Razgovor s...

IZ ORIOVCA DO VRHA

Jelena Ivezić, košarkaška reprezentativka

Datum objave: 10.9.2010.
Posavska hrvatska, Slavonski Brod

* Životna priča Jelene Ivezić počela je prije 26 godina u rodilištu slavonskobrodske bolnice. Djetinjstvo u Oriovcu, polazak u školu i... otkud košarka?

- Počelo je stvarno slučajno. Kad sam išla u četvrti razred na mojoj Osnovnoj školi «Dr. Stjepan Ilijašević» pojavio se oglas s pozivom djevojčicama i dječacima koji žele trenirati košarku. Jedan moj prijatelj je rekao: «Idemo vidjeti!», i došli smo na prvi trening. Svidjelo mi se i ostala sam! Prvi su mi treneri bili Tihomir Bunčić i Predrag Đukić. Onda sam negdje s 12-13 godina čula poziv na Radio Brodu za djevojčice koje bi željele trenirati i odlučila sam pokušati. Išla sam u Brod, trenirale smo po školskim dvoranama, ali to nije dugo trajalo i opet sam se vratila u oriovački klub. Nedugo nakon toga igrale smo utakmicu protiv slavonskobrodskog kluba (tada je bio ŽKK «Brod 1244»). Trener Brođanki Dalibor Kikerec me zamijetio i pozvao da im se pridružim, pa sam ponovno krenula na treninge u Brod. Uz Kikereca trener nam je tada bio i Antun Premuž i ubrzo sam uključena u seniorsku ekipu.

* Tad si još išla u osnovnu školu, kako je uopće sve funkcioniralo?

- Ajoj, nije bilo ni malo lako! Roditelji su najviše trpjeli, pogotovo mama. Svakodnevno su me vozili iz Oriovca na trening u Brod, pa natrag kući, a trebalo je sve stići odraditi. Znaš kako je na selu, puno je posla, ali nikada nisam izostala s treninga i to je nešto zbog čega sam roditeljima neizmjerno zahvalna.

* I onda slijedi odlazak u Zagreb...

- Klub u Brodu je bio na izdisaju, pa sam odlučila pokušati u Zagrebu. U Montmontaži me nisu htjeli (kakav kiks!, nap. au.), pa sam otišla u Košarkaški klub Croatia. Dobro je krenulo, već te prve godine su me pozvali u selekciju Zagreba, sljedeće godine u kadetsku reprezentaciju Hrvatske i tako... sve je išlo uzlaznom putanjom.

* Imala si tada 14 godina, kako si se snašla u velikom gradu?

- Bilo je, najblaže rečeno, čudno. Bila sam dijete koje se do tada budilo uz mamin doručak, živjela u poznatom okruženju i odjednom svega toga nije bilo. Ali, imala sam cilj, htjela sam nešto napraviti u košarci, i onda je sve lakše išlo. Živjela sam u domu, prvih dana je bilo dosta teško, ali kada sam stekla prijatelje, kad smo složili društvo, te su mi četiri godine ostale u prelijepom sjećanju. Sa sportske strane nizali su se uspjesi, osvajali smo sva prvenstva za mlađe uzraste i logičan je bio ulazak u seniorski sastav. U prvoj ekipi sam vremenom postala nositelj igre, ali nažalost, iako je to bila sjajna sredina, kola su krenula nizbrdo i dogodio se raspad kluba.

* Pa je logičan bio odlazak u inozemstvo...

- Točno tako! Prvo sam igrala u Turskoj, pa u Španjolskoj i onda u Mađarskoj, u Pečuhu. Tu sam zadobila tešku ozljedu, popucali su prednji križni ligamenti, cijelu sezonu je trajao oporavak i kad sam prizdravila stigao je poziv iz Gospića. Eto, dvije godine sam tamo i sad sam potpisala novi ugovor, na još dvije godine. Tu mi je dobro, a s obzirom na ova krizna vremena, u inozemstvu se ne mogu ostvariti ugovori kao nekada, pa mi je bolje još neko vrijeme biti u Hrvatskoj.

* Ali nisi potpuno odustala od inozemstva?

- Svakako ću se još okušati vani, a kad će to biti, vidjet ćemo. Mislim da nisam dosegnula vrh, mogu još napredovati, pa mi je žao što u Pečuhu zbog ozljede nisam mogla više pokazati. Tamo mi je trener bio Laszlo Ratgeber, jedn od najboljih europskih stručnjaka i sigurno bih pod njegovim vodstvom puno napredovala. Ali, bit će prilike, nadam se.

* Želiš li jednom zaigrati i u ženskoj NBA ligi?

- Ne, nikada! To me uopće ne privlači. Tamo je sve po sistemu «run and gun», tko je nabildaniji i ima više snage, taj dobije. Europska je košarka puno ljepša i nikad ju ne bih mijenjala za američku. Čak mi je i muška europska košarka zanimljivija od NBA.

* Jesi li imala košarkaške uzore kad si bila klinka?

- Nisam ni u kome gledala idola, ali me oduševljavala Danira Nakić. Imala sam želju da ju samo jednom vidim kako igra i to je to. I onda, kad sam došla u Croatiju, pogledam na parket, a tamo Danira trenira!!! E, to je bio događaj!

* U čemu je tajna te ženske košarke u Gospiću? Iz godine u godinu osvajate prvenstva, Kupove, odlični ste na međunarodnoj sceni... A oni su mala sredina i uz to nemaju nekakvu jaku školu košarke pa da proizvode igračice...

- Nemaju domaćih, ali su stvarno jako dobro organizirani. Uprava dobro radi, složila se odlična ekipa, trener Bralić je sve postavio na svoje mjesto, cure su dobra klapa i onda rezultat ne može izostati. Jedino mi je žao što ove godine nismo «pokorile» Europu!

* Iza tebe je vrhunska sezona, Anđa Jelavić je za «milimetar» bila ispred tebe u izboru za najbolju hrvatsku košarkašicu. Uz to, sjajno igraš u reprezentaciji, u nedavno završenim kvalifikacijama za Europsko prvenstvo bila si vjerojatno najbolja... Baš te ide i pohvale stižu sa svih strana!

- Nastojim to prihvatiti što normalnije i smirenije. Jer, kako stižu pohvale, tako će doći i kritike i ako sve uzimaš previše k srcu, neće biti dobro. Ja uvijek nastojim dati sve od sebe, a ne može uvijek biti idealno. Naravno da mi je drago kad ljudi primijete moje dobre igre. Kome ne bi bilo drago...

* Već si nekih šest-sedam godina u seniorskoj reprezentaciji i čini mi se da imate «ono nešto». Je li vrijeme da napravite neki dobar rezultat?

- A trebale bismo nešto učiniti! Ne bih sad spominjala nekakve medalje i pobjednička postolja, ali voljela bih da ostvarimo dobar plasman na Europskom prvenstvu. To ovisi o puno detalja, od toga kakvu ćemo skupinu izvući do pitanja hoće li forma biti tempirana za pravi trenutak. To nam se, recimo, dogodilo na prošlom EP. U pripremama smo rasturale, sve pobjeđivale i onda na prvenstvu doživimo debakl. Top-forma je prošla i sve je palo u vodu.

* Koliko danas može zaraditi jedna vrhunska europska košarkašica?

- Pa, da nema krize, sigurno je da kvalitetna igračica može dobiti stotinjak tisuća eura po sezoni. Kod nas je to puno, puno manje.

* Kako upražnjavaš slobodno vrijeme? Nekakav hobi ili...

- Kad god mogu, dolazim kući, u Oriovac. Obožavam se igrati s nećacima, a ima ih sedmero, raznih uzrasta. S njima baš uživam. Općenito uvijek nastojim odlaziti kod mojih, u Oriovcu su mi roditelji i jedna seka, a druga živi u Njemačkoj. Svi me jako podržavaju, često dolaze na utakmice u Gospić i nevjerojatno puno mi znače u životu. Mama svaku utakmicu «igra» samnom, nekad joj znam malo slagati i kažem joj kako igramo u drugom terminu da ne strepi, pa samo nazovem nakon utakmice i kažem - gotovo je.

* A dečko?

- Paaa, imam dečka, iz Gospića je...

* Ode Oriovčanka za Ličanina!

- Kad sam odlazila u Gospić svi su rekli kako ću naći nekog Ličanina, a ja sam odgovarala - nema šanse! Kad eto... A i tata mi je Ličanin!

* Prepoznatljiv je tvoj flaster iznad oka za vrijeme utakmice. Imaš piercing...

- Imam dva! Piercinge skinem dok igramo, flaster stavljam iz navike. Imam i dvije tetovaže. Jednu na ramenu sa slovima IBI, što su inicijali roditelja i Boga (Iva, Bog, Ivan) i jednu na srcu, kao sjećanje na pokojnog djeda. Mislim da će tetovaža biti još, a sve zavisi od prilike.

* Vjera ti puno znači?

- Znači! Mama se, naravno, puno više moli od mene, ali i ja se prije utakmice pomolim, platim misu... Kad god je teško, u Bogu mogu naći utjehu i olakšanje.

* Jednu kvalifikacijsku utakmicu za Europsko prvenstvo igrale ste u Brodu, bile ste ovdje tjedan dana na pripremama... kako ti se čini?

- Ma, fenomenalno! Dvorana je bila puna, navijanje je bilo izvrsno, vidjela sam puno ljudi iz Oriovca na tribinama... Baš mi je bilo drago. A i sve ostalo je odlično, od hotela i osoblja, preko dvorane Vijuš gdje smo imale vrhunske uvjete i svi su nam ugađali. I sve cure iz reprezentacije su prezadovoljne, ne znamo kome bismo sve uputile zahvale jer se Brod pokazao u najljepšem mogućem svjetlu. Od svih domaćina gdje smo igrali, Brođani su bili najbolji. Da se pita nas reprezentativke, mi bismo uvijek dolazile ovamo igrati!

Marin Kovačević

Ostale novosti

1.4.2016.Moj Slavonski Brod, moj ponos!

28.11.2014.Oporba se nije pretrgla u napadanju Vlade

25.3.2014.Sjećanja "Letećeg doktora"

8.3.2013.Čekao sam i nije mi žao

25.1.2013.Ljudi su naš najveći potencijal

11.1.2013.„Agro-hit“ u svakoj kući!

11.1.2013.Naježim se kad se sjetim Poljske

21.12.2012.Budimo blagoslov jedni drugima!

14.9.2012.Počinje gradnja podvožnjaka u Osječkoj ulici!?

7.9.2012.Brod ne treba liječenje već sposobne ljude

31.8.2012.Kriza u Brodu već predugo traje

25.5.2012.Zadovoljan sam rezultatima izbora

18.5.2012. U troškovnicima se krije pljačka!

4.5.2012. Istina i ljubav su najvrjedniji u životu

30.12.2011.Pooštrit ćemo kontrolu onoga što uvozimo

21.10.2011.PROMICATI ZAJEDNIŠTVO I SURADNJU

15.4.2011.ZNAMO ŠTO NAM JE ZADAĆA

8.4.2011.OD TRŽNICE NE SMIJEMO NAPRAVITI TRGOVAČKI CENTAR

8.4.2011.SLIJEDE VRHUNSKI DOGAĐAJI

18.2.2011.PONOVNO ĆEMO BITI PREPOZNATLJIVI U EUROPI

11.2.2011.Brod je grad kojeg nosim u srcu

24.9.2010.VELIKI PROJEKTI IDU DALJE

3.9.2010.NI SNOVI NISU IŠLI OVAKO DALEKO

23.4.2010.PREMA SPORTAŠIMA TREBAMO BITI PRAVEDNI

9.4.2010.ZNANJE I ENTUZIJAZAM DAJU USPJEH

30.1.2010.KRIZA JE, SVI SE MORAMO PRILAGODITI

8.1.2010.Svi su putevi vodili ovamo

8.1.2010.TRI DESETLJEĆA SKLADA

30.12.2009.SVI ME PAMTE KAO DJEDA MRAZA

10.12.2009.DJEVICA U BORDELU!!!

15.10.2009.VLASNICI ZEMLJE BIT ĆE VLASNICI PROSTORA BOSANSKE POSAVINE

9.10.2009.SLAVONIJA I BROD ZASLUŽILI SU VIŠE

9.10.2009.Mladi brodski talenti: Zrinka Pandurić

2.10.2009.RADIMO NA NOV, MODERAN I EUROPSKI NAČIN

11.9.2009.Trebao sam biti zubar...

24.12.2008.DARUJMO SI VIŠE LJUBAVI I ZAJEDNIŠTVA

19.12.2008.O proračunu, ulozi Vijeća, vladajućoj koaliciji, pomacima na bolje i predstojeći

19.12.2008.BRODU MOGU JOŠ DOSTA DATI

19.12.2008.ŽUPAN NIJE SAMO KONKRETNA OSOBA NA TOJ FUNKCIJI – ON JE I CIJELI SUSTAV

10.10.2008.REAGIRALO SE TEK NA DOJAVU GRAĐANA

22.2.2008."SVA LJEPOTA KRALJEVSKE KĆERI JE IZNUTRA"

1.2.2008.OVO JE REZULTAT PROPUSTA NEKIH ODVJETNIKA

26.10.2007.Pet stoljeća franjevaca u Brodu

19.10.2007.IMAMO POSAO STOLJEĆA

12.10.2007.MLADI DOBIVAJU SVOJ PROSTOR

5.10.2007.U SUSRET SREDIŠNJEM SLAVLJU GOSPINA SVETIŠTA U BRODU

28.9.2007.KONAČNO DOBIVAMO NOVU ZGRADU

25.7.2007."ĐURO" JE I SADA NAŠA PERJANICA

20.7.2007.Ne pravim razliku između "sitne" i "krupne" korupcije

20.7.2007.Brodsko-posavska županija jedina ima usvojene sve prostorne planove

8.6.2007.PROJEKTI NAS DRŽE NA OKUPU

1.6.2007.Istina uvijek nađe svoj put

1.6.2007.STIDIM SE MOJE GENERACIJE POLITIČARA

25.5.2007.Najprije prostor i kadrovi, onda status i novi smjerovi

11.5.2007.NEMA ZAKULISNIH IGARA

11.5.2007.TEHNIČKA POTPORA JE NOVI POLITIČKI POJAM SVOJSTVEN BRODU

28.4.2007.NOVAC TREBA ULAGATI U IZRADU PROJEKTNE DOKUMENTACIJE

5.4.2007.Hrvatska izumire

23.3.2007.BIRAČI SU PREPOZNALI VAŽNOST TRENUTKA

9.3.2007.PRED NAMA JE OGROMAN POSAO

11.1.2007.KOALICIJA U ŽUPANIJSKOJ SKUPŠTINI DOBRO FUNKCIONIRA

11.1.2007.Ostajem na ovoj funkciji

30.11.2006.Ideje pojedinca ne prolaze

30.11.2006.PROBLEMI SE GURAJU POD TEPIH

23.11.2006.IMAMO KVALITETNE PROGRAME

17.11.2006.TRIDESET GODINA UZ PACIJENTE

17.11.2006.KOLIKO ĆE KOŠTATI SANACIJA ZNAT ĆEMO KAD PROJEKTI BUDU GOTOVI

30.6.2006.HRVATSKA IMA PREVIŠE ADMINISTRACIJE

30.6.2006.MISLIM DA SMO NA DOBROM PUTU