Razgovor s...

Svi su putevi vodili ovamo

U posjetu obitelji Marušić

Datum objave: 8.1.2010.
Posavska hrvatska, Slavonski Brod

Obitelj Marušić posjetili smo nekoliko dana iza Nove godine u novoj obiteljskoj kući u koju su uselili neposredno pred Božić. Još nije sve uređeno, još dosta namještaja nedostaje, dio je stvari u kutijama, okoliš treba oplemeniti, ali sreći zbog tog što su konačno u svom nema kraja.

Osim činjenice da je Danijel prvi čovjek Brodsko-posavske županije, obitelj Marušić ne razlikuje se puno od brojnih drugih obitelji u našoj županiji. Dvoje mladih, završivši studij, krenuli su doslovno od nule, zajednički gradeći obitelj i dom. Imali su sreću da su oboje cijelo vrijeme radili i to u struci, ali ne baš uvijek u tvrtkama u kojima su cvjetale ruže pa su okusili i podstanarstvo i život na minimalcu i putovanja vlakom i rano ustajanje da bi djecu na vrijeme odveli u vrtić... Tako i sada obrću svaku kunu, gledaju pri kupnji proći jeftinije - iako su odlučni da za novu kuću kupuju samo ono što im se istinski sviđa i uklapa u modernu koncepciju stanovanja, a kredit su planirali tako da ga mogu plaćati i u manje povoljnim financijskim uvjetima. - Sad kad smo pod svojim krovom, sve će biti lakše - slažu se i ne žure.

Kuća koju su s puno pažnje i ljubavi planirali, a projektirala ju je novogradiška arhitektica Manda Bilonić koja im je bila od neizmjerne pomoći neočekivano dobrim idejama i savjetima, nastala je uz već poslovične probleme s majstorima, dogradnjom i temeljitom rekonstrukcijom stare kuće koju je Snježana naslijedila od svoje majke. Bila je to stara kuća klasične gradnje, stradala u ratu, jedno vrijeme prazna i neodržavana. Igrom slučaja nalazi se u zgodnom susjedstvu - u istoj je ulici i bivši dožupan Plavac, nekoliko desetaka metara dalje kuća je sadašnjeg dožupana Vlaovića, s ulaza se vidi krov novogradiškog gradonačelnika... da su u Americi ovo bi zasigurno bila elitna četvrt. Marušićevi su već duže planirali napraviti nešto kako bi riješili svoje stambeno pitanje i igrom slučaja to se događa sada, dok je Danijel župan. Naime, pripreme su počele ranije, tako da su u trenutku njegova imenovanja već godinu dana čekali dozvolu za gradnju.

Prvi dolazak novinara u njihov dom zbunio je Marija i Mateja koji su nas dočekali pomalo uzbuđeni, ne znajući što mogu očekivati, pa su se dotjerali i počešljali po najnovijoj modi dječaka ove dobi. Četverogodišnji Matej baš i nije bio oduševljen posjetom koja mu je oduzela dio roditeljske pažnje, pogotovo očeve budući da on zbog obveza često izbiva pa je svaki trenutak s njim dragocjen. Stariji, Mario, učenik trećeg razreda i budući nogometaš, s ponosom je pokazao okićeni bor, svoju sobu, računalo i igrice, ali i tatine sprave za vježbanje. Povjerio nam je svoju božićnu želju - zaželio je macu i seku, iako je roditeljima odmah dodao kako zna da će to sa sekom ići malo teže - najprije moraju pisati rodi. Mama Snježana na to se smješka, misli da to i neće ići jer joj se čini da je prešla godine za rađanje, no tata Danijel se ne protivi sasvim ovoj ideji. Ponosno ističe kako je bio uz suprugu na oba poroda (i nije se onesvijestio), a kad je Snježana zbog posla morala jedno vrijeme odlaziti od kuće u pet u jutro, sam je presvlačio, hranio, povijao i u vrtić odvozio dečke. Doduše, ne zna kako bi se snašao s curicom, ali oko dječaka sve zna.

Danijel i Snježana Marušuić zajedno su već 17 godina, od toga deset u braku. Kažu, znaju imati problema kao i svi drugi bračni parovi, bude i umora i nervoza i nezadovoljstva, ali na kraju sve se to prebrodi. Očito je da ih previše toga veže. Uz to što su zajedno studirali (i pritom jedno vrijeme i zajedno stanovali mimo znanja roditelja, no kada je Danijelov strogi otac nakon dvije godine to saznao kazao je samo: - Bolje i tako nego da gube vrijeme idući jedno drugom), zajedno išli na vježbe i praksu (prvo su osjemenjivanje krava također radili istodobno, no Snježanino je bilo od prve uspješno), zajedno su i radili sedam godina. Najprije tri i pol godine u Mljekari u Starom Petrovom Selu a onda tri godine u Veterinarskoj ambulanti Dorić u Oprisavcima. Zatim se Danijel vratio u Komunalno u Okučane a Snježana je počela raditi u Brodu. Danas, kad je Danijel Župan a Snježana zaposlena u veterinarskom inspektoratu Brodsko-posavske županije, opet na posao i s posla putuju zajedno. To su dragocjeni trenuci kada uspijevaju razgovarati, dogovarati se, rješavati obiteljske probleme.

Snježana je rođena i odrasla u Novoj Gradiški. Tu je išla u vrtić, Osnovnu školu Ljudevita Gaja, glazbenu školu i Matematičku gimnaziju, a onda se odlučila za studij veterine. Gradsko je dijete no ljubav prema životinjama bila je jača, uvijek je voljela pse i mačke, skupljala lutalice, njegovala ih, hranila. Imala je pritom potporu majke, tada zaposlenice jedne banke, koja i danas uskače čuvajući unuke. U struci joj je najmiliji onaj dio prakse koji je radila u ambulanti u Slavonskom Brodu, ali uživa i radeći u inspektoratu u Slavonskom Brodu, gdje uz šefa Damira Agičića i ostale kolege stvarno ima odličnu radnu sredinu.

S druge strane Danijel je rođen u Prnjavoru, gradiću između Dervente i Banjeluke, gdje mu je majka (po zanimanju učiteljica) radila u vrtiću, a otac u školi kao nastavnik hrvatskoga i povijesti. U rodnom je gradiću završio osnovnu i srednju školu, nakon čega je upisao studij veterine. Nekako u to vrijeme počela su ratna previranja. Usprkos savjetu i protivljenju roditelja, mladi ih je Danijel ipak došao posjetiti, no tada je buknuo rat u Posavini i više nije mogao izaći iz Prnjavora. Pokušali su ga regrutirati u JNA, ali je on odbio služiti toj vojsci i tako je završio na razmjeni u Dragaliću koja i nije tekla po planu jer iz Broda koji je u tom trenutku bio granatiran nisu stigli dogovoreni ljudi za razmjenu. Zanimljivo, s naše se strane našao tadašnji bojnik Mato Modrić (a čini se da je tu bio i Jozo Bungić) i kad je ugledao Danijela u kombiju pitao je srpskog policajca: - Kakvo ti je ono dijete? - Nije dijete, student koji odbija služiti JNA, - odgovorio je ovaj. - Ma daj ga ovamo, kazao je Modrić i tako se Danijel Marušić našao u Hrvatskoj. Modrić ga je primio u svojoj kući u Gradiški: - Znam da je bio upaljen televizor u kući i nisam se mogao načuditi, jer dugo nisam vidio struje - prisjeća se tih dana naš sadašnji župan, kojemu je u sjećanju ostao i novogradiški željeznički kolodvor. Ubrzo je otišao u Rovišće kod Bjelovara, gdje i danas ima tetu, a onda na studij u Zagreb gdje je upoznao Novogradiščanku Snježanu. Onda su 1995. njegovi roditelji mijenjali svoju kuću i doselili u Okučane, točnije u Rogolje kamo Danijel i danas rado navraća. Posebno su mu drage šetnje okolicom i oni nevjerojatni pogledi koji se pružaju sve do Pakraca. Otac mu je odnedavno u mirovini, a mati konačno i s užitkom radi u okučanskoj osnovnoj školi.

- Zanimljivo kako me je život neprestano vraćao ovdje. Iako smo Snježana i ja mislili tu doći živjeti, ni sanjao nisam da će mi i roditelji biti tu - pripovijeda dalje Danijel. Kad se, nakon završetka studija vratio roditeljima u Okučane i uključio u politički život, postavši ubrzo predsjednikom Općinskoga vijeća, ponovno se susreo s Matom Modrićem s kojim je održavao tek povremenu telefonsku vezu. Gotovo se nisu prepoznali, ali uspostavljeno prijateljstvo je nastavljeno do današnjih dana.

Nakon što su diplomirali, a Danijel i odslužio vojni rok u Hrvatskoj vojsci, mladi se veterinarski par vjenčao 2000. godine. - Vjenčali smo se u crkvi sv. Vida u Okučanima. Doduše, crkva još nije bila izgrađena, postojala je samo kripta, ali fra Božo se potrudio da to bude nešto posebno. Zbor "Bljesak" pjevao nam je pjesmu "Zlatne godine". Bilo je kao na filmu... - prisjećaju se sudbonosnog "da" kao i svadbe koju su priredili u restoranu Kožare u Rešetarima. Zaposlili su se u Starom Petrovom Selu, no situacija baš nije bila sjajna, nije im priznat ni pripravnički staž, plaće male, pa ih je ogrijalo sunce kad su našli posao u Oprisavcima, što i danas smatraju najljepšim razdobljem u životu. Rad na terenu, s ljudima, brojna poznanstva... sve to ostaje u neizbrisivom sjećanju. - U ono mi je vrijeme Mato Dorić bio šef, a kad sam došao u Županiju situacija se obrnula, no to je bio temelj da i dalje dobro surađujemo. Zapravo sam sretan što imam izvrsne suradnike, kako u mojim zamjenicima tako i u pročelnicima, s kojima imam puno zajedničkog. Kad se radi, radi se. Osjećam da imam njihovu podršku, da se mogu na njih osloniti, u nekoliko su mi navrata bili značajan vjetar u leđa. A nakon posla, volimo se zajedno opustiti, volimo istu vrstu glazbe, tamburašku, pa zajedno zapjevamo. I tamburaši znaju što volimo. Pjesma "Di se skrila Slavonija" (Slavonske lole), nam je postala himna. Druga nam je "Tu sam rođen, Slavonac sam ja", a treća "I poslije svega ostat će pisma" Zvonka Bogdana - kaže župan Danijel Marušić. Zapravo, kad je manje društvo i on nerijetko uzme harmoniku u ruke pa zasvira i zapjeva. Iako skromno kaže kako nije baš neki glazbenik, oni koji su ga čuli to demantiraju, čak kažu da bi - ne uspije li u politici - kruha mogao naći u glazbenim vodama. Uz harmoniku (još je na životu njegova prva harmonika koju mu je davne 1980.-81. otac kupio u - Slavonskom Brodu), dugo je svirao bas i tamburicu, a svira i gitaru. Marušićevi istinski dijele ljubav prema glazbi, jer i Snježana je također završila nižu glazbenu školu i zna svirati harmoniku - Ma, mi smo k'o Radojka i Tin Živković - smiju se u šali, ne krijući da je glazba bila jedno od "oružja" kojim je Snježana osvojena i dodajući kako vole iste pjevače i istu vrstu glazbe, pa je druženje s brojnim prijateljima često začinjeno akordima. - Dolazeći od 1992. u Novu Gradišku a od 1995. i u Okučane, upoznao sam jako puno ljudi. Snježana je ovdje rođena i odrasla, upoznao sam njene prijatelje i tako ovdje našao onu svoju "izgubljenu" generaciju - kaže Danijel, a Snježana potvrđuje kako se dobro uklopio.

Razgovarajući s Marušićevima, stječemo dojam da ih puno toga povezuje, no da je Danijel otvoreniji dok je Snježana tiša i povučenija. - Tako je, - kaže Snježana - Danijel uvijek puno priča. Nije se promijenio ni na sadašnjoj funkciji, ali kad dođe kući i šuti znam da ga pritišću neki problemi i onda ga je bolje pustiti. - Volim ovaj posao. Najljepše je kad nakon izbora vidiš koliko je ljudi glasalo za tebe, koliki su ti dali povjerenje, pa misliš što su to vidjeli u meni, nisam ja ništa drugačiji i nastojiš raditi najbolje što možeš. No, teški su dani kad ti dođu ljudi s problemima, kad nema plaće, kad su djeca bolesna... To me najviše pogađa, čini mi se da bih za dijete dao sve - kaže župan Danijel Marušić koji od prvoga dana u politici nastoji ne stvarati nepotrebne napetosti među ljudima, nego okupljati oko rješavanja problema i zajedničkoga rada, kako s članovima svoje tako i drugih političkih stranaka, na svim razinama i u svim strukturama. Staranje animoziteta ne vodi nikamo i župan Marušić ih nastoji otklanjati gdje god je to moguće.

Obitelj Marušić otvorena je i vedra obitelj koja živi u skladu s mogućnostima ali i okolinom. Kad su počinjali zajednički život i Danijelovi su roditelji počinjali život od početka i nisu im mogli puno pomoći, kao ni Snježanina majka koja je postala "tehnološki višak". Morali su se oslanjati na sebe i živjeti u skladu s mogućnostima. Sa smiješkom se sjećaju kako su išli na primanje u američko veleposlanstvo pa im je načelnik Okučana Mato Bilonjić dao službeni automobil, a Danijel je posudio kaput od šogora. Danas se sa smiješkom sjeća svojih protokolarnih nesnalaženja, prvih javnih političkih govora, savjeta koje mu je davao urednik Radio Bljeska Mato Višić, kolege Bilonjić i Aca Vidaković... a ni danas se ne voli vidjeti na predizbornim plakatima. Snježana je odustala od biranja odjeće za supruga - on ima svoj ukus i kombinacije koje voli, a ima i jasan stav da na odjeću neće davati previše novca, nego traži dobar omjer cijene i kvalitete. Zato se najčešće odlučuje za domaće proizvođače u koje ima puno povjerenje: odijela iz Varteksa, košulje iz Orljave, a kravate, dakako - Croata iz Davora. Kad je u pitanju opremanje kuće, tu završnu riječ ima Snježana, a kad su u pitanju sinovi Mario i Matej, Danijel je popustljiviji pa zato mama Snježana glumi strogoću.

Budućnost je puna nepoznanica, no obitelj Marušić sigurna je u jedno: ostaju ovdje. Snježana je znala da će se vratiti u rodni grad a njezin suprug ističe: - Nekako su svi putovi vodili ovamo. Ne može čovjek birati ni gdje će ni kada se roditi, ali može odlučiti gdje će živjeti i umrijeti, a ja sam se srodio s ovim krajem, ovim ljudima, tu nam je dom i tu ćemo ostati.

- Snježanu sam upoznao na fakultetu. Malo mi se sviđala, pa mi se malo nije sviđala... a onda sam sve više čekao da ona uđe u amfiteatar. Nisam znao zbog čega. Onda smo dobili najbolje ocjene iz fizike pa sam iskoristio priliku da joj priđem i tako smo počeli ići na iste vježbe, pa smo "štimali" druge vježbe da budemo zajedno, pa smo počeli zajedno učiti... Eto tako, zajedno smo već 17 godina, deset godina u braku i imamo dvoje djece

Dunja Vanić

Ostale novosti

1.4.2016.Moj Slavonski Brod, moj ponos!

28.11.2014.Oporba se nije pretrgla u napadanju Vlade

25.3.2014.Sjećanja "Letećeg doktora"

8.3.2013.Čekao sam i nije mi žao

25.1.2013.Ljudi su naš najveći potencijal

11.1.2013.„Agro-hit“ u svakoj kući!

11.1.2013.Naježim se kad se sjetim Poljske

21.12.2012.Budimo blagoslov jedni drugima!

14.9.2012.Počinje gradnja podvožnjaka u Osječkoj ulici!?

7.9.2012.Brod ne treba liječenje već sposobne ljude

31.8.2012.Kriza u Brodu već predugo traje

25.5.2012.Zadovoljan sam rezultatima izbora

18.5.2012. U troškovnicima se krije pljačka!

4.5.2012. Istina i ljubav su najvrjedniji u životu

30.12.2011.Pooštrit ćemo kontrolu onoga što uvozimo

21.10.2011.PROMICATI ZAJEDNIŠTVO I SURADNJU

15.4.2011.ZNAMO ŠTO NAM JE ZADAĆA

8.4.2011.OD TRŽNICE NE SMIJEMO NAPRAVITI TRGOVAČKI CENTAR

8.4.2011.SLIJEDE VRHUNSKI DOGAĐAJI

18.2.2011.PONOVNO ĆEMO BITI PREPOZNATLJIVI U EUROPI

11.2.2011.Brod je grad kojeg nosim u srcu

24.9.2010.VELIKI PROJEKTI IDU DALJE

10.9.2010.IZ ORIOVCA DO VRHA

3.9.2010.NI SNOVI NISU IŠLI OVAKO DALEKO

23.4.2010.PREMA SPORTAŠIMA TREBAMO BITI PRAVEDNI

9.4.2010.ZNANJE I ENTUZIJAZAM DAJU USPJEH

30.1.2010.KRIZA JE, SVI SE MORAMO PRILAGODITI

8.1.2010.TRI DESETLJEĆA SKLADA

30.12.2009.SVI ME PAMTE KAO DJEDA MRAZA

10.12.2009.DJEVICA U BORDELU!!!

15.10.2009.VLASNICI ZEMLJE BIT ĆE VLASNICI PROSTORA BOSANSKE POSAVINE

9.10.2009.SLAVONIJA I BROD ZASLUŽILI SU VIŠE

9.10.2009.Mladi brodski talenti: Zrinka Pandurić

2.10.2009.RADIMO NA NOV, MODERAN I EUROPSKI NAČIN

11.9.2009.Trebao sam biti zubar...

24.12.2008.DARUJMO SI VIŠE LJUBAVI I ZAJEDNIŠTVA

19.12.2008.O proračunu, ulozi Vijeća, vladajućoj koaliciji, pomacima na bolje i predstojeći

19.12.2008.BRODU MOGU JOŠ DOSTA DATI

19.12.2008.ŽUPAN NIJE SAMO KONKRETNA OSOBA NA TOJ FUNKCIJI – ON JE I CIJELI SUSTAV

10.10.2008.REAGIRALO SE TEK NA DOJAVU GRAĐANA

22.2.2008."SVA LJEPOTA KRALJEVSKE KĆERI JE IZNUTRA"

1.2.2008.OVO JE REZULTAT PROPUSTA NEKIH ODVJETNIKA

26.10.2007.Pet stoljeća franjevaca u Brodu

19.10.2007.IMAMO POSAO STOLJEĆA

12.10.2007.MLADI DOBIVAJU SVOJ PROSTOR

5.10.2007.U SUSRET SREDIŠNJEM SLAVLJU GOSPINA SVETIŠTA U BRODU

28.9.2007.KONAČNO DOBIVAMO NOVU ZGRADU

25.7.2007."ĐURO" JE I SADA NAŠA PERJANICA

20.7.2007.Ne pravim razliku između "sitne" i "krupne" korupcije

20.7.2007.Brodsko-posavska županija jedina ima usvojene sve prostorne planove

8.6.2007.PROJEKTI NAS DRŽE NA OKUPU

1.6.2007.Istina uvijek nađe svoj put

1.6.2007.STIDIM SE MOJE GENERACIJE POLITIČARA

25.5.2007.Najprije prostor i kadrovi, onda status i novi smjerovi

11.5.2007.NEMA ZAKULISNIH IGARA

11.5.2007.TEHNIČKA POTPORA JE NOVI POLITIČKI POJAM SVOJSTVEN BRODU

28.4.2007.NOVAC TREBA ULAGATI U IZRADU PROJEKTNE DOKUMENTACIJE

5.4.2007.Hrvatska izumire

23.3.2007.BIRAČI SU PREPOZNALI VAŽNOST TRENUTKA

9.3.2007.PRED NAMA JE OGROMAN POSAO

11.1.2007.KOALICIJA U ŽUPANIJSKOJ SKUPŠTINI DOBRO FUNKCIONIRA

11.1.2007.Ostajem na ovoj funkciji

30.11.2006.Ideje pojedinca ne prolaze

30.11.2006.PROBLEMI SE GURAJU POD TEPIH

23.11.2006.IMAMO KVALITETNE PROGRAME

17.11.2006.TRIDESET GODINA UZ PACIJENTE

17.11.2006.KOLIKO ĆE KOŠTATI SANACIJA ZNAT ĆEMO KAD PROJEKTI BUDU GOTOVI

30.6.2006.HRVATSKA IMA PREVIŠE ADMINISTRACIJE

30.6.2006.MISLIM DA SMO NA DOBROM PUTU