Razgovor s...

Budimo blagoslov jedni drugima!

Fra Marijan i sestra Ksenija

Datum objave: 21.12.2012.
Posavska hrvatska, Slavonski Brod

Pred zadnju nedjelju Došašća odškrinuli smo vrata dvaju srdaca koja su odnedavno na službi u Slavonskom Brodu; patera Marijana Glamočaka, koji nakon dugo godina prvi put Božić dočekuje u svojoj domovini, u franjevačkom samostanu i s. Ksenije Leko, koja je od prošle godine poglavarica u samostanu uršulinki u župi Gospe Brze Pomoći

Fra Marijan Glamočak

  Buđenja u dvadeset do četiri

Kako se priprema za Božić, kako ga je proslavljao dvadesetak godina u dalekoj Australiji, u Njemačkoj, što je najvažnije činiti u ove dane Došašća..., ispričao nam je fra Marijan

- Australija je predivna zemlja, puna iznenađenja, zemlja puna ljepota. Unatoč čestim požarima, ona se brzo oporavlja. Advent u Australiji ljudi doživljavaju doista kao vrijeme milosti, radosti, nadanja, pokore, molitve, a posebno vole meditaciju. Božić je u Australiji u ljetno vrijeme kada su temperature do 37º C stupnjeva. Nama možda neobično, no nije važno jel' Isus rođen u ljetu, zimi ili u drugo godišnje doba, važno je znati da je On povijesna osoba, da su se pastiri njegovom rođenju radovali. Radovali su se i Josip i Marija, i nije im smetalo što je rođen u štalici u kojoj je higijena bila katastrofalna. Štala je sigurno smrdjela, no oni nisu kritizirali okolnosti u kojima je Sin Božji rođen. Mene fascinira taj odnos svete obitelji prema stvarnosti. Siguran sam da su bili radosni i sretni da im je dijete rođeno po volji Očevoj, baš u toj štalici i to je bila misao vodilja mojih propovjedi u Sydneyu.

O božićnim običajima u Australiji

- Ljudi slave po običajima koje su donijeli iz svoga kraja. Borovi su doduše plastični, ali lijepo okićeni. Obavezno dolaze na misu, ispovijedaju se i pričešćuju. Pjevaju se božićne pjesme na hrvatskom jeziku, daruju jedni drugima tu božićnu radost.

Što objeduju za božićne blagdane?

- Prva i druga generacija Hrvata imaju za objed sve ono što su u svojim domovima u Hrvatskoj u krajevima iz koje dolaze objedovali, uživaju u kolačima, pićima, slavlje je organizirano, polaže se velika važnost da na božićnom ručku budu nazočne sve generacije zajedno. Već mlađe generacije imaju nekoliko primjesa s australijskim običajima, prave BBQ - to je australski roštilj. U Australiji je posebno izraženo multikulturalno društvo i to me se je uvijek dojmilo. U tom dijelu Sydneya, gdje je naš Hrvatski katolički centar sv. Nikole Tavelića, ima 127 različitih etničkih zajednica. No, oni se slažu pozivaju jedni druge i rado se odazivaju, napose katolici iz raznih krajeva svijeta. Unatoč svjetovnim ponudama koje su i tamo prisutne, svjesne katoličke obitelji su očuvale religiozni karakter Božića, pazi se da ništa svjetovno ne dođe u obiteljsko slavlje. No postoji utjecaj, napose kod mješovitih brakova i drugih etničkih zajednica koje eliminiraju svetost božićnoga slavlja, a to je velika šteta.

Kako doživljavaju svećenike?

- Naši Hrvati vole svoje svećenike i imaju povjerenja u njih. Australci pak imaju respekt prema svećenicima i to vrlo izoštren i kritičan zbog pedofilskih skandala koji su zapljusnili Australiju. Stoga je nastao „Code of conduct“ - pravilo ponašanja koje je Crkva propisala da svećenik ne smije nikoga uzeti u svoj automobil, ako to pak učini, čini to na svoju odgovornost. On je osoba koja je u javnosti izložena izvjesnim opasnostima da bude optužen za bilo što i traži se nadoknada od crkve i to jako velika.

Pater Marijan ima i facebook profil

- Radi komunikacije s mojim vjernicima u Australiji koristim facebook koji ima puno pozitivnih stvari, jer komunikacija je dobra. Odgovaram na njihove upite, drago mi je čuti sve ono što doživljavaju, čestitam im rođendane, imendane i drugo, sudjelujem tako s njima u društvenim događanjima. Nema jutra da se ne molim za svoje vjernike u Australiji.

Pomaže ljudima i duhovno i materijalno

- U samostan dolazi puno ljudi koji trebaju raznu pomoć, a najviše materijalnu. Ono što dobijemo u Kruhu sv. Ante dijelim potrebitima. Vodim evidenciju kome sam što dao i preko 125 osoba je upisano. Pomoć koju mi pošalju iz Australije također podijelim. Ovo što mi dobijemo kroz Kruh sv. Ante je malo, to je tek kap dobrote. Država je obvezna brinuti se za siromahe, izgraditi socijalnu mrežu da nema beskućnika i onih koji prose, kopaju po kontejnerima. U Australiji se država brine za siromašne, nema beskućnika ni ljudi bez socijalne pomoći. Ako je netko nesposoban za rad onda dobiva invalidsku mirovinu, ima puno i psihičkih bolesnika, država ih se nije odrekla, brine se za njih.

Fra Marijan ima i hobi

- Moj hobi je meditacija na temelju Svetog Pisma. Ustajem 20 minuta prije 4 sata, ali na vrijeme idem spavati, volim biti organiziran redovnik u svemu...

Božićne želje

- O, kada bi svi upoznali Krista Gospodina kroz njegovu Crkvu, kroz ljude koji vjeruju Isusu, jer božićna je poruka da se nebo nastani u svakom čovjeku dobre volje tko god to bio, želio bih nebo podijeliti sa svakim čovjekom, da svatko u svom životu osjeti radosnu vijest spasenja.

Sestra Ksenija Leko

Časna s facebooka

Što joj znači i kako se u školi i u zajednici priprema za Božić, kako je postala redovnica, doznali smo od s. Ksenije

- Mi štalicu prikazujemo previše romantično i pri tom se i ne pitamo koji se to još čovjek rodio u štali okružen životinjama, koje baš i nemaju ugodan miris, i to još u hladnoći. Tu vidimo koliko se Bog solidarizirao s onima najmanjima, s najsiromašnijima. Došao je darovati nam ljubav. Mi darujemo jedni druge za Božić, a koliko darujemo Isusa? Zaboravljamo da je to Njegov rođendan. Bojim se da smo mi Isusa postupno istisnuli iz svoga života. Izgleda da ga se bojimo, a ne pitamo se koga to može povrijediti onaj koji je rođen u siromaštu, koji je donio ljubav? Živimo li mi uistinu dosljedno svoju vjeru, tu radosnu vijest da je Bog došao da bude Emanuel - s nama Bog? Ponekad nam je teško prihvatiti da je Isus došao za svakog čovjeka, ne samo onima koji vjeruju u Njega. Tu je velika odgovornost na nama kršćanima, da budemo otvoreni za dijalog, jer Isus je izabrao nas da po nama ostvari svoj plan spasenja.

Ne medicinska nego časna sestra

S. Ksenija u župi, a i u školi svira gitaru i pjeva s mladima. O svom pozivu u redovnice je ispričala: - Rođena sam u Osijeku gdje sam završila Medicinsku školu sa željom da pomažem ljudima. Kada sam vidjela da se sve one vrijednosti o kojima smo učili baš i ne primjenjuju u praksi, počela sam razmišljati o drugom pozivu. Iako toga tada nisam bila svjesna, poziv za redovnicu osjetila sam 1986., kada sam bila u posjetu rodnom mjestu mojih roditelja, u Hercegovini. Da se tu uistinu radilo o pozivu posvijestio mi je p. Slavko Pavin koji je tada bio moj duhovni vođa. On mi je pomogao da ostvarim svoj poziv. U 22. godini života stupila sam u Red Svete Uršule, među sestre uršulinke. Nisam puno znala o njima, ali me je privukla njihova internacionalnost, zahvaljujući kojoj sam imala priliku posjetiti naše sestre u Americi, Poljskoj, Engleskoj, Austriji, Sloveniji, Italiji. Posebno bih izdvojila iskustvo življenja sa sestrama iz 12 zemalja 7 mjeseci u našoj Generalnoj kući u Rimu. To je nešto nezaboravno. Bogatstvo različitosti.

U Zagrebu je završila isusovački studij teologije koji je afilijiran Papinskom sveučilištu Gregoriana. Studiju teologije prethodile su dvije godine filozofije na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove, na Jordanovcu, u Zagrebu.

Volim filozofiju i oduševljavaju me ljudi koji neumorno tragaju za istinom svjetlom svoga razuma. I ako su pravi tražitelji oni dolaze do istine. Tako je do istine došla i, meni posebno draga, Edith Stein, filozofkinja iz židovske obitelji. Na našem fakultetu vladalo je predivno ozračje i mogu reći da sam uživala studirajući. Mladima o tome pričam i potičem ih da se upišu na neki od studija koje vode isusovci.

Zbog pape neopravdani sati

Prisjećajući se srednjoškolskih dana i svog prvog odlaska na susret sa sv. Ocem 1985., ističe kako je tada iz Osijeka išao samo jedan autobus. Budući da se to u komunističko vrijeme nije smjelo, dobila je zbog toga preko 20 neopravdanih sati, ali kako je bila dobar učenik nije, na sreću, dobila ukor. O radu s djecom u školi je rekla: - Pokušavam djeci objasniti Božić kao radosnu vijest, da nam Bog nije dalek, nego bliz. Potičem ih da mu se obraćaju jednostavnim riječima, da komuniciraju s Njim preko anđela, svetaca... Toliko nam je blago darovao Gospodin, a mi ga ne koristimo. Potičem ih da se dobro informiraju o svojoj vjeri i da govore argumentirano. Oni su puni pitanja. Znaju me pitati smiju li se časne šminkati i slično, no ja im onda odgovorim kako nije potrebna šminka za ljepotu čovjeka, važno je dušu uljepšavati, a to košta više od šminke. Najteže mi je kada ih moram ispitivati i ocjenjivati. Trudim se prenositi im živu vjeru, onu koju prvo ja moram živjeti, kako bih bila prohodna za Božje milosti. Smisao našeg poziva je uputiti djecu na Isusa, a ne ih vezati za sebe. Raduje me kad vidim da imaju povjerenja u Boga.

U školi smo napravili adventski vjenac, a na panou istaknuli natpis, 'Jeste li čuli njegove tihe korake, On dolazi, dolazi, vazda dolazi...' - Isus nam stalno dolazi kroz ljude, potrebite. Proveli smo ove godine nekoliko humanitarnih akcija, sudjelovali u Caritasovoj akciji 100 kubika toplih iskrica, 1.000 radosti za djecu, skupljamo staru odjeće za nezbrinutu djecu i siromašne. Napravili smo i stotinjak čestitiki za potrebe škole. Djeca su uvijek spremna pomoći. Čim pokrenemo neku akciju oni se odmah hvataju za novčanik, spremni su na odricanje. Nije im lako u školi, jer program je dosta zahtjevan i težak. Bude mi žao kad dobiju loše ocjene, pa im nastojim pomoći koliko mogu. Dajem priliku da i mene poučavaju u nekim predmetima, jer i ja moram stalno učiti.

Na faceu sa svojim učenicima

Koristi i facebook profil na koji, ističe, ne ide baš često jer nema toliko vremena. - Dobro mi dođe za komunikaciju s rodbinom i prijateljima koji su na drugim kontinetima, a i djeci znam odgovoriti na njihova pitanja. Pojašnjavam im da je ljubav željeti osobi dobro bez obzira na to kako meni bude, unatoč svemu, da u ljubavi nema sebičnosti, sebeljublja. Ljubav najbolje testiramo na osobama koje nas ne vole.

Život u zajednici sa sestrama, navodi, ima svoju ljepotu. Kako tijekom dana svaka sestra ima svoju obvezu, zajedno su za objed i na molitvi. - Sudjelujem i u radu župe koliko mogu. Župa je dosta živa, puno se toga događa, vodim liturgijsku grupu i zajednicu Anđelinih prijatelja i prijateljica. Rekla je jedna naša starija sestra da prava uršulinka mora ići umorna spavati, pa mi se čini da tu zadaću ispunjavam, jer svakoga dana na počinak idem doista umorna. No, to je zdravo, rad me ispunjava i zbog toga sam sretna. Dodaje kako voli sva slavonska jela, naravno i kolače, i to, i prije i poslije Božića.

Poruka za Božić: - Da svatko od nas primi Isusa – Emanuela, koji je došao da bude s nama, da nam uistinu bude oslonac, da ga se ne bojimo, ne istiskujemo iz svoga života radi neke naše privatnosti. On je tu radi nas i može nam svaki dan učiniti sretnim kako bi bili blagoslov jedni drugima.

Brankica Lukačević

Ostale novosti

1.4.2016.Moj Slavonski Brod, moj ponos!

28.11.2014.Oporba se nije pretrgla u napadanju Vlade

25.3.2014.Sjećanja "Letećeg doktora"

8.3.2013.Čekao sam i nije mi žao

25.1.2013.Ljudi su naš najveći potencijal

11.1.2013.„Agro-hit“ u svakoj kući!

11.1.2013.Naježim se kad se sjetim Poljske

14.9.2012.Počinje gradnja podvožnjaka u Osječkoj ulici!?

7.9.2012.Brod ne treba liječenje već sposobne ljude

31.8.2012.Kriza u Brodu već predugo traje

25.5.2012.Zadovoljan sam rezultatima izbora

18.5.2012. U troškovnicima se krije pljačka!

4.5.2012. Istina i ljubav su najvrjedniji u životu

30.12.2011.Pooštrit ćemo kontrolu onoga što uvozimo

21.10.2011.PROMICATI ZAJEDNIŠTVO I SURADNJU

15.4.2011.ZNAMO ŠTO NAM JE ZADAĆA

8.4.2011.SLIJEDE VRHUNSKI DOGAĐAJI

8.4.2011.OD TRŽNICE NE SMIJEMO NAPRAVITI TRGOVAČKI CENTAR

18.2.2011.PONOVNO ĆEMO BITI PREPOZNATLJIVI U EUROPI

11.2.2011.Brod je grad kojeg nosim u srcu

24.9.2010.VELIKI PROJEKTI IDU DALJE

10.9.2010.IZ ORIOVCA DO VRHA

3.9.2010.NI SNOVI NISU IŠLI OVAKO DALEKO

23.4.2010.PREMA SPORTAŠIMA TREBAMO BITI PRAVEDNI

9.4.2010.ZNANJE I ENTUZIJAZAM DAJU USPJEH

30.1.2010.KRIZA JE, SVI SE MORAMO PRILAGODITI

8.1.2010.Svi su putevi vodili ovamo

8.1.2010.TRI DESETLJEĆA SKLADA

30.12.2009.SVI ME PAMTE KAO DJEDA MRAZA

10.12.2009.DJEVICA U BORDELU!!!

15.10.2009.VLASNICI ZEMLJE BIT ĆE VLASNICI PROSTORA BOSANSKE POSAVINE

9.10.2009.SLAVONIJA I BROD ZASLUŽILI SU VIŠE

9.10.2009.Mladi brodski talenti: Zrinka Pandurić

2.10.2009.RADIMO NA NOV, MODERAN I EUROPSKI NAČIN

11.9.2009.Trebao sam biti zubar...

24.12.2008.DARUJMO SI VIŠE LJUBAVI I ZAJEDNIŠTVA

19.12.2008.O proračunu, ulozi Vijeća, vladajućoj koaliciji, pomacima na bolje i predstojeći

19.12.2008.BRODU MOGU JOŠ DOSTA DATI

19.12.2008.ŽUPAN NIJE SAMO KONKRETNA OSOBA NA TOJ FUNKCIJI – ON JE I CIJELI SUSTAV

10.10.2008.REAGIRALO SE TEK NA DOJAVU GRAĐANA

22.2.2008."SVA LJEPOTA KRALJEVSKE KĆERI JE IZNUTRA"

1.2.2008.OVO JE REZULTAT PROPUSTA NEKIH ODVJETNIKA

26.10.2007.Pet stoljeća franjevaca u Brodu

19.10.2007.IMAMO POSAO STOLJEĆA

12.10.2007.MLADI DOBIVAJU SVOJ PROSTOR

5.10.2007.U SUSRET SREDIŠNJEM SLAVLJU GOSPINA SVETIŠTA U BRODU

28.9.2007.KONAČNO DOBIVAMO NOVU ZGRADU

25.7.2007."ĐURO" JE I SADA NAŠA PERJANICA

20.7.2007.Ne pravim razliku između "sitne" i "krupne" korupcije

20.7.2007.Brodsko-posavska županija jedina ima usvojene sve prostorne planove

8.6.2007.PROJEKTI NAS DRŽE NA OKUPU

1.6.2007.Istina uvijek nađe svoj put

1.6.2007.STIDIM SE MOJE GENERACIJE POLITIČARA

25.5.2007.Najprije prostor i kadrovi, onda status i novi smjerovi

11.5.2007.NEMA ZAKULISNIH IGARA

11.5.2007.TEHNIČKA POTPORA JE NOVI POLITIČKI POJAM SVOJSTVEN BRODU

28.4.2007.NOVAC TREBA ULAGATI U IZRADU PROJEKTNE DOKUMENTACIJE

5.4.2007.Hrvatska izumire

23.3.2007.BIRAČI SU PREPOZNALI VAŽNOST TRENUTKA

9.3.2007.PRED NAMA JE OGROMAN POSAO

11.1.2007.KOALICIJA U ŽUPANIJSKOJ SKUPŠTINI DOBRO FUNKCIONIRA

11.1.2007.Ostajem na ovoj funkciji

30.11.2006.Ideje pojedinca ne prolaze

30.11.2006.PROBLEMI SE GURAJU POD TEPIH

23.11.2006.IMAMO KVALITETNE PROGRAME

17.11.2006.TRIDESET GODINA UZ PACIJENTE

17.11.2006.KOLIKO ĆE KOŠTATI SANACIJA ZNAT ĆEMO KAD PROJEKTI BUDU GOTOVI

30.6.2006.HRVATSKA IMA PREVIŠE ADMINISTRACIJE

30.6.2006.MISLIM DA SMO NA DOBROM PUTU