Život

OSTALA JE PLAKETA… I JEDNA FOTOGRAFIJA

Vukovar prije dvadeset godina

Datum objave: 18.11.2011.
Posavska hrvatska, Slavonski Brod

Na današnji dan, 18. studenoga, obilježava se tužna obljetnica. Dvadeset godina od pada Vukovara, Grada heroja, čija je obrana zaustavila nadiranje neprijateljskih snaga prema ostatku Hrvatske i čija je obrana, to je sigurno, usmjerila tijek Domovinskog rata. Da se Vukovar nije tako branio, srpske snage punom bi silinom udarile na Osijek, Vinkovce, Brod… I danas vjerojatno ne bi bilo slobodne Hrvatske.

Uz obljetnice se uglavnom u prvi plan guraju oni koji rata skoro ni vidjeli nisu, pred objektive i mikrofone trpaju se političari kojima će ovogodišnja obljetnica posebno dobro doći – obilježavanje puna dva desetljeća od tragedije Vukovara usred je predizborne kampanje.

Zato u našim pričama nema političara, nema guranja u prvi plan. Četiri ljudske sudbine, četiri ponosna čovjeka koji svakome mogu pogledati u oči. I to je pravi Vukovar.

Dva Antuna, stric i nećak Gombović

Bager je kopao cijelu noć

- Uvijek je tako kad smo negdje zajedno. Predstavimo se, a ljudi nas čudno pogledaju – govore mi Antun Gombović i Antun Gombović, 63-godišnji stric i njegov istoimeni dvadeset godina mlađi nećak, bratov sin. Razgovaramo u obiteljskom domu mlađega Gombovića u Šumeću, mjestu gdje su se obojica skrasila i žive mirnim životom. U kući smo u kojoj se već dvadeset godina svakoga studenoga šuti više nego obično, u danima kada oči traže nešto u daljini, s nadom da će se drage osobe svakog časa pojaviti iz magle. A znaju da neće.

Priča prva, Antun stariji

- Do devedesetih u Vukovaru stvarno nije bilo problema. Lagao bih kad bih rekao drukčije. Tamo je živjelo 25 nacija, poštivali smo jedni druge, razvila su se mnogobrojna prijateljstva između Hrvata i Srba, sklapali brakovi, kumovalo se…. A onda se nakon referenduma i prvih izbora sve izokrenulo – govori Antun Gombović stariji, rođeni Šumećanin koji je 1968. godine odselio u Vukovar, zaposlio se u tvornici Borovo, u „valjari“. Stekao je na radnome mjestu mnoge prijatelje, među njima i Blagu Zadra, legendarnog zapovjednika Trpinjske ceste. S Blagom i njegovom obitelji zajedno je slavio Božić, skupa su pečenke pekli. Zasnovao je Antun u Vukovaru obitelj, supruga Nada, dvije kćeri i sin bili su mu sve na svijetu. A onda je nakon prvih demokratskih izbora krenulo: - Odjednom se pojavio Mile Martić, počeli su srpski skupovi pa smo se i mi organizirali uz HDZ. Doznali smo da su na drugoj strani podijelili „zaduženja“ svatko je imao „svog“ Hrvata kojeg treba smaknuti. Tada sam imao „stojadina“, pa su jedne večeri pucali i na mene dok sam vozio. Sukobi su bili sve žešći, a nakon što su u kolovozu došli zapovjednici Borković i Dedaković, obrana je postala organiziranija. Borbe su već bile jake kada sam posljednji put vidio Blagu i kad sam ga pitao što ćemo raditi, odgovorio mi je: „Ako se budemo morali povlačiti, idemo kroz centar Bršadina! Tamo nema nikoga, svi su oni izvan sela na svojim položajima“.

Prvo je u Vukovaru palo Sajmište, Srbi su probili liniju od Negoslavaca i 13. rujna osvojili taj dio grada. No, konačan pad krenuo je od 2. studenoga kada je neprijatelj osvojio Lužac, dio grada u kojem su živjeli Gombovići. Onda je pala i Trpinjska cesta, grad je „presječen“, više nije bilo komunikacije prema bolnici i to je označilo početak kraja. – Toga 2. studenoga, kad su Srbi preko Vuke ušli na Lužac, bilo nas je 19 na tome mjestu. Krenuli smo se izvlačiti prema Adici, prema našim snagama, ali neprijatelji su već bili u kući preko puta, bacili su ručne bombe i rafalima pucali po nama. Svatko je od nas pokušao pronaći neki zaklon, trčali smo, ali samo nas trojica uspjeli smo se izvući, ostalih 16, među kojima je bilo i žena i djece, ostali su odsječeni.

Iako još u šoku, trojka koja se izvukla krenula je natrag prema tadašnjoj Kidričevoj ulici i tamo su zauzeli položaj. Na Lužac se više nije moglo i jedino im je preostalo držati taj punkt. Antun priča: - Dani su prolazili, a mi nismo znali što se okolo događa, nismo znali da je sve palo… Ostali smo na tome položaju, u šumi u Adici, sve do 22. studenoga i tada krenuli van. Probijali smo se kroz kanale, kroz šikaru, dva puta naletjeli na četničke položaje u Bogdanovcima i Ceriću… i na kraju, nakon dva dana uspjeli smo doći do Nuštra. Odvezli su nas do Vinkovaca, pa su mene prevezli do Broda.

Već nakon nekoliko dana javio se na posao u policiji, nakon toga bio je u 139. brodskoj brigadi, pa u 204. vukovarskoj s kojom je prošao mnoge terene po Hrvatskoj i Bosni. Umirovljen je 1995. godine, a i danas ga boli kada sluša priče o stotinama i tisućama branitelja Vukovara za koje nikada nije čuo. Zato i kaže: - Vukovar je branilo 1.380 boraca. Sve drugo su laži.

Onoga dana, 2. studenoga 1991., u grupi koja je ostala odsječena na Lušcu bila je Antunova supruga Nada, sestrin sin Ivica i još 14 Hrvata. Svi su ubijeni. Suprugu je identificirao 1998. godine, bila je ekshumirana iz masovne grobnice. Kćerima Barici i Aniti te sinu Mariju od majke je ostao po jedan zlatni prsten.

Priča druga, Antun mlađi

I mlađi Gombović kaže da se ratu u Vukovaru nitko nije nadao: - Da su znali, možda bi se mnogi i izvukli na vrijeme. A kad su počeli napadi bilo je već kasno jer cijeli je grad bio okružen srpskim selima – Bršadin, Bobota, Vera od osječke strane, pa Borovo Selo, na drugoj strani Negoslavci, a i sam grad bio je s „pomiješanim“ stanovništvom, baš kako je stric rekao. Mlađi Antun rođen je u Brodu, ali je s roditeljima kao mali dječak odselio u Vukovar, tamo završio osnovnu školu i Gimnaziju. Zaposlio se u Vupiku, oženio Šumećankom, dobili su sina Kristijana i živjeli su na Sajmištu. Kada su počele prve podjele, Hrvati su se organizirali, netko je išao u policiju, netko u Zbor narodne garde. U prosincu 1990. godine otišao je na obuku u Rakitje, pa su krenuli prvi tereni – Plitvice, Gospić, cijela Lika, a nakon pokolja u Borovom Selu vukovarski su se policajci vratili u svoj grad. Dobili su svatko svoje zaduženje, grupe su raspoređene po punktovima u gradu, a Antun je prvi raspored dobio na Trpinjskoj cesti. – Dolazili su branitelji iz cijele Hrvatske i iz Hercegovine i tako smo popunjavali redove, a ja sam onda raspoređen nakratko u Bogdanovce. Tamo sam vidio prvu veliku grešku jer su djecu, koja su ranije bila izmještena iz Vukovara, odjednom autobusima vratili natrag. Tada su već svakodnevno padale granate i ne znam tko je donio odluku da se djeca vrate u taj pakao. Bilo je to krajem kolovoza, već je gorjelo na sve strane.

Nakon Bogdanovaca otišao je na Mitnicu, na Dudik, i do pada grada borio se u tom najrazrušenijem vukovarskom naselju. Upoznao je i Brođane, pripadnike Specijalne policije, koji su također bili na Mitnici. Kako su dani odmicali, bilo je sve teže. Naoružanje je ionako bilo slabo, a streljiva je ponestajalo. Bilo ih je 40 u vodu, snalazili su se na razne načine, često bi pojedinačno odlazili u izviđanje, pa do neprijateljskih linija i koristeći njihovu neopreznost uzimali bi ponešto metaka i granata i tako se snabdijevali. – Civili su bili po podrumima, a mi smo se borili doslovno za svaku kuću. Nije bilo hrane, vode sve manje… - govori nam Antun.

Hrabri su se hrvatski heroji na Mitnici uspjeli držati do 16. studenoga, a onda su shvatili da nema izlaska. Neprijatelj je sa sve četiri strane okružio podrum ispod vodotornja koji je služio kao sklonište civilima, a tu su se sklonili i policajci koji su posljednji ostali braniti grad. Htjeli su još nešto pokušati, ali drugog rješenja nije bilo: – S dvije strane prema nama su dolazili četnici uz one pjesme „Sprem'te se, sprem'te…“ i „Bit će mesa, klat ćemo Hrvate“, a iz smjera Leve Bare, od vojarne, dolazila je JNA. Predali smo se, uz obećanje da će nas pustiti kad položimo oružje. Odjednom su iz podruma počeli izlaziti civili, nisam vjerovao da ima još toliko živih ljudi. Natjerali su nas u kolonu, hodali smo prema Ovčari… ne može se opisati kako se čovjek osjeća u toj situaciji. Gledali smo oko sebe, nismo mogli prepoznati koja je ulica, a ne pojedina kuća. Sve je bilo srušeno. Došli smo do Ovčare i smjestili su nas u hangar u kojem je danas Spomen dom. Gurnuli su nas u kut, uperili puškomitraljeze u nas i dali nam nešto slame kao podlogu, ali spavao nije nitko. Cijelu noć iza hangara bager je kopao ogromnu rupu. Tada nismo znali zašto se to radi, kasnije smo svi doznali. Čini mi se da smo živu glavu izvukli samo zbog toga što su već bili pobili ranjenike iz bolnice, pa su nas ostavili da bi Crvenom križu prikazali kako čuvaju zarobljenike. Već u hangaru počele su torture, a sutradan, uz batinjanje, ugurani smo u autobuse i odvezeni u Sremsku Mitrovicu. Sedam mjeseci bio sam u logoru, 15 dana u samici, mučenja, ispitivanja… Nisam znao jesu li moji živi, sedam mjeseci bez ijedne vijesti o obitelji, supruga i jednogodišnji sin bili su u Šumeću… ni oni ni ja nismo znali što se dogodilo. Razmijenjen sam na Bajakovu 22. svibnja 1992. godine. Poslije toga kao pripadnik Policijske uprave u Slavonskom Brodu išao sam na terene gdje god je trebalo, cijeli rat proveo sam u rovu. U mirovini sam od 2001. godine, živim sa suprugom Marijanom, sinovima Kristijanom i Matijom i kćerkom Kristinom. Roditelji su se nastanili u Samoboru, ali obnovili su i kuću na Sajmištu i nedavno se vratili u Vukovar.

Za vrijeme dok se Antun borio na Mitnici, njegovi roditelji i brat bili su na svome Sajmištu. Padom tog naselja 13. rujna svi su završili u zarobljeništvu, a nakon pada cijeloga grada i oni su odvezeni u logor. Otac je proveo u logoru četiri, a majka tri mjeseca. Antunov godinu dana mlađi brat Mirko odveden je iz Veleprometa i otad ga više nitko nije vidio. Vodi se kao nestao, tijelo nije pronađeno, a neki koji znaju njegovu sudbinu danas su negdje u dalekom svijetu, za pojedince s neprijateljske strane koji su u tome sudjelovali pouzdano se zna da žive u Australiji. Pitam svog sugovornika postoji li još među njima nada da je Mirko negdje živ. Riječi teško prelaze preko usana, ali svjestan je bolne istine: - Puno je godina prošlo… Da nam je barem saznati gdje mu je grob…

Osim ljudskih gubitaka, u ratu je ostao i bez opipljivih uspomena. Sve je razrušeno i uništeno, a ono malo što je ostalo na Sajmištu nakon pada grada raznijeli su „lešinari“. Na stolu pred Antunom stoji plaketa koju mu je kao vukovarskom branitelju hrvatska država dala prije pet godina i jedna fotografija. Snimljena je 1988. godine i na njoj je mladić u maturalnom odijelu, Mirko Gombović. Jedina uspomena na brata.

Stjepan Vargaš iz Malina

Dani koje pamtim

- Prvoga radnoga dana u Specijalnoj postrojbi MUP-a raspoređen sam na Jelas, Stipa Vuković bio nam je zapovjednik. Počeo sam raditi 9. travnja 1991. godine, a 2. svibnja upućeni smo na istok, „osvanuli“ smo u Bogdanovcima na dan kad su naši policajci ubijeni u Borovom Selu. Bili su pored mene toga dana policajac kojeg svi znamo pod nadimkom Struja i Perica Rosandić – prisjeća se događaja od prije dvadeset godina Stjepan Vargaš, 49-godišnji policajac iz Malina. Na fotografiji slavonskobrodskih specijalaca sa zapovjednikom Šimom Đamićem, koju je fotoreporter Posavske Hrvatske Darko Janković snimio u Vukovaru, na Mitnici u rujnu te godine, nalazi se i Stjepan. Odlaska u Vukovar sjeća se kao da je jučer bilo: - Bio je 13. kolovoza kada smo krenuli i ostao sam 31 dan u Vukovaru. Dani su to koje ću pamtiti dok sam živ. Došli smo na nepoznat teren, bili smo podijeljeni u dvije grupe, jedni na Trpinjskoj cesti, drugi kod Doma tehnike. Vatreno krštenje imali smo kod željezničkog kolodvora i od tada nije prestajalo. Po pet tisuća granata padalo je na Vukovar u jednom danu. Užas!

Slavonskobrodski su se specijalci našli usred najžešćih okršaja, iz grada se više nije moglo izaći i krenula je svakodnevna borba za život: - Na Trpinjskoj je bilo pakleno, tenkovi su rušili kuću po kuću, a samu ulicu znali smo osvajati i gubiti dva puta dnevno.

Nakon dva tjedna provedena na Trpinjskoj cesti, 18 Brođana otišlo je na Mitnicu gdje je i snimljena fotografija. – Spavali smo sa šljemom na glavi, u pancirki, bez izuvanja, umivanja, brijanja, s puškom na prsima… Antun Valić bio mi je „cimer“. U tim trenucima suborci su više od braće, dijelili smo sve što imamo. A nisu samo Brođani bili odlični borci. Pamtim varaždinske specijalce, i oni su bili hrabra ekipa. Nema onoga koga nije strah, ali naši su ljudi ostajali do kraja. U Vukovaru se stvarno obranila Hrvatska, nije to nikakvo pretjerivanje.

Kada se prisjeća tih dana i Stjepanu se grlo stegne. Sjeti se Brice, Adrića, Vinkovića, Kucjenića, Pavičića… momaka koji se iz Vukovara nisu vratili živi.

- Nakon tih 31 dana nekolicina nas dobili smo smjenu, kukuruznim putem izašli smo iz grada i vratio sam se u Brod. Kad sam stigao iz Vukovara majka mi je bila u bolnici, u komi, čekali su me supruga i trogodišnji sin. Nedugo nakon toga prebačen sam iz sastava Specijalne jedinice u „plavce“ i policiji sam ostao vjeran do danas. Najteže je bilo kad smo trebali ići u kuće javljati obiteljima da je netko njihov poginuo.

Obavljao je Stjepan sve moguće policijske poslove u proteklih 20 godina, bio na osiguranju granice, mostova, sudjelovao u čišćenju terena nakon akcije Bljesak… Danas je jedan od najstarijih u Policijskoj upravi brodsko-posavskoj, ima čin vođe ophodnje, raspoređen je na osiguranju prostorija MUP-a u „milovićki“. Prije MUP-a radio je 10,5 godina, u policiji je duže od dva desetljeća i kad se računa beneficija, ima već 41,5 godinu radnog staža! Tu je i nasljednik, sin Vladimir je također u policiji, ima i mlađega sina Brunu. Ipak, na odlazak još ne pomišlja: - Ako me zdravlje posluži, planiram raditi još 2-3 godine. Od moje generacije ostalo nas je tek nekoliko još uvijek aktivnih i ne damo se. Ne trebam ordenje i privilegije, hoću svoju mirovinu zaraditi časno i pošteno.

Ivan Lujić iz Gornjih Andrijevaca

Sjećanja naviru uvijek ponovno

Ivan Lujić iz Gornjih Andrijevaca u Domovinski se rat uključio na samom početku kao pripadnik Specijalne jedinice policije i s ponosom ističe da mu je zapovjednik bio pokojni Šima Đamić.

- Prvi teren bila mi je Glina. Tamo smo došli s dvije kutije metaka, pa iako sam imao puškomitraljez nisam smio često povlačiti okidač jer je streljiva bilo malo. Svi smo mi bili izgubljeni, nismo ni znali što je rat i ratovanje. Imao sam 24 godine i bio sam najstariji među dečkima, pa sam ih ja nasmijavao, zabavljao kako bismo se zajedno ohrabrili. Znao bih im reći "Dečki, kad zapuca, svi u šikaru!", od tada mi je nadimak Šikara po kojemu me svi moji suborci znaju, prisjeća se početaka rata Ivan.

Iako priča o zgodama, sjeća se i da su u Glini 25 sati pucali po njima, te da se 15 dana za njih nije znalo. Nakon Gline, sljedeći teren bio je Vukovar.

- Kako je u Vukovaru znali smo preko javnih medija, iz vijesti, a kad smo tek došli u Vukovar, grad je još bio čitav. Sjećam se da je najgore granatiranje i razaranje Vukovara počelo kad su se djeca s mora vratila u grad. Bilo je strašno, pun grad djece, a stanje sve gore. U Vukovaru smo bili u smjenama, u Slavonski Brod smo se vratili kad je prvi puta gađan most iz Bosanskog Broda, kao i kad je osvajana vojarna. Kad smo se drugi put vratili u Vukovar, ostali smo mjesec i četiri dana i bili smo na Mitnici. Nije bilo kuće, a sve su bile katnice, da nije stučena do podruma, svaki dan je netko bio ranjen, netko je ginuo. Bilo je grozno. Tada smo mislili samo na to kako preživjeti, nismo razmišjali ni o čemu drugom. No, ni smrt nije tada bila tako strašna. Najgore mi je bilo kad smo išli na prepoznavanje svojih poginulih kolega. Kad bi se smirilo u gradu, odvezli bi nas u Vinkovce u bolnicu gdje je bilo preko tisuću tijela, a mi smo prepoznavali svoje, dok priča Ivanu se na licu stvara grč, spušta pogled. Nabraja imena svojih poginulih kolega: Kucjenić, Vinković, Živić, Pavičić...

Grozno se osjećao i kada je prvi put nakon rata prolazio kroz Vukovar: - Potpuno razrušen grad, sjećanja su navirala, sav sam se preznojio, sjetio sam se svakog detalja, svakog poginulog prijatelja, čak sam zabunom ušao u krivom smjeru u jednosmjernu ulicu, zaista mi nije bilo svejedno.

O ratu ponekad priča svojim sinovima 16-godišnjem Ivanu i jedanaestogodišnjem Mateju, koje zanima kakvo je oružje nosio, kako su se branili, kako je bilo. Sjećanja naviru ponovno kod obilježavanja obljetnice pada Vukovara: - Svi počnu pričati o tome i sjetim se svega. Iako smo prošli sve te strahote s ratnim prijateljima, kad se sretnemom, ne pričamo o ratu. Uglavnom pričamo o nepravdi, o nezasluženim zaslugama. Svi mi koji smo bili na ratištima znamo tko se gdje borio, tko je kako ranjen. Toliki su poginuli, a neki i sada neopravdano i nezasluženo traže razne beneficije, novčane i druge, čime bacaju negativno svjetlo na sve branitelje. Do 1992. godine svi smo bili puni elana, zanosa, svi smo bili jednaki, a onda su se počeli dijeliti činovi i odmah se vidjelo da to ne ide po zaslugama nego po podobnosti, a tako je i danas. I to nas najviše smeta i boli jer se nismo borili za takvu državu. No, unatoč svemu vjerojatno bih, da treba, ponovno išao braniti svoju domovinu, završava Ivan.

Marija Kovačević i Marin Kovačević


Ostale novosti

1.7.2016.Kupujete li na buvljaku

1.7.2016.Ponovno zajedno

24.6.2016.Roditelji-njegovatelji

17.6.2016.Mali maturanti

3.6.2016.Obljetnice vrijedne divljenja

27.5.2016.Prekinuto djetinjstvo

13.5.2016.Zlatna harfa

15.4.2016.Zašto je zaustavljeno prikupljanje krvi iz pupkovine

8.4.2016.Nedjelja Božjeg milosrđa

18.3.2016.Zdravstvu potrebno ozdravljenje

18.3.2016.Novi predsjednik Đuro Dikanović

11.3.2016.Zaustavimo glaukom

26.2.2016.Vrapčići idu dalje

19.2.2016.Ora et labora

5.2.2016.Kako je organizirana palijativna skrb?

11.12.2015.U vlaku školarci i nostalgičari

20.11.2015.Sjećanje na žrtvu Vukovara

16.10.2015.Izbjeglički kamp u Slavonskom Brodu

9.10.2015.Pjesma, poezija, ples..

25.9.2015.Tri puta obula cijeli grad

18.9.2015.Pamoja u Tanzaniji

11.9.2015.Između zdravog života i opasnosti

4.9.2015.Izlazak iz preskupog sustava grijanja

28.8.2015.Djeca su sve "nogatija"

21.8.2015.Uskoro zimnica

14.8.2015.Ljudi su dobri, sustav ne valja!

10.7.2015.Štakori na Korzu!

26.6.2015.Mali maturanti

19.6.2015.Darivatelji krvi - naši heroji

19.6.2015.Jeste li se pripremili za plažu

15.5.2015.Ambulante u selima

30.4.2015.Na putu ozdravljenja

24.4.2015.Muškarci češće u sudarima

3.4.2015.Uskrs u obitelji

3.4.2015.Scenski prikaz Svetog trodnevlja

3.4.2015.Stotinu šezdeset i šest dana

20.3.2015.Vlak je uvijek brži!

13.3.2015.Preko granice po... svašta!

13.3.2015.Glaukom je tihi ubojica vida

27.2.2015.U ljudima tražim dobro

20.2.2015.Opremljena informatička učionica

13.2.2015.Lurd u malom

30.1.2015.Sjećanje na suborce

23.1.2015.Kolonija za pohvalu

23.1.2015.Odlazak mladih u inozemstvo

9.1.2015.Iz Hrvatske u Haiti

31.12.2014.Bračni jubileji

31.12.2014.Hitna pomoć pronašla pet promrzlih staraca

24.12.2014.Betlehemska sveta noć

24.12.2014.Budimo čovjek čovjeku

24.12.2014.Dom je župa, župa je dom

24.12.2014.Sirevi za prste polizati

19.12.2014.Zajednica koja slavi život

12.12.2014.Sva djeca iz Doma u Kući sretnih ciglica

12.12.2014.S Marijom u novu evangelizaciju

12.12.2014.Zlatna misa patera Domagoja

5.12.2014.Kolike su zlouporabe "socijale"?

5.12.2014.Svi na klizalište!

28.11.2014.Aktivni i uspješni

21.11.2014.Dosta je. Odblokirajmo se!

14.11.2014.Drvo je prvo, a ugljena nema ni u prodaji

14.11.2014.Od subote nikamo bez zimskih guma

7.11.2014.Županijski školarci dobili 17 asistenata, gradski nijednog

7.11.2014.E-uputnice, e-nalazi i e-otpusna pisma

31.10.2014.Svaki je čovjek unikat!

31.10.2014.Dobra duša slavonska

24.10.2014.Majka, domaćica, poslovna žena

17.10.2014.Humani Eurobikeri

10.10.2014.Budimo ostvarenje Božje dobrote i ljubavi

3.10.2014.Radujmo se Crkvi!

26.9.2014.Bog vodi mene, Crkvu, moj narod

12.9.2014.Vjera gori i pokreće vas!

1.8.2014."Idi pa i ti čini tako"

18.7.2014.Imajte pouzdanja u Boga

11.7.2014.Otkrivena Stopa sv. Martina

4.7.2014.Prvi topli obrok u pučkoj kuhinji dobilo 22 korisnika

4.7.2014.Dvadeset i tri godine sjećanja

27.6.2014.1. srpnja otvorenje pučke kuhinje

30.5.2014.I jedan Očenaš puno znači

23.5.2014.Vodostaj pada, normalan život se vraća

19.5.2014.Ugrožene tisuće stanovnika

2.5.2014.Profesionalno i duhovno napredovanje

2.5.2014.23 godine 3. gardijske brigade "Kune"

25.4.2014. Djeca su najveće blago

4.4.2014.Bogati život samozatajne redovnice

4.4.2014.Mnogobrojne aktivnosti

28.3.2014.Dopustite da vas Bog iznenadi!

14.3.2014.Djeca su najveće bogatstvo

7.3.2014.Trud oko boljih međusobnih odnosa i solidarnosti

14.2.2014.Zmija u pećnici!!!

7.2.2014.Odličja za Šimine anđele pakla

31.1.2014.Sjećanje na suborce

10.1.2014.Kršćanska obitelj moli, čuva vjeru i živi radost!

24.12.2013.Blagoslovljen Božić i sretna nova godina!

24.12.2013.Očitovalo se čovjekoljublje

20.12.2013.Božićna čestitka najmlađih

6.12.2013.Dobro za dobre

22.11.2013."Nema svetkovanja bez ljubavi"

8.11.2013.Samo ljubav dosta je

31.10.2013.Heroji današnjeg vremena

25.10.2013.Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem

25.10.2013.Svatko od nas je stan Gospodinov

18.10.2013.Živjeti i biti u službi drugome

11.10.2013.Budite svjedoci vjere!

4.10.2013.U pola sata zbrinute četiri teško stradale osobe

23.8.2013.Polovni udžbenici i dalje u prednosti

26.7.2013.Obiteljsko druženje

26.7.2013.Štićenice ostaju u domu

19.7.2013.Zlatnoj župi - zlatni dar!

19.7.2013.Podnošljivo i bez mora

12.7.2013.Sva radost tvoja nek' je Gospodin!

21.6.2013.Dvadeset i dvije godine uspomena

7.6.2013.Više od 600 nezaposlenih dobilo privremeni posao

31.5.2013.Svaka beba srce treba

31.5.2013.Učenici Gimnazije obilježili 60. obljetnicu ispita zrelosti

24.5.2013.Policajci koji su donijeli slobodu

17.5.2013.Zdravlje - najveća investicija

5.4.2013.Mentorica u gradu lorda Baltimorea i Ravensa

29.3.2013.Brođani su pobožni i susretljivi ljudi

22.3.2013.Kad vremenska prognoza kaže kako ste

15.3.2013.Zaboravljene uslijed mobilne telefonije

8.3.2013.Odjeća iz kolekcije "Druga ruka"

22.2.2013.Tjedan dana pozitivnog stava

8.2.2013."Duhovna slastičarna"

18.1.2013.Kome smeta skate park?

18.1.2013.Primjer mladima

11.1.2013.I Brođani skijaju...

4.1.2013.Kad zabava postane problem

28.12.2012.Plakati za plakati

28.12.2012.Za primjer drugima

21.12.2012.Od jela do bora, sve kupiti se mora

14.12.2012.Što staviti na blagdanski stol?

30.11.2012.Izmještena na sigurno, a uskoro i uništena

16.11.2012.I gimnazijalci podsjećaju

16.11.2012.Sloboda!

9.11.2012.Najčešći razlog odlaska pred oltar - trudnoća

2.11.2012.Ora et labora

26.10.2012.Sitnicama do velikih ušteda

12.10.2012.Brođani u Lourdesu

5.10.2012.Nečišćenje za ljubimcem može vam počistiti novčanik

21.9.2012.Spavala sam... a onda me počeo daviti

7.9.2012.Već 140 godina pomažu u spašavanju imovine i života

31.8.2012. "Uzimam" i sve što dolazi s tim u paketu

24.8.2012.Djevojke su sklone bježanju od kuće, mladići nasilju

24.8.2012.Ovogodišnji kolovoz mogao bi biti neslavni rekorder

20.7.2012.Darivanje krvi najdragocjeniji je dar

20.7.2012.Božja ljubav nadvladala zatvor i strijeljanje

20.7.2012.Biskup krstio Davida

6.7.2012.Svečano u Vrhovini

29.6.2012.Gospa, Majka, učiteljica i pokroviteljica grada

20.4.2012.Naoružani "do zuba"

13.4.2012.Devedeset potomaka za sto godina

6.4.2012.Mladi kao primjer humanosti

6.4.2012.Neka vam bude na ponos!

30.3.2012.NIKOLA JURIĆ

2.3.2012.Preveliki krediti – omča oko vrata farmera

24.2.2012.Večeras se družite s psiholozima

10.2.2012.Vrijedno je sjediti do nogu Lurdske Djevice

10.2.2012.Zimska idila u Splavarskoj ulici?

27.1.2012.Želimo te slijediti, dobro brodsko dijete!

27.1.2012.Zdravstveni nadstandard za Hrvatsku na Strmcu

13.1.2012.PONESIMO SVIMA IZ BRODA GOSPIN SMIJEŠAK

5.1.2012.Svaki petak uz Posavsku Hrvatsku

5.1.2012.ŠTO DA UZVRATIM GOSPODINU ZA SVE ŠTO MI JE UČINIO?

23.12.2011.Radost rođenja

23.12.2011.ČESTIT BOŽIĆ!

22.12.2011.Kraljevstva će minut, gradovi će past, obiteljska sreća jedina će cvast

16.12.2011.Ukrasi za svačiji ukus i džep

2.12.2011.Pet godina bez pučke kuhinje

1.12.2011.Oni k nama lako, mi k njima teško

25.11.2011.Do zdravog duha i preko barijera

17.11.2011.(Samo) stepenica do znanja

17.11.2011.Domaće je najbolje

11.11.2011. Uklonite kulturne barijere!

28.10.2011.Gradonačelniče i župane, nedostupni ste!

28.10.2011.PONOVNO KRIŽ POD KESTENOM

21.10.2011.Gledajmo za one koji ne vide!

14.10.2011.Prva prepreka: ZDRAVSTVENE INSTITUCIJE

7.10.2011.DVADESET GODINA TOPNIŠTVA

22.9.2011.Humanitarno za djecu

16.9.2011.MALA, ALI ZNAČAJNA BITKA

9.9.2011.AMBROZIJA SVE RAŠIRENIJA - BROJ ALERGIČARA SVE VEĆI

2.9.2011.U BOGU JE NAŠA SIGURNOST

1.9.2011.I LOVE TAMBURA

26.8.2011.VRATILI SMO SE GAJBAMA RAJČICE I VREĆAMA PAPRIKE

22.7.2011.LJUBITE JEDNI DRUGE...!

15.7.2011.VJERA JE RADOST I SLOBODA

1.7.2011.108. IDE DALJE

24.6.2011.DVADEST GODINA SLAVNE POSTROJBE

17.6.2011.108 KILOMETARA ZA 108. BRIGADU

10.6.2011. ZAJEDNO U KRISTU

22.4.2011.SRETAN USKRS!

21.4.2011.SVAKO JUTRO NOVO USKRSNUĆE

15.4.2011.PONOS GRADA, ŽUPANIJE I HRVATSKE

8.4.2011.SVJEDOČIMO KONKRETNIM DJELIMA

8.4.2011.DA ŽRTVA OČEVA NE IZGUBI SMISAO

4.3.2011.U SLUŽBI ZAŠTITE I SPAŠAVANJA

18.2.2011.SVE JE ISTO K'O I LANI

11.2.2011.JEDINSTVENA PONUDA

21.1.2011.STADLEROVO U SLAVONSKOME BRODU

14.1.2011.ŠOPING KAO DOPING

31.12.2010.SRETNA NOVA GODINA!

25.12.2010.ČESTIT BOŽIĆ!

24.12.2010.OD SRCA ŽELIM RADOSTAN BOŽIĆ!

21.10.2010.220 GODINA ŽUPE

1.10.2010.ZNAK VJERE I POVJERENJA

24.9.2010.U pedesetoj postajem beskućnik

3.9.2010.TROJKE DAR ZA DESETU GODIŠNJICU BRAKA

27.8.2010.100. OBLJETNICA SVETIŠTA GAŠINAC

13.8.2010.SVEĆENIČKI POZIV ZAPOČET BOŽJIM POGLEDOM

16.7.2010.SVEĆENIK JE DAR KRISTOVA SRCA

9.7.2010.MARIJIN ZAVJET GOSPI

2.7.2010.SVEĆENIK – DAR BOŽJI CRKVI I NARODU

4.6.2010.VODA DONIJELA ZLO

16.4.2010.UGASI ME...

16.4.2010.JEZIKOM BROJKI O VREMENU

2.4.2010.SRETAN USKRS!

1.4.2010.SVA DJECA U JEDNOM ZAGRLJAJU

1.4.2010.IDITE I JAVITE MOJOJ BRAĆI!

26.3.2010.NEKA GOSPODIN BUDE NAGRADA

12.3.2010.ZA HOSPITALIZIRANE BOLESNIKE NEMA ČEKANJA

5.3.2010.NA NOVIM LIJEKOVIMA SE ZARAĐUJE - NA STARIMA ŽIVOTARI

25.2.2010.KUĆA MI JE PUNA USPOMENA IZ ŠKOLE

11.2.2010.ZOVU NAS TEK KAD GORI!?

5.2.2010.PROSJEČNA MIROVINA 1.868,92 KUNE

29.1.2010.SEDAM BRAČNIH DESETLJEĆA RUŽE I MARKA PERKOVIĆA

22.1.2010.ŽELIMO VAM DUG ŽIVOT!

15.1.2010.SAVA JE VELIKO UŽIVANJE, ALI I VELIKA BRIGA

7.1.2010.SPAŠEN ŽIVOT-NAJVEĆA NAGRADA

31.12.2009.SRETNA NOVA GODINA!

24.12.2009.Čestit Božić i blagoslovljena Nova godina!

17.12.2009.Dr. Boro Grubišić uspješno operiran

20.11.2009.ZA SADA TRI MINI TRŽNICE

22.10.2009.BUDUĆNOST HRVATSKE POLICIJE

16.10.2009.VELIKI POVRATAK ZIMNICE IZ VLASTITE KUHINJE

10.7.2009.BROD BI ODMAH NAPUNIO JEDAN NOVI UMIROVLJENIČKI DOM

7.5.2009. IN MEMORIAM

20.3.2009.HITNI BOLNIČKI PRIJEM NA JEDNOM MJESTU

13.3.2009.DNEVNO 750 BOLESNIH

30.1.2009.ŠTO SE PROMIJENILO U PRIMARNOJ GINEKOLOGIJI

23.1.2009.UPOLA JEFTINIJE U JEKU SEZONE

23.12.2008.ODUŠEVLJAVA ME SPREMNOST LJUDI DA POMAŽU

14.11.2008.GURA LI HRVATSKA ENDEMSKU NEFROPATIJU POD TEPIH?

14.3.2008.ZAKONSKI RED ILI ZAKONSKI NERED?

25.1.2008.ČOVJEK SRCA, DOBROTE, LJUBAVI I OSMIJEHA

11.1.2008.Zabranjeno pušenje

11.1.2008.VANDALIZAM MALOLJETNIKA

28.12.2007.KRONOLOGIJA DOGAĐAJA

21.12.2007.Djetešce nam se rodilo, u jaslice položilo

15.11.2007.NEDJELJA OBITELJSKOG ZAJEDNIŠTVA

2.11.2007.500 godina franjevaca

26.10.2007.DODIJELJENO 77 PRIZNANJA VIŠESTRUKIM DAVATELJIMA

12.10.2007.GOSPA OKUPILA BLIZU 15.000 VJERNIKA

20.9.2007.ŽIDOVSKO GROBLJE — SEDAMDESET GODINA ŠUTNJE I ZABORAVA

13.9.2007.DR. TOMISLAV IVANČIĆ PREDVODIO DUHOVNU OBNOVU

7.9.2007.INKLUZIJA JE DIO BRODSKE SVAKODNEVICE

7.9.2007.Pripremaju li Brođanke i dalje domaću zimnicu?

30.8.2007.Gosti iz cijeloga svijeta

20.7.2007.DVIJE ŽRTVE MIŠJE GROZNICE

29.6.2007.STOOSMA JE BILA SKUP IZVANREDNIH LJUDI

29.6.2007.KUPANJE NA VLASTITU ODGOVORNOST

15.6.2007.Maraton za 108. brigadu

14.6.2007.JOŠ PRIZNANJA ZA GRAŠEVINU I CHARDONNAY

1.6.2007.MALI KRIŽ-VELIKA ŽRTVA

25.5.2007.BRODSKI DOM ZDRAVLJA U GUBITKU 2,7 MILIJUNA KUNA

4.5.2007.Okolna izletišta puna kao "čep"

20.4.2007.OKRUGLI STOL O PRAVIMA DJECE S INVALIDITETOM

6.4.2007.SRETAN USKRS!

5.4.2007.EDUKACIJA UVIJEK POTREBNA

1.4.2007.OBILJEŽAVANJE 70. OBLJETNICE

23.3.2007.Izmjene u ustroju Policijske uprave

16.3.2007.POMOZITE ALANU MARTINOVIĆU

16.3.2007.Biskup Srakić u kanonskoj vizitaciji

9.3.2007.DRAGO JURIŠIĆ ČETIRI SATA VEZAN LANCIMA ZA STUP CRPKE

2.3.2007.U VRHU PO KVALITETI I OPSEGU POSLA

22.1.2007.U Općoj bolnici "Dr. Josip Benčević"

23.11.2006.POMOZIMO OBITELJI MATIČEVIĆ DA ZAVRŠI NOVOPODIGNUTU DVORIŠNU ZGRADU

23.11.2006.U VUKOVAR SE NE POZIVA - TAMO SE DOLAZI

19.10.2006.Kuća od sretnih ciglica br. 2

5.10.2006.RADOSNA I RASPJEVANA FRANJEVAČKA MLADEŽ

21.9.2006.SIBINJSKI DVD NA JEDNOM JE MJESTU OKUPIO SVE GENERACIJE

17.5.2006.Bio je to sjajan osjećaj

3.4.2006.Nogomet igram od 1949.!

31.3.2006.Poboljšala bih standard ljudi u Hrvatskoj

27.3.2006.POMOZIMO OBITELJI TOMIĆ

10.3.2006.Nisu sirupi za mene, to sam prodavala drugima

1.3.2006.DRAGO JURIŠIĆ POKLONIO LAPTOP JASNI RADOVANOVIĆ

1.3.2006.PUČKU KUHINJU PRIHVATIO DOM UMIROVLJENIKA