Razgovor s...

Sjećanja "Letećeg doktora"

Prof. dr. Drago Prgomet

Datum objave: 25.3.2014.
Posavska hrvatska, Slavonski Brod

Liječnik, specijalist otorinolaringologije i šef Klinike za ORL KBC-a Zagreb, profesor na medicinskim fakultetima u Zagrebu i Osijeku, član Fakultetskog vijeća Medicinskog fakulteta u Zagrebu, saborski zastupnik od prosinca 2003. do svibnja 2006., kandidat za predsjednika a danas potpredsjednik Hrvatske demokratske zajednice... sve je to prof. dr. Drago Prgomet, koji se ovih dana javnosti predstavio u sasvim novom svjetlu, kao autor zanimljivih, duhovitih, jetkih, životnih priča iz vremena Domovinskog rata. Početkom devedesetih, prof. Prgomet je radio u slavonskobrodskoj bolnici, a vrijeme ratnih zbivanja na našem je području proveo kao liječnik na ratištu (od sredine 1992. i načelnik saniteta OG Istočna Posavina). Nešto više od dvadeset godina kasnije, svoje je doživljaje pretočio na papir u obliku 13 kratkih priča. Knjiga "Sakupljači gelera" objavljena je u izdanju Večernjeg lista, javnosti je predstavljena 12. ožujka u prepunom Novinarskom domu u Zagrebu, a Brođanima 20. ožujka

* Otkud poticaj za pisanje?

- Možda iz razmišljanja da sjećanja nestanu ako ih ne zapišete, a ako se nečega ne sjećate, onda toga nije ni bilo. Tako su prve priče nastale netom nakon što sam došao iz rata, više su to bile skice i to je čekalo skoro dvadeset godina. Prošloga ljeta ponovno sam se vratio tim tekstovima, napisao još nekoliko priča i nastala je knjiga.

* Posebno me iznenadio Vaš stil, nisam očekivala toliku ležernost i pitkost u tekstovima jednog liječnika. Odakle taj stil izvire?

- Iz čovjeka onakvog kakav je. Pokušao sam pisati onako kako se dogodilo, bez dodatnog uljepšavanja, prilično realistično. To je i način na koji živim život. Prihvaćati stvari onakve kakve jesu, dati im dozu humora, malo ih "rasteretiti". To je vjerojatno dobrom dijelom uvjetovano i mojim profesionalnim poslom, medicinom, gdje je mnoge teške stvari lakše savladati ako im date dozu topline, opuštenosti, ležernijeg pristupa. Lakše se nosite s tim. Iz takvog razmišljanja i načina života nastale su i ove priče, bez ikakve pretencioznosti da to bude neko ozbiljno književno djelo. Čisto otrgnuće od zaborava, ništa drugo.

* Ima li još takvih priča, osim ovih 13 u knjizi?

- Ima, ali u ovom trenutku nemam odgovora kada ću ih i hoću li ih nastaviti odnosno završiti. Ove su priče jedan dio moga života. Naravno, i poslije toga bilo je rata, a bilo je i događaja u struci koji mogu biti nepresušni izvor ovakvih priča. No, vidjet ćemo.

* Jeste li i prije pisali?

- Ništa ozbiljno. Čak sam i u uvodu knjige napisao da nisam pisac nego tek autor. Previše cijenim pisce i one koji žive od pisanja da bih se svrstavao među njih. Vrlo malo sam pisao prije, nešto kroz školu... ali u zadnje vrijeme pišem više. Napišem poneki blog. Međutim, ovo mi je prvo ozbiljno iskustvo s pisanom riječju.

* Razgovor vodimo prije izlaska knjige u javnost, no znam da ste tekstove već davali na čitanje. Kakve su reakcije?

- Dvije su reakcije odredile budućnost ove knjige. Jedna od dviju tadašnjih gimnazijalki a danas doktorica, koje su prije petnaestak godina bile oduševljene tim tekstovima. To mi je puno značilo, jer od takvih mladih duša možete očekivati samo istinu. Druga je vezana za prosudbu jednog kolege, sveučilišnog profesora, liječnika, koji piše puno i znanstvene radove i pripovijetke. Njegov je osvrt bio po mene poražavajući. Nije našao ništa zanimljivo u mojim pričama da bi bilo vrijedno objaviti. Ne mogu reći da me to nije pokolebalo. Nakon toga priče su dosta dugo ostale u podrumu, a onda sam pročitao jednu njegovu knjigu i zaključio da mobu pisati barem približno kao on. I eto.

* Pišete o onome što ste osobno vidjeli, doživjeli, iskusili, osjećali. Drugi likovi su također stvarne osobe, iako većinu imenujete samo nadimkom.

- Događaji su stvarni. Likovi također. Samo smo malo mijenjali neka imena. Naravno, kao i svaki drugi pripovjedač, dao sam si malo "umjetničke slobode", malu dimenziju osobnosti, možda otklon od čistog nizanja činjenica. U knjizi ne opisujem samo ljude u ratu, na bojišnici. Mi koji smo imali malo bolje živce otišli smo na front, ali i mnogi drugi, uključujući i vas novinare i sve one koji su ostali raditi u bolnici, aktivno su sudjelovali u ratu, svaki na svoj način. Pišem i o njima, jer sve je to bilo dio onoga što se zove želja za vlastitom domovinom. Svi smo mi bili dio borbe protiv zla, protiv nepravde. Sigurno da je bilo i puno naivnosti, prostodušja, ali mislim da se velike stvari i događaju upravo iz takvih pozicija. Tu proračunatosti apsolutno nije bilo. Volio bih ovdje naglasiti i da je knjiga opremljena fotografijama ratnog reportera "Posavske Hrvatske" i hrvatskog branitelja Darka Jankovića. Mislim da je to i najbolji dio knjige.

* Zanimljivi su skokovi u prošlost i sadašnjost iz koje se osvrćete na neke događaje ili osobe ili dajete konačan rasplet.

- Od svoje se prošlosti ne može pobjeći. Naravno da iz sadašnje perspektive gledate drugačije na ono što je bilo. Ozbiljniji ste, stariji, mnogo ste toga naučili. Drugačije gledate i na ono što je bilo prije rata, posebno na djetinjstvo. U nekim sam pričama povezivao svoja životna iskustva odrastanja s iskustvima stečenim u ratu, u događajima koji uvjetuju da brzo odrastete i jako puno učite, pa onda iz današnje perspektive vidite da su neke stvari bile malo drugačije nego što ste ih tada doživljavali.

* Bili ste sudionik i svjedok mnogih teških ratnih situacija, tragedija, no čini se da ste uspjeli i u pričama sačuvati onu notu humora i jetkosti koja je u ono vrijeme bila svijetli tračak ljudskosti, veza s normalnošću.

- Hrvati jesu poznati po tome da teške situacije obrnu na humor i šalu. To je dobro. To govori o duhu i žilavosti naroda. Da nismo bili takvi, ovako mali kakvi jesmo, ne bismo ni opstali. Mislim da uvijek treba gledati malo opuštenije, koliko god teško bilo. Ali to ne znači relativizirati nego prihvaćati. Na kraju krajeva, to je ono što i danas nedostaje ovoj državi, malo optimizma. Situacija jest teška, ali utonuti u apatiju vjerojatno je prvi korak prema neuspjehu.

* Zašto baš "Sakupljači gelera"?

- To je naslov koji se nametnuo iz samih priča. Naime, u početku rata, kad smo tek došli na teren, bili smo pomalo naivni i neiskusni i sakupljali gelere koje smo našli kao suvenir. Ubrzo su se stvari promijenile i te smo gelere doslovno vadili iz tijela naših suboraca.

* S izdavačem, Večernjim listom, dogovorili ste da se odričete honorara za knjigu.

- Prihod je namijenjen Domu za djecu bez roditeljske skrbi "Kuća ljubavi" u Zagrebu, koji skrbi za djecu do treće godine života. Što više ljudi kupi knjigu, više će novca ostati za djecu kojoj su ta sredstva stvarno potrebna.


Dunja Vanić

Ostale novosti

1.4.2016.Moj Slavonski Brod, moj ponos!

28.11.2014.Oporba se nije pretrgla u napadanju Vlade

8.3.2013.Čekao sam i nije mi žao

25.1.2013.Ljudi su naš najveći potencijal

11.1.2013.„Agro-hit“ u svakoj kući!

11.1.2013.Naježim se kad se sjetim Poljske

21.12.2012.Budimo blagoslov jedni drugima!

14.9.2012.Počinje gradnja podvožnjaka u Osječkoj ulici!?

7.9.2012.Brod ne treba liječenje već sposobne ljude

31.8.2012.Kriza u Brodu već predugo traje

25.5.2012.Zadovoljan sam rezultatima izbora

18.5.2012. U troškovnicima se krije pljačka!

4.5.2012. Istina i ljubav su najvrjedniji u životu

30.12.2011.Pooštrit ćemo kontrolu onoga što uvozimo

21.10.2011.PROMICATI ZAJEDNIŠTVO I SURADNJU

15.4.2011.ZNAMO ŠTO NAM JE ZADAĆA

8.4.2011.SLIJEDE VRHUNSKI DOGAĐAJI

8.4.2011.OD TRŽNICE NE SMIJEMO NAPRAVITI TRGOVAČKI CENTAR

18.2.2011.PONOVNO ĆEMO BITI PREPOZNATLJIVI U EUROPI

11.2.2011.Brod je grad kojeg nosim u srcu

24.9.2010.VELIKI PROJEKTI IDU DALJE

10.9.2010.IZ ORIOVCA DO VRHA

3.9.2010.NI SNOVI NISU IŠLI OVAKO DALEKO

23.4.2010.PREMA SPORTAŠIMA TREBAMO BITI PRAVEDNI

9.4.2010.ZNANJE I ENTUZIJAZAM DAJU USPJEH

30.1.2010.KRIZA JE, SVI SE MORAMO PRILAGODITI

8.1.2010.Svi su putevi vodili ovamo

8.1.2010.TRI DESETLJEĆA SKLADA

30.12.2009.SVI ME PAMTE KAO DJEDA MRAZA

10.12.2009.DJEVICA U BORDELU!!!

15.10.2009.VLASNICI ZEMLJE BIT ĆE VLASNICI PROSTORA BOSANSKE POSAVINE

9.10.2009.SLAVONIJA I BROD ZASLUŽILI SU VIŠE

9.10.2009.Mladi brodski talenti: Zrinka Pandurić

2.10.2009.RADIMO NA NOV, MODERAN I EUROPSKI NAČIN

11.9.2009.Trebao sam biti zubar...

24.12.2008.DARUJMO SI VIŠE LJUBAVI I ZAJEDNIŠTVA

19.12.2008.O proračunu, ulozi Vijeća, vladajućoj koaliciji, pomacima na bolje i predstojeći

19.12.2008.BRODU MOGU JOŠ DOSTA DATI

19.12.2008.ŽUPAN NIJE SAMO KONKRETNA OSOBA NA TOJ FUNKCIJI – ON JE I CIJELI SUSTAV

10.10.2008.REAGIRALO SE TEK NA DOJAVU GRAĐANA

22.2.2008."SVA LJEPOTA KRALJEVSKE KĆERI JE IZNUTRA"

1.2.2008.OVO JE REZULTAT PROPUSTA NEKIH ODVJETNIKA

26.10.2007.Pet stoljeća franjevaca u Brodu

19.10.2007.IMAMO POSAO STOLJEĆA

12.10.2007.MLADI DOBIVAJU SVOJ PROSTOR

5.10.2007.U SUSRET SREDIŠNJEM SLAVLJU GOSPINA SVETIŠTA U BRODU

28.9.2007.KONAČNO DOBIVAMO NOVU ZGRADU

25.7.2007."ĐURO" JE I SADA NAŠA PERJANICA

20.7.2007.Ne pravim razliku između "sitne" i "krupne" korupcije

20.7.2007.Brodsko-posavska županija jedina ima usvojene sve prostorne planove

8.6.2007.PROJEKTI NAS DRŽE NA OKUPU

1.6.2007.Istina uvijek nađe svoj put

1.6.2007.STIDIM SE MOJE GENERACIJE POLITIČARA

25.5.2007.Najprije prostor i kadrovi, onda status i novi smjerovi

11.5.2007.NEMA ZAKULISNIH IGARA

11.5.2007.TEHNIČKA POTPORA JE NOVI POLITIČKI POJAM SVOJSTVEN BRODU

28.4.2007.NOVAC TREBA ULAGATI U IZRADU PROJEKTNE DOKUMENTACIJE

5.4.2007.Hrvatska izumire

23.3.2007.BIRAČI SU PREPOZNALI VAŽNOST TRENUTKA

9.3.2007.PRED NAMA JE OGROMAN POSAO

11.1.2007.KOALICIJA U ŽUPANIJSKOJ SKUPŠTINI DOBRO FUNKCIONIRA

11.1.2007.Ostajem na ovoj funkciji

30.11.2006.Ideje pojedinca ne prolaze

30.11.2006.PROBLEMI SE GURAJU POD TEPIH

23.11.2006.IMAMO KVALITETNE PROGRAME

17.11.2006.TRIDESET GODINA UZ PACIJENTE

17.11.2006.KOLIKO ĆE KOŠTATI SANACIJA ZNAT ĆEMO KAD PROJEKTI BUDU GOTOVI

30.6.2006.HRVATSKA IMA PREVIŠE ADMINISTRACIJE

30.6.2006.MISLIM DA SMO NA DOBROM PUTU