Razgovor s...

TRI DESETLJEĆA SKLADA

Mijo Golubičić, predsjednik Gradskog vijeća Slavonskog Broda

Datum objave: 8.1.2010.
Posavska hrvatska, Slavonski Brod

- Moj dida je predsjednik Gradskog vijeća, kaže četverogodišnji Lovro, unuk Mije Golubičića koji nas je dočekao u didinoj kući. Inače, sa svojim unukom provodi puno vremena, svaki dan je Lovro u Vinogorju kod dide, a u njegovom krilu je bio i dok smo snimali razgovor za Posavsku Hrvatsku.

Ponosan na šokačko porijeklo

Predsjednika slavonskobrodskog Gradskog vijeća gotovo svi zovu baća, a on ponosno ističe svoje šokačko porijeklo: - Rođen sam u Bošnjacima 1957. godine. Baća na neki način označava etnički prostor, odnosno čitav dio istočne Slavonije. Baća je po mađarski ujak, a u tom je dijelu veliki utjecaj Austro-Ugarske. Šokci iz poštovanja starijem bratu i starijoj muškoj osobi obraćaju se s baća. Ja imam baća Ivu, baća Matu, baća Josu, baća Stipu, a kako su moji prijatelji čuli kako se obraćam s baća i mene su prozvali baća Mija.

Na pitanje kako se slažu Šokci i Bosanci odgovara: - Jako dobro. Kod nas su u Vinogorje tijekom Domovinskog rata doseljavali ljudi iz Koraća, Brusnice, iz čitave bosanske Posavine, imamo čak 62 nove obitelji. Imate slučajeva da selo sa selom, da pojedine obitelji ne «divane», ali ja idem u sve kuće, mirim tamo gdje treba i trudim se pomoći svima. Godinama, kao član Župnog vijeća, idem sa župnikom blagosivat kuće, pa tako mi župni suradnici dobro upoznamo sve obitelji i znamo kome je pomoć potrebna. Mjesni odbor i Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije već nekoliko godina u zajedničkoj akciji opskrbljuju najugroženije obitelji kućnim potrepštinama za blagdane, a ove godine smo podijelili 20 vrijednih paketa

Otkako je predsjednik Mjesnog odbora, baća Miju se može svakodnevno sresti na ulicama Brodskog Vinogorja u razgovoru s ljudima. - U mirovini sam i mogao sam birati hoću li svoje znanje i sposobnosti usmjeriti pozitivno ili manje pozitivno. Odlučio sam društveno djelovati na pozitivan način, pomagati ljudima, svojoj zajednici koliko mogu. Dakako, prioritet mi je Vinogorje, a onda i grad u cjelini jer sam nakon lokalnih izbora izabran za predsjednika Gradskog vijeća. U početku sam se malo plašio, jer sam došao nakon dva vrlo jaka čovjeka koji su godinama uspješno vodili Vijeće – Željka Račkog i Vladimira Jerkovića. No, mislim da to radim na korektan i dobar način, barem imam takve povratne informacije. Kada radiš pravično, korektno i pošteno onda te i tvoji kritiziraju, prigovaraju što im oduzmem riječ, ali kad se pretjeruje mora se oduzeti riječ. Kada čovjek u nekom poslu nije profesionalac, a želi ga raditi kvalitetno, onda si da još više truda, zato i sam pratim zakone, čitam, proučavam…

 Upoznali se na zabavi

Prisutan na svim značajnim događajima u gradu, u pratnji mu je uvijek supruga Ružica s kojom je u braku 31 godinu. – Supruga je uvijek sa mnom i iz praktičnih razloga. Naime, prije rata imao sam autoškolu svih kategorija, instruktor sam vožnje, ali zbog pogoršanja zdravstvenog stanja nakon ranjavanja u Domovinskom ratu oduzete su mi sve kategorije, nemam više ni za bicikl upravljati, tako da me supruga odvozi gdje trebam, priča baća Mija, a supruga Ružica sa smiješkom dodaje: - Znam mu reći «Ja sam tvoj Štefo» (op. a., Štefo je gradonačelnikov službeni vozač).

Dok je Mijo rodom iz Bošnjaka, supruga Ružica je iz Štitara, dva sela s jedne i druge strane Županje. – Upoznali smo se na zabavi u mom selu i to preko moga kuma koji je bio njegov školski kolega. Bio je pravi šarmer i uglavnom su cure bile ljubomorne što je sa mnom, prisjeća se supruga Ružica. Suprug Mijo ju hvali da je prava domaćica i odlična u kuhinji, kućanstvu i da joj nema premca kad je ručni rad u pitanju. Kako je on često bio na putu, radio u međunarodnoj špediciji, ona je bila ta koja je okupljala obitelj. - I danas blagdane provodimo u krugu obitelji. Obje kćeri Mirjana i Mihaela su udane i imaju svoje obitelji, ali su svi često kod nas. Imamo unuku Moniku i unuka Lovru oko kojih se sve vrti, a posebno dida uživa s njima, jer nije bio prisutan dok su mu kćeri odrastale, pa to sada nadoknađuje s unucima. Mijo je odličan kada treba složiti mezu, smiren je i ima strpljenja. Volimo slavonsku kuhinju i, kako Mijo kaže, kod nas za ručak uvijek mora biti mesa, ali jedanput tjedno na meniju je riba za koju je on zadužen. Izvrsno priprema pole šarana na roštilju, kao na rašljama, hvali ga supruga Ružica.

Baća Mijin hobi je i slikanje i to akvarel za koji, otkako se bavi politikom, ima sve manje vremena. – Puno radim i na internetskoj stranici Brodskog Vinogorja, redovito ju osvježavam i ažuriram, mjesečno napravim dva-tri naslova iz Vinogorja, na što me posebno potiču naši ljudi rasuti diljem svijeta koji redovno prate našu stranicu i žele vidjeti svaku kutak svog zavičaja. Nadaren sam za popravke motora, a ove jeseni čak sam i unuka naučio kako promijeniti svjećicu na motoru, priča ponosno dida.

 Za volanom po svijetu

Baća Mija je za volanom obišao svijet, neko je vrijeme radio i živio i u Švicarskoj, a kako Hrvatsku često uspoređuju sa Švicarskom pitali smo ga ima li opravdanja za to: – Teško se nama uspoređivati sa Švicarskom. Možemo reći da imamo «numeru», plac najbolji na svijetu, još i bolji od Švicarske i u tim prirodnim potencijalima našoj državi stvarno nema premca. No, u onom razvojnom, proizvodnom, izgubili smo i ono po čemu smo bili poznati. Ako ovako nastavimo, Brod će u potpunosti izgubiti tradiciju metaloprerađivačkog giganta. Majstorstvo je nekada kod nas, posebno u Đuri Đakoviću, bilo najcjenjenije. Strojna obrada ĐĐ na prostoru bivše Jugoslavije bila je pojam, a danas smo vrlo deficitarni u tome. Švicarci i danas cijene majstorstvo i ne odriču ga se. Kad sam se prijavljivao na rad u Švicarskoj, otišao sam kod tamošnjeg, valjda predsjednika mjesnog odbora, kojega sam zatekao u staji kod krava u plavom mantilu. On se presvukao, otišao u ured, udario mi pečat na papir na kojemu je stajalo da sam zaposlen kod Hoffera i ništa mi više nije trebalo. Švicarska je uređena zemlja. Iako kažu da je policijska, ali ako se vladate u okvirima zakona i propisa, ništa vam neće faliti niti ćete u čemu biti uskraćeni. Sama gradska uprava nije ta koja će otvarati radna mjesta, mi u Gradskom vijeću trebamo stvoriti uvjete kako bismo olakšali ulagačima izgradnju proizvodnih pogona, a samim time i otvaranje novih radnih mjesta. Pomalo sam skeptik zbog otvaranja mnoštva robnih kuća, neproizvodne djelatnosti jer imamo previše trgovina, pa se i to malo kapitala što ide iz naših plaća prelije Austrijancima i drugima preko granice.

Pitamo ga je li stekao puno novih «prijatelja» od kada je predsjednik Gradskog vijeća. - Nakon ovih lokalnih izbora sigurno je da ljudi daleko više žele kontakt u smislu nade da će im baća riješiti posao ili nešto drugo, a realno se to ne može, pa ja ne mogu svojoj kćeri, koja je ostala bez posla, pomoći u tome, a kako ću nekome tuđem?!

Na pitanje je li bio strog otac, mlađa kći Mihaela odgovara: - Nije, ni on, a ni mama nije bila stroga, ali smo i nas dvije bile dobra djeca. Uvijek su nastojali objema ugoditi i važno je bilo da vlada pravda. Tata je uvijek bio na putu, pa smo ga bile željne, a s puta se uvijek vraćao s hrpom poklona. No, najsretnije smo bile kad je bio s nama. I sada kad smo udane vezane smo za roditelje, a ja sam svaki dan kod njih jer ne radim, a i Lovro voli biti s didom.

Zetovi za primjer

Baća Mija kaže da je zadovoljan i zetovima: - Da sam ih sam mogao birati, ne bih bolje izabrao. Vrlo su različiti, ali svaki je dobar na svoj način. Željo je roker, a kako je rock and roll glazba moje mladosti, valjda mi se uvalio. Dalibor je vrlo radišan i okrenut je sportu.

Za kraj razgovora, a s početkom nove godine, baća Mija je Brođanima poručio: - Previše je bilo, čak i od same predsjednice Vlade, plašenja našega puka kako nas čeka teška godina. Po meni to je stvaranje alibija ako se ne uspije. Nisam toga stava i ne dopuštam da se razmišlja na taj način. Moramo učiniti sve što je u našoj moći, upotrijebiti svoju pamet, znanje, sposobnost da uložimo u boljitak, a ne da unaprijed kažemo kako će biti loše. Najlošije nam je bilo '90., '91. godine kada su plaće bile 100 maraka i nitko se nije žalio jer smo shvaćali realnost vremena. Tako i sada trebamo shvatiti realnost da je teško, a gradonačelnik i predsjednik Vijeća i svi koji se bave vođenjem grada moraju nastojati učiniti najviše što mogu za boljitak svih. No, ono što nam najviše treba je zajedništvo, a to nastojim ostvariti i kroz rad Vijeća. Čak smo i dosta odluka donijeli jednoglasno što je prije bilo rijetko. Čini mi se da inat koji je godinama u Gradskom vijeću nekim zlim sjemenom bio zasijan pomalo blijedi, te sve više uvažavamo jedni druge i dobre prijedloge bez obzira čiji su. Važno je to zajedništvo kojega još uvijek imamo malo.

Marija Kovačević

Ostale novosti

1.4.2016.Moj Slavonski Brod, moj ponos!

28.11.2014.Oporba se nije pretrgla u napadanju Vlade

25.3.2014.Sjećanja "Letećeg doktora"

8.3.2013.Čekao sam i nije mi žao

25.1.2013.Ljudi su naš najveći potencijal

11.1.2013.„Agro-hit“ u svakoj kući!

11.1.2013.Naježim se kad se sjetim Poljske

21.12.2012.Budimo blagoslov jedni drugima!

14.9.2012.Počinje gradnja podvožnjaka u Osječkoj ulici!?

7.9.2012.Brod ne treba liječenje već sposobne ljude

31.8.2012.Kriza u Brodu već predugo traje

25.5.2012.Zadovoljan sam rezultatima izbora

18.5.2012. U troškovnicima se krije pljačka!

4.5.2012. Istina i ljubav su najvrjedniji u životu

30.12.2011.Pooštrit ćemo kontrolu onoga što uvozimo

21.10.2011.PROMICATI ZAJEDNIŠTVO I SURADNJU

15.4.2011.ZNAMO ŠTO NAM JE ZADAĆA

8.4.2011.OD TRŽNICE NE SMIJEMO NAPRAVITI TRGOVAČKI CENTAR

8.4.2011.SLIJEDE VRHUNSKI DOGAĐAJI

18.2.2011.PONOVNO ĆEMO BITI PREPOZNATLJIVI U EUROPI

11.2.2011.Brod je grad kojeg nosim u srcu

24.9.2010.VELIKI PROJEKTI IDU DALJE

10.9.2010.IZ ORIOVCA DO VRHA

3.9.2010.NI SNOVI NISU IŠLI OVAKO DALEKO

23.4.2010.PREMA SPORTAŠIMA TREBAMO BITI PRAVEDNI

9.4.2010.ZNANJE I ENTUZIJAZAM DAJU USPJEH

30.1.2010.KRIZA JE, SVI SE MORAMO PRILAGODITI

8.1.2010.Svi su putevi vodili ovamo

30.12.2009.SVI ME PAMTE KAO DJEDA MRAZA

10.12.2009.DJEVICA U BORDELU!!!

15.10.2009.VLASNICI ZEMLJE BIT ĆE VLASNICI PROSTORA BOSANSKE POSAVINE

9.10.2009.SLAVONIJA I BROD ZASLUŽILI SU VIŠE

9.10.2009.Mladi brodski talenti: Zrinka Pandurić

2.10.2009.RADIMO NA NOV, MODERAN I EUROPSKI NAČIN

11.9.2009.Trebao sam biti zubar...

24.12.2008.DARUJMO SI VIŠE LJUBAVI I ZAJEDNIŠTVA

19.12.2008.O proračunu, ulozi Vijeća, vladajućoj koaliciji, pomacima na bolje i predstojeći

19.12.2008.BRODU MOGU JOŠ DOSTA DATI

19.12.2008.ŽUPAN NIJE SAMO KONKRETNA OSOBA NA TOJ FUNKCIJI – ON JE I CIJELI SUSTAV

10.10.2008.REAGIRALO SE TEK NA DOJAVU GRAĐANA

22.2.2008."SVA LJEPOTA KRALJEVSKE KĆERI JE IZNUTRA"

1.2.2008.OVO JE REZULTAT PROPUSTA NEKIH ODVJETNIKA

26.10.2007.Pet stoljeća franjevaca u Brodu

19.10.2007.IMAMO POSAO STOLJEĆA

12.10.2007.MLADI DOBIVAJU SVOJ PROSTOR

5.10.2007.U SUSRET SREDIŠNJEM SLAVLJU GOSPINA SVETIŠTA U BRODU

28.9.2007.KONAČNO DOBIVAMO NOVU ZGRADU

25.7.2007."ĐURO" JE I SADA NAŠA PERJANICA

20.7.2007.Ne pravim razliku između "sitne" i "krupne" korupcije

20.7.2007.Brodsko-posavska županija jedina ima usvojene sve prostorne planove

8.6.2007.PROJEKTI NAS DRŽE NA OKUPU

1.6.2007.Istina uvijek nađe svoj put

1.6.2007.STIDIM SE MOJE GENERACIJE POLITIČARA

25.5.2007.Najprije prostor i kadrovi, onda status i novi smjerovi

11.5.2007.NEMA ZAKULISNIH IGARA

11.5.2007.TEHNIČKA POTPORA JE NOVI POLITIČKI POJAM SVOJSTVEN BRODU

28.4.2007.NOVAC TREBA ULAGATI U IZRADU PROJEKTNE DOKUMENTACIJE

5.4.2007.Hrvatska izumire

23.3.2007.BIRAČI SU PREPOZNALI VAŽNOST TRENUTKA

9.3.2007.PRED NAMA JE OGROMAN POSAO

11.1.2007.KOALICIJA U ŽUPANIJSKOJ SKUPŠTINI DOBRO FUNKCIONIRA

11.1.2007.Ostajem na ovoj funkciji

30.11.2006.Ideje pojedinca ne prolaze

30.11.2006.PROBLEMI SE GURAJU POD TEPIH

23.11.2006.IMAMO KVALITETNE PROGRAME

17.11.2006.TRIDESET GODINA UZ PACIJENTE

17.11.2006.KOLIKO ĆE KOŠTATI SANACIJA ZNAT ĆEMO KAD PROJEKTI BUDU GOTOVI

30.6.2006.HRVATSKA IMA PREVIŠE ADMINISTRACIJE

30.6.2006.MISLIM DA SMO NA DOBROM PUTU