21.12.2007.Djetešce nam se rodilo, u jaslice položilo

15.11.2007.NEDJELJA OBITELJSKOG ZAJEDNIŠTVA

2.11.2007.500 godina franjevaca

26.10.2007.DODIJELJENO 77 PRIZNANJA VIŠESTRUKIM DAVATELJIMA

12.10.2007.GOSPA OKUPILA BLIZU 15.000 VJERNIKA

20.9.2007.ŽIDOVSKO GROBLJE — SEDAMDESET GODINA ŠUTNJE I ZABORAVA

13.9.2007.DR. TOMISLAV IVANČIĆ PREDVODIO DUHOVNU OBNOVU

7.9.2007.INKLUZIJA JE DIO BRODSKE SVAKODNEVICE

7.9.2007.Pripremaju li Brođanke i dalje domaću zimnicu?

30.8.2007.Gosti iz cijeloga svijeta

20.7.2007.DVIJE ŽRTVE MIŠJE GROZNICE

29.6.2007.STOOSMA JE BILA SKUP IZVANREDNIH LJUDI

29.6.2007.KUPANJE NA VLASTITU ODGOVORNOST

15.6.2007.Maraton za 108. brigadu

14.6.2007.JOŠ PRIZNANJA ZA GRAŠEVINU I CHARDONNAY

1.6.2007.MALI KRIŽ-VELIKA ŽRTVA

25.5.2007.BRODSKI DOM ZDRAVLJA U GUBITKU 2,7 MILIJUNA KUNA

4.5.2007.Okolna izletišta puna kao "čep"

20.4.2007.OKRUGLI STOL O PRAVIMA DJECE S INVALIDITETOM

6.4.2007.SRETAN USKRS!

5.4.2007.EDUKACIJA UVIJEK POTREBNA

1.4.2007.OBILJEŽAVANJE 70. OBLJETNICE

23.3.2007.Izmjene u ustroju Policijske uprave

16.3.2007.POMOZITE ALANU MARTINOVIĆU

16.3.2007.Biskup Srakić u kanonskoj vizitaciji

9.3.2007.DRAGO JURIŠIĆ ČETIRI SATA VEZAN LANCIMA ZA STUP CRPKE

2.3.2007.U VRHU PO KVALITETI I OPSEGU POSLA

22.1.2007.U Općoj bolnici "Dr. Josip Benčević"

23.11.2006.POMOZIMO OBITELJI MATIČEVIĆ DA ZAVRŠI NOVOPODIGNUTU DVORIŠNU ZGRADU

23.11.2006.U VUKOVAR SE NE POZIVA - TAMO SE DOLAZI

19.10.2006.Kuća od sretnih ciglica br. 2

5.10.2006.RADOSNA I RASPJEVANA FRANJEVAČKA MLADEŽ

21.9.2006.SIBINJSKI DVD NA JEDNOM JE MJESTU OKUPIO SVE GENERACIJE

17.5.2006.Bio je to sjajan osjećaj

3.4.2006.Nogomet igram od 1949.!

31.3.2006.Poboljšala bih standard ljudi u Hrvatskoj

27.3.2006.POMOZIMO OBITELJI TOMIĆ

10.3.2006.Nisu sirupi za mene, to sam prodavala drugima

1.3.2006.DRAGO JURIŠIĆ POKLONIO LAPTOP JASNI RADOVANOVIĆ

1.3.2006.PUČKU KUHINJU PRIHVATIO DOM UMIROVLJENIKA