Život

Božja ljubav nadvladala zatvor i strijeljanje

Velečasni Petar Šokčević

Datum objave: 20.7.2012.
Posavska hrvatska, Slavonski Brod

U svetištu Gospe brze pomoći svakoga „osmoga“ u mjesecu kada je hodočasnički dan već od šest sati u jednoj od ispovjedaonica vlč. Petar Šokčević molitvom dočekuje hodočasnike za ispovijed, koja toga dana često bude i duhovni razgovor. Iako je u mirovini od 2006., ističe da svećenik nikada ne ide u mirovinu, jer za one koji hoće raditi na njivi Gospodnjoj posla ima uvijek. Prošle je godine tiho u svetištu Gospe brze pomoći proslavio svojih 50 godina svećeništva, a domaći vjernici na čelu sa župnikom Ivanaom Lenićem u znak zahvalnosti obdarili su ga i prigodnim darovima. Prošavši u tih pola stoljeća kroz brojne životne teškoće svjedoči kako mu je Gospodin podario nekoliko života.

Rođen je 28. lipnja 1935. u Bošnjacima kod Županje, selu inače poznatom po duhovnim zvanjima te je sada osam živih svećenika, među kojima i slavonskobrodski dekan preč. Ivan Lenić. Odrastao je uz petoro braće i sestara u uzornoj vjerničkoj obitelji u kojoj je molitva bila svetinja. U svojoj je župi bio ministrant. Nakon očeve smrti 1946., kada je imao tek deset godina, osjetio je prolaznost života i poziv za svećeništvo. Nakon završene niže gimnazije u Županji, 1949. završio je klasičnu gimnaziju u Zagrebu, a potom u Đakovu maturirao 1954. Od ulaska u sjemenište 1949., odnosno prije 63 godine, proživio je mnoge strahote kao bogoslov, a kasnije i kao svećenik.

Bogoslov u zatvor

- Put do moga svećeništva bio je malo dulji. U Đakovo sam došao 1952., a otišao kao mladomisnik 1961. godine. Od samog dolaska u bogosloviju strepio sam hoću li uspjeti zadovoljiti sve ono što svećeništvo od mene traži. Trudio sam se i ništa me na tome putu nije obeshrabrivalo, sve do danas. Sjećam se 1955. godine ii dolaska u južnu Srbiju, gdje sam služio vojni rok do 1957., u Surdulici i u Leskovcu. Tamo je don Ante Baković dobio četiri godine robije, samo zato što je branio bl. Alojzija Stepinca, jer nije mogao podnijeti da ga proglašavaju zločincem. Bio sam uvjeren da i mene očekuje slična situacija. No, zazivao sam „U Tebe se uzdam, Gospodine!, i nestajao bi svaki strah. Na stotine i tisuće svećenika su tada bili mučeni i zatvarani u komunističkim zemljama. Milošću Božjom išli smo sasvim mirno na taj put o čemu svjedoči knjiga don Ante Bakovića „Batinama do oltara“. Iako tada nisam dospio u zatvor, snašlo me to 5. listopada 1959. kada sam se vratio u bogosloviju. Bio je to dan „D“, najtužniji dan za đakovačku bogosloviju. S nakanom da je zatvore ondašnje su komunističke vlasti nasilno ušli u zgradu bogoslovije, pretresli ju, te uhitili više bogoslova i svećenika. Nas su osmoricu osudili sve skupa na 35 godina robije, a ja sam dobio dvije i pol godine. Tada je đakovačka bogoslovija bila druga po veličini, i jedna od najboljih u bivšoj Jugoslaviji. Imala je sjajne profesore, a napose odgojitelje, rektora, biskupa Bauerleina, duhovnika Ćirila Kosa (kasnije biskupa), prefekta i profesora dr. Ivana Kopića i druge. Disala je „Stepinčevim duhom“, za što je najzaslužniji bio tadašnji duhovnik Kos. Iako je bilo bogoslova različitih nacionalnosti iz svih krajeva bivše Jugoslavije, od Subotice do Jadrana, od Slovenije do Kosova, u njoj je vladalo zdravo i lijepo bratstvo. Zato je čista laž kada su nas komunisti sudili i htjeli zatvoriti bogosloviju radi, kako su oni rekli, kršenja bratstva i jedinstva, radi hrvatstva. Čisto rodoljublje nazivali su šovinizmom, a sve je bilo bez ikakvog temelja. Samo zato što smo pjevali 'Zdravo Djevo, kraljice Hrvata', bili smo velika opasnost za društvo. Najgore je bilo na javnim saslušanjima. Sjećam se kako nam na optuženičkoj klupi u Osijeku javni tužitelj rekao da smo najveći zločinci u Jugoslaviji. Od biskupa Bauerleina su tražili da nas osudi, a oni bi u tom slučaju ostavili bogosloviju, ali on to naravno nije htio. Sve su strane stanice objavljivale tu vijest, cijela je Crkva tada molila za nas. Čudom Božjim bogoslovija je opstala. Vjerujem da se to dogodilo po Gospinom zagovoru, kao i po Stepinčevom i zagovoru pape Ivana XXIII. Često znam promišljati kako su znakoviti bili ti dani; 8. veljače 1960., na dan štovanja Gospe brze pomoći, potpisana je presuda da bogoslovija neće biti zatvorena, a dva dana poslije, 10. veljače, umro je Stepinac. Na blagdan Gospe Lurdske 11. veljače presuda nam je pročitana, a 13. listopada, na blagdan Gospe Fatimske, u Zagrebu je potvrđena.

Molitve bl. Stepincu

Godine 1962., došla je svima amnestija tako da sam ja umjesto predviđenih dvije i pol godine, koliko sam dobio, odležao „samo“ trinaest mjeseci, ali dugih kao 13 godina, toliko se u zatvoru „ostari“. Do suđenja smo četiri mjeseca bili u ćeliji i strepili kada će nas poslati na Goli otok, a znalo se u kakvim se mukama tamo živjelo i umiralo. Molio sam se bl. Stepincu, a njegovo biskupsko geslo "U tebe se Gospodine uzdam" uzeo sam kasnije i kao svoje mladomisničko geslo. Dok sam bio u ćeliji bio sam uvjeren da se nikada neću vratiti i postati svećenik, iako sam u srcu osjećao veliku čežnju za svećeništvo. Svoju sam žrtvu prikazivao za mog prijatelja iz Bošnjaka Ivu Borilovića, koji je bio na putu za svećenički poziv, a imao je bezbroj poteškoća, jer je bio nezakonito dijete, što je u to vrijeme bio veliki problem. Bio sam sretan kada je sedam godina nakon mene i on bio zaređen za svećenika. Umro je 2000. godine, govori nam vlč. Šokčević, prisjećajući se teških trenutaka.

U duhu svoga gesla, 'U Tebe se Gospodine uzdam' kroz svih je 51 godinu služio Crkvi te kao župnik djelovao u dvanaest župa, prvo 26 godina u Srijemu, u župi Sot kod Šida, a potom i u drugim župama Šidskoga kotara i to bez ikakvih neugodnosti. Prisjećajući se tako živo, gotovo do detalja, godina provedenih u Šidskom kotaru, napose u vrijeme devedesetih te ističe: - Na samom početku Domovinskog rata zbog stalnih prijetnji pet je svećenika iz Šidskog kotara izbjeglo, tri rimokatolička i dvojica grkokatolička, te sedam tisuća vjernika. Dobro je što su izbjegli, jer Bog zna što bi s njima bilo, ali meni doista ni jednog trenutka nije palo na pamet da odem i ostavim svoj narod, govori Šokčević, pričajući s nekom posebnom slobodom i jednostavnošću kao da se sve starohote nisu njemu događale.

"Pope, dolazimo da te ubijemo..."

- Mene su dva puta pokušali strijeljati, ispraznili su cijeli šaržer prema meni, a da me metak nije ni dotaknuo. Sad kada razmišljam, učini mi se, ili su me samo plašili ili nisu znali gađati, ili ne znam već što. 'Pope, večeras dolazimo da te ubijemo, zakoljemo'..., bile su svakodnevne prijetnje telefonom, napose po noći te često do jutra nisam oka sklopio. Dočekivali su me skriveni oko župnog stana rafalima kad sam se vraćao automobilom. Pratili me na ulici s provokativnim pitanjima "Gdje skrivaš oružje i marke", a ja sam ih vješto znao izbjeći otišavši u prvu stanicu policiji te ih prijavio da mi prijete. Ma, bilo je svega, očekivao sam smrt u svakom trenutku, i ni sam ne znam kako me niti jedan metak nije okrznuo. Sjećam se, vozio sam po cesti, a kiša metaka fijukala je oko mene, automobil je bio sav izrešetan, te sam od straha stao. Osjetio sam u jednom trenutku tako snažnu Božju blizinu, snažan dodir Isusove ruke i njegove riječi "Ne boj se!". Tako sam bio siguran da je sa mnom i da mi se ništa ne može dogoditi bez njegove volje. Upalio sam automobil i nastavio voziti u takvom miru kao da se ništa nije dogodilo. Vraćajući se iz Šida, pred Tovarnikom sam 9. rujna 1991. naišao u minsko polje ne znajući što je. Vidio sam 20-ak snopova razbacane trave po cesti pa sa mislio da je nekome ispadala iz prikolice. Ni sam ne znam zašto, ali počeo sam ih zaobilaziti automobilom praveći osmice, gotovo se igrajući kao dijete i nekim sam čudom prošao, a da ni jednu minu nisam nagazio. Postavili su ih naši vojnici i kada sam već izišao vidio sam ih kako su se uhvatili za glave izbezumljeni od straha, jer su svakog trenutka očekivali da počne aktiviranje postavljenih mina. Rekli su mi da su me sami anđeli proveli. Sam Bog zna koliko sam puta mogao poginuti, ali meni nikada ni vlas s glave nije falila. On mi je darovao više života, to sam doživio, i zato sve svoje pouzdanje stavljam u njegove ruke. Teško je ne sjetiti se mojih kolega svećenika koji su bili sa svojim narodom poput Ive Burika, koji je kao župnik u Tovarniku ubijen. Kakva je on bio hrabrost, vjernost! Ostao je pod granatama, pod okupacijom sa zadnjim vjernikom. Obilazio ih je redom, ispovijedao, pred smrću hrabrio. Jedni su uspjeli izbjeći, a šezdeset i osmero ih je ubijeno. Poznavao je sve generale te ih pokušavao uvjeravati da je oružani sukob nepotreban, zagovarao je mir, ali bezuspješno. Ubili su ga u župnom domu dvojica vojnika i još se time hvalili. Kada mi se nije javljao išao sam u Tovarnik vidjeti što mu se dogodilo, pa su mi rekli da je doživio infarkt, što je bila čista laž. Poslije mi je čovjek pričao kako su ga natjerali da ga pokupi i odnese na masovnu grobnicu, jer je tri dana ležao u župnom domu i tijelo već počelo zaudarati. Poslije je ekshumiran i pokopan, a iako su ustanovljene rane od metaka zapisano je da je poginuo od granatiranja. Svaki bi svećenik trebao pročitati roman o njemu, „Burik“ koji je napisala prof. Nevenka Nekić te pogledati film koji je snimljen o njemu. Jedno je vrijeme izbjegao kod mene. Sjećam se kako mi je znao govoriti; „Pero, bježite, jer Crkva teško dolazi do svećenika!“ Vjerovao sam da je u Božjoj ruci naša sudbina, u njega sam stavljao sve svoje pouzdanje, spreman i umrijeti ako treba. Zato, nema straha, bojmo se mi samo „jalove lagodnosti“, trebamo uložiti sve svoje snage, cijelo svoje vrijeme i sav svoj život za svoje svećeništvo, tada nećemo nikada morati ispitivati svoj identitet.

Gospodin me doista čuvao, a ja sam služio svojim vjernicima. Dobro je da sam ostao, jer bio sam im tada sve, i svećenik i ambasador... Opsluživao sam cijeli dekanat u kojem je bilo devet crkvi. Kako su se ljudi zbog pucnjave bojali dolaziti u župni ured, ja sam im dokumente s kojima su mogli prijeći u Hrvatsku donosio kući. Hrvati tamo nikada nisu pravili nikakve nerede. Bili su u većini, u Sotu je od 800 stanovnika bilo 630 Hrvata, a danas su u manjini. Kako sam sada u Đakovu u mirovini i imam više vremena, pišem zapise o našem suđenju. Već sam napisao 16 stranica, a pišem i o mom pok. kolegi svećeniku Buriku. Mi koji smo bili svjedoci te naše povijesti dužni smo tu istinu i zapisati. Vjera nas uči da se Bogu predaje sud i pravda i ja duboko vjerujem da će svima nam biti onako kako smo u svome životu činili, rekao je na kraju velečašni Šokčević, koji je unatoč svojim godinama još vitalan i aktivan. Župna crkva Gospe brze pomoći njegova je prva ljubav, jer je tu prije 51 godinu započeo svoju službu kao kapelan, i uvijek mu je bio pojam tu doći na službu, te se Gospi uvijek rado vraća.

Na kraju je rekao kako mu je u svećeničkom životu najvažnije da mu je čista savjest te dodao kako nam je u ovim teškim vremenima kroz koje svi prolazimo jedini izlaz: "Žrtva-Marija-Euharistija“ i u „Tebe se, Gospodine uzdamo!“

- Što sam stariji najviše volim ispovijedati, jer ispovijed donosi posebnu milost s kojom onda može čovjek prihvatiti svoje probleme i nositi se s njima. Važno je samo ljude slušati, dopustiti im da se izjadaju, jer ispovijed je i prigoda za duhovni razgovor. Ljudi trebaju utjehu, a mi im svećenici to možemo dati ako smo u prisutnosti s Gospodinom. Nije mi teško sjediti ni po zimi kada je prohladno ni ljeti kada je doista vruće, od 6 pa do 12 sati svakoga „osmog“ i ispovijedati, započeo je razgovor taj samozatajni svećenik, koji plijeni svojom blagošću i posebnom jednostavnošču s notom duhovitosti u razgovoru te su se, dok je pričao i one doista teške situacije u njegovom životu, činile običnima.

Vlč. Šokčević se sjeća i kako se u njegovo vrijeme misa služila na latinskom, ali to ga nije smetalo: - Teologija se mora studirati i znati, ali ono što je još važnije i što bih želio posvjedočiti mladim bogoslovima, da sam ja polovinu svoje duhovnosti i svog svećeništva stekao na koljenima u sjemenišnoj kapeli, jer koliko smo mi u prisutnosti Božjoj, toliko vrijedimo, toliko vrijedi naše svećeništvo, naš rad.



Brankica Lukačević

Ostale novosti

1.7.2016.Kupujete li na buvljaku

1.7.2016.Ponovno zajedno

24.6.2016.Roditelji-njegovatelji

17.6.2016.Mali maturanti

3.6.2016.Obljetnice vrijedne divljenja

27.5.2016.Prekinuto djetinjstvo

13.5.2016.Zlatna harfa

15.4.2016.Zašto je zaustavljeno prikupljanje krvi iz pupkovine

8.4.2016.Nedjelja Božjeg milosrđa

18.3.2016.Zdravstvu potrebno ozdravljenje

18.3.2016.Novi predsjednik Đuro Dikanović

11.3.2016.Zaustavimo glaukom

26.2.2016.Vrapčići idu dalje

19.2.2016.Ora et labora

5.2.2016.Kako je organizirana palijativna skrb?

11.12.2015.U vlaku školarci i nostalgičari

20.11.2015.Sjećanje na žrtvu Vukovara

16.10.2015.Izbjeglički kamp u Slavonskom Brodu

9.10.2015.Pjesma, poezija, ples..

25.9.2015.Tri puta obula cijeli grad

18.9.2015.Pamoja u Tanzaniji

11.9.2015.Između zdravog života i opasnosti

4.9.2015.Izlazak iz preskupog sustava grijanja

28.8.2015.Djeca su sve "nogatija"

21.8.2015.Uskoro zimnica

14.8.2015.Ljudi su dobri, sustav ne valja!

10.7.2015.Štakori na Korzu!

26.6.2015.Mali maturanti

19.6.2015.Darivatelji krvi - naši heroji

19.6.2015.Jeste li se pripremili za plažu

15.5.2015.Ambulante u selima

30.4.2015.Na putu ozdravljenja

24.4.2015.Muškarci češće u sudarima

3.4.2015.Uskrs u obitelji

3.4.2015.Scenski prikaz Svetog trodnevlja

3.4.2015.Stotinu šezdeset i šest dana

20.3.2015.Vlak je uvijek brži!

13.3.2015.Preko granice po... svašta!

13.3.2015.Glaukom je tihi ubojica vida

27.2.2015.U ljudima tražim dobro

20.2.2015.Opremljena informatička učionica

13.2.2015.Lurd u malom

30.1.2015.Sjećanje na suborce

23.1.2015.Kolonija za pohvalu

23.1.2015.Odlazak mladih u inozemstvo

9.1.2015.Iz Hrvatske u Haiti

31.12.2014.Bračni jubileji

31.12.2014.Hitna pomoć pronašla pet promrzlih staraca

24.12.2014.Betlehemska sveta noć

24.12.2014.Budimo čovjek čovjeku

24.12.2014.Dom je župa, župa je dom

24.12.2014.Sirevi za prste polizati

19.12.2014.Zajednica koja slavi život

12.12.2014.Sva djeca iz Doma u Kući sretnih ciglica

12.12.2014.S Marijom u novu evangelizaciju

12.12.2014.Zlatna misa patera Domagoja

5.12.2014.Kolike su zlouporabe "socijale"?

5.12.2014.Svi na klizalište!

28.11.2014.Aktivni i uspješni

21.11.2014.Dosta je. Odblokirajmo se!

14.11.2014.Drvo je prvo, a ugljena nema ni u prodaji

14.11.2014.Od subote nikamo bez zimskih guma

7.11.2014.Županijski školarci dobili 17 asistenata, gradski nijednog

7.11.2014.E-uputnice, e-nalazi i e-otpusna pisma

31.10.2014.Svaki je čovjek unikat!

31.10.2014.Dobra duša slavonska

24.10.2014.Majka, domaćica, poslovna žena

17.10.2014.Humani Eurobikeri

10.10.2014.Budimo ostvarenje Božje dobrote i ljubavi

3.10.2014.Radujmo se Crkvi!

26.9.2014.Bog vodi mene, Crkvu, moj narod

12.9.2014.Vjera gori i pokreće vas!

1.8.2014."Idi pa i ti čini tako"

18.7.2014.Imajte pouzdanja u Boga

11.7.2014.Otkrivena Stopa sv. Martina

4.7.2014.Prvi topli obrok u pučkoj kuhinji dobilo 22 korisnika

4.7.2014.Dvadeset i tri godine sjećanja

27.6.2014.1. srpnja otvorenje pučke kuhinje

30.5.2014.I jedan Očenaš puno znači

23.5.2014.Vodostaj pada, normalan život se vraća

19.5.2014.Ugrožene tisuće stanovnika

2.5.2014.Profesionalno i duhovno napredovanje

2.5.2014.23 godine 3. gardijske brigade "Kune"

25.4.2014. Djeca su najveće blago

4.4.2014.Bogati život samozatajne redovnice

4.4.2014.Mnogobrojne aktivnosti

28.3.2014.Dopustite da vas Bog iznenadi!

14.3.2014.Djeca su najveće bogatstvo

7.3.2014.Trud oko boljih međusobnih odnosa i solidarnosti

14.2.2014.Zmija u pećnici!!!

7.2.2014.Odličja za Šimine anđele pakla

31.1.2014.Sjećanje na suborce

10.1.2014.Kršćanska obitelj moli, čuva vjeru i živi radost!

24.12.2013.Blagoslovljen Božić i sretna nova godina!

24.12.2013.Očitovalo se čovjekoljublje

20.12.2013.Božićna čestitka najmlađih

6.12.2013.Dobro za dobre

22.11.2013."Nema svetkovanja bez ljubavi"

8.11.2013.Samo ljubav dosta je

31.10.2013.Heroji današnjeg vremena

25.10.2013.Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem

25.10.2013.Svatko od nas je stan Gospodinov

18.10.2013.Živjeti i biti u službi drugome

11.10.2013.Budite svjedoci vjere!

4.10.2013.U pola sata zbrinute četiri teško stradale osobe

23.8.2013.Polovni udžbenici i dalje u prednosti

26.7.2013.Obiteljsko druženje

26.7.2013.Štićenice ostaju u domu

19.7.2013.Zlatnoj župi - zlatni dar!

19.7.2013.Podnošljivo i bez mora

12.7.2013.Sva radost tvoja nek' je Gospodin!

21.6.2013.Dvadeset i dvije godine uspomena

7.6.2013.Više od 600 nezaposlenih dobilo privremeni posao

31.5.2013.Svaka beba srce treba

31.5.2013.Učenici Gimnazije obilježili 60. obljetnicu ispita zrelosti

24.5.2013.Policajci koji su donijeli slobodu

17.5.2013.Zdravlje - najveća investicija

5.4.2013.Mentorica u gradu lorda Baltimorea i Ravensa

29.3.2013.Brođani su pobožni i susretljivi ljudi

22.3.2013.Kad vremenska prognoza kaže kako ste

15.3.2013.Zaboravljene uslijed mobilne telefonije

8.3.2013.Odjeća iz kolekcije "Druga ruka"

22.2.2013.Tjedan dana pozitivnog stava

8.2.2013."Duhovna slastičarna"

18.1.2013.Kome smeta skate park?

18.1.2013.Primjer mladima

11.1.2013.I Brođani skijaju...

4.1.2013.Kad zabava postane problem

28.12.2012.Plakati za plakati

28.12.2012.Za primjer drugima

21.12.2012.Od jela do bora, sve kupiti se mora

14.12.2012.Što staviti na blagdanski stol?

30.11.2012.Izmještena na sigurno, a uskoro i uništena

16.11.2012.I gimnazijalci podsjećaju

16.11.2012.Sloboda!

9.11.2012.Najčešći razlog odlaska pred oltar - trudnoća

2.11.2012.Ora et labora

26.10.2012.Sitnicama do velikih ušteda

12.10.2012.Brođani u Lourdesu

5.10.2012.Nečišćenje za ljubimcem može vam počistiti novčanik

21.9.2012.Spavala sam... a onda me počeo daviti

7.9.2012.Već 140 godina pomažu u spašavanju imovine i života

31.8.2012. "Uzimam" i sve što dolazi s tim u paketu

24.8.2012.Djevojke su sklone bježanju od kuće, mladići nasilju

24.8.2012.Ovogodišnji kolovoz mogao bi biti neslavni rekorder

20.7.2012.Darivanje krvi najdragocjeniji je dar

20.7.2012.Biskup krstio Davida

6.7.2012.Svečano u Vrhovini

29.6.2012.Gospa, Majka, učiteljica i pokroviteljica grada

20.4.2012.Naoružani "do zuba"

13.4.2012.Devedeset potomaka za sto godina

6.4.2012.Neka vam bude na ponos!

6.4.2012.Mladi kao primjer humanosti

30.3.2012.NIKOLA JURIĆ

2.3.2012.Preveliki krediti – omča oko vrata farmera

24.2.2012.Večeras se družite s psiholozima

10.2.2012.Vrijedno je sjediti do nogu Lurdske Djevice

10.2.2012.Zimska idila u Splavarskoj ulici?

27.1.2012.Želimo te slijediti, dobro brodsko dijete!

27.1.2012.Zdravstveni nadstandard za Hrvatsku na Strmcu

13.1.2012.PONESIMO SVIMA IZ BRODA GOSPIN SMIJEŠAK

5.1.2012.ŠTO DA UZVRATIM GOSPODINU ZA SVE ŠTO MI JE UČINIO?

5.1.2012.Svaki petak uz Posavsku Hrvatsku

23.12.2011.Radost rođenja

23.12.2011.ČESTIT BOŽIĆ!

22.12.2011.Kraljevstva će minut, gradovi će past, obiteljska sreća jedina će cvast

16.12.2011.Ukrasi za svačiji ukus i džep

2.12.2011.Pet godina bez pučke kuhinje

1.12.2011.Oni k nama lako, mi k njima teško

25.11.2011.Do zdravog duha i preko barijera

18.11.2011.OSTALA JE PLAKETA… I JEDNA FOTOGRAFIJA

17.11.2011.(Samo) stepenica do znanja

17.11.2011.Domaće je najbolje

11.11.2011. Uklonite kulturne barijere!

28.10.2011.Gradonačelniče i župane, nedostupni ste!

28.10.2011.PONOVNO KRIŽ POD KESTENOM

21.10.2011.Gledajmo za one koji ne vide!

14.10.2011.Prva prepreka: ZDRAVSTVENE INSTITUCIJE

7.10.2011.DVADESET GODINA TOPNIŠTVA

22.9.2011.Humanitarno za djecu

16.9.2011.MALA, ALI ZNAČAJNA BITKA

9.9.2011.AMBROZIJA SVE RAŠIRENIJA - BROJ ALERGIČARA SVE VEĆI

2.9.2011.U BOGU JE NAŠA SIGURNOST

1.9.2011.I LOVE TAMBURA

26.8.2011.VRATILI SMO SE GAJBAMA RAJČICE I VREĆAMA PAPRIKE

22.7.2011.LJUBITE JEDNI DRUGE...!

15.7.2011.VJERA JE RADOST I SLOBODA

1.7.2011.108. IDE DALJE

24.6.2011.DVADEST GODINA SLAVNE POSTROJBE

17.6.2011.108 KILOMETARA ZA 108. BRIGADU

10.6.2011. ZAJEDNO U KRISTU

22.4.2011.SRETAN USKRS!

21.4.2011.SVAKO JUTRO NOVO USKRSNUĆE

15.4.2011.PONOS GRADA, ŽUPANIJE I HRVATSKE

8.4.2011.SVJEDOČIMO KONKRETNIM DJELIMA

8.4.2011.DA ŽRTVA OČEVA NE IZGUBI SMISAO

4.3.2011.U SLUŽBI ZAŠTITE I SPAŠAVANJA

18.2.2011.SVE JE ISTO K'O I LANI

11.2.2011.JEDINSTVENA PONUDA

21.1.2011.STADLEROVO U SLAVONSKOME BRODU

14.1.2011.ŠOPING KAO DOPING

31.12.2010.SRETNA NOVA GODINA!

25.12.2010.ČESTIT BOŽIĆ!

24.12.2010.OD SRCA ŽELIM RADOSTAN BOŽIĆ!

21.10.2010.220 GODINA ŽUPE

1.10.2010.ZNAK VJERE I POVJERENJA

24.9.2010.U pedesetoj postajem beskućnik

3.9.2010.TROJKE DAR ZA DESETU GODIŠNJICU BRAKA

27.8.2010.100. OBLJETNICA SVETIŠTA GAŠINAC

13.8.2010.SVEĆENIČKI POZIV ZAPOČET BOŽJIM POGLEDOM

16.7.2010.SVEĆENIK JE DAR KRISTOVA SRCA

9.7.2010.MARIJIN ZAVJET GOSPI

2.7.2010.SVEĆENIK – DAR BOŽJI CRKVI I NARODU

4.6.2010.VODA DONIJELA ZLO

16.4.2010.UGASI ME...

16.4.2010.JEZIKOM BROJKI O VREMENU

2.4.2010.SRETAN USKRS!

1.4.2010.SVA DJECA U JEDNOM ZAGRLJAJU

1.4.2010.IDITE I JAVITE MOJOJ BRAĆI!

26.3.2010.NEKA GOSPODIN BUDE NAGRADA

12.3.2010.ZA HOSPITALIZIRANE BOLESNIKE NEMA ČEKANJA

5.3.2010.NA NOVIM LIJEKOVIMA SE ZARAĐUJE - NA STARIMA ŽIVOTARI

25.2.2010.KUĆA MI JE PUNA USPOMENA IZ ŠKOLE

11.2.2010.ZOVU NAS TEK KAD GORI!?

5.2.2010.PROSJEČNA MIROVINA 1.868,92 KUNE

29.1.2010.SEDAM BRAČNIH DESETLJEĆA RUŽE I MARKA PERKOVIĆA

22.1.2010.ŽELIMO VAM DUG ŽIVOT!

15.1.2010.SAVA JE VELIKO UŽIVANJE, ALI I VELIKA BRIGA

7.1.2010.SPAŠEN ŽIVOT-NAJVEĆA NAGRADA

31.12.2009.SRETNA NOVA GODINA!

24.12.2009.Čestit Božić i blagoslovljena Nova godina!

17.12.2009.Dr. Boro Grubišić uspješno operiran

20.11.2009.ZA SADA TRI MINI TRŽNICE

22.10.2009.BUDUĆNOST HRVATSKE POLICIJE

16.10.2009.VELIKI POVRATAK ZIMNICE IZ VLASTITE KUHINJE

10.7.2009.BROD BI ODMAH NAPUNIO JEDAN NOVI UMIROVLJENIČKI DOM

7.5.2009. IN MEMORIAM

20.3.2009.HITNI BOLNIČKI PRIJEM NA JEDNOM MJESTU

13.3.2009.DNEVNO 750 BOLESNIH

30.1.2009.ŠTO SE PROMIJENILO U PRIMARNOJ GINEKOLOGIJI

23.1.2009.UPOLA JEFTINIJE U JEKU SEZONE

23.12.2008.ODUŠEVLJAVA ME SPREMNOST LJUDI DA POMAŽU

14.11.2008.GURA LI HRVATSKA ENDEMSKU NEFROPATIJU POD TEPIH?

14.3.2008.ZAKONSKI RED ILI ZAKONSKI NERED?

25.1.2008.ČOVJEK SRCA, DOBROTE, LJUBAVI I OSMIJEHA

11.1.2008.Zabranjeno pušenje

11.1.2008.VANDALIZAM MALOLJETNIKA

28.12.2007.KRONOLOGIJA DOGAĐAJA

21.12.2007.Djetešce nam se rodilo, u jaslice položilo

15.11.2007.NEDJELJA OBITELJSKOG ZAJEDNIŠTVA

2.11.2007.500 godina franjevaca

26.10.2007.DODIJELJENO 77 PRIZNANJA VIŠESTRUKIM DAVATELJIMA

12.10.2007.GOSPA OKUPILA BLIZU 15.000 VJERNIKA

20.9.2007.ŽIDOVSKO GROBLJE — SEDAMDESET GODINA ŠUTNJE I ZABORAVA

13.9.2007.DR. TOMISLAV IVANČIĆ PREDVODIO DUHOVNU OBNOVU

7.9.2007.INKLUZIJA JE DIO BRODSKE SVAKODNEVICE

7.9.2007.Pripremaju li Brođanke i dalje domaću zimnicu?

30.8.2007.Gosti iz cijeloga svijeta

20.7.2007.DVIJE ŽRTVE MIŠJE GROZNICE

29.6.2007.STOOSMA JE BILA SKUP IZVANREDNIH LJUDI

29.6.2007.KUPANJE NA VLASTITU ODGOVORNOST

15.6.2007.Maraton za 108. brigadu

14.6.2007.JOŠ PRIZNANJA ZA GRAŠEVINU I CHARDONNAY

1.6.2007.MALI KRIŽ-VELIKA ŽRTVA

25.5.2007.BRODSKI DOM ZDRAVLJA U GUBITKU 2,7 MILIJUNA KUNA

4.5.2007.Okolna izletišta puna kao "čep"

20.4.2007.OKRUGLI STOL O PRAVIMA DJECE S INVALIDITETOM

6.4.2007.SRETAN USKRS!

5.4.2007.EDUKACIJA UVIJEK POTREBNA

1.4.2007.OBILJEŽAVANJE 70. OBLJETNICE

23.3.2007.Izmjene u ustroju Policijske uprave

16.3.2007.POMOZITE ALANU MARTINOVIĆU

16.3.2007.Biskup Srakić u kanonskoj vizitaciji

9.3.2007.DRAGO JURIŠIĆ ČETIRI SATA VEZAN LANCIMA ZA STUP CRPKE

2.3.2007.U VRHU PO KVALITETI I OPSEGU POSLA

22.1.2007.U Općoj bolnici "Dr. Josip Benčević"

23.11.2006.POMOZIMO OBITELJI MATIČEVIĆ DA ZAVRŠI NOVOPODIGNUTU DVORIŠNU ZGRADU

23.11.2006.U VUKOVAR SE NE POZIVA - TAMO SE DOLAZI

19.10.2006.Kuća od sretnih ciglica br. 2

5.10.2006.RADOSNA I RASPJEVANA FRANJEVAČKA MLADEŽ

21.9.2006.SIBINJSKI DVD NA JEDNOM JE MJESTU OKUPIO SVE GENERACIJE

17.5.2006.Bio je to sjajan osjećaj

3.4.2006.Nogomet igram od 1949.!

31.3.2006.Poboljšala bih standard ljudi u Hrvatskoj

27.3.2006.POMOZIMO OBITELJI TOMIĆ

10.3.2006.Nisu sirupi za mene, to sam prodavala drugima

1.3.2006.DRAGO JURIŠIĆ POKLONIO LAPTOP JASNI RADOVANOVIĆ

1.3.2006.PUČKU KUHINJU PRIHVATIO DOM UMIROVLJENIKA