Razgovor s...

SVI ME PAMTE KAO DJEDA MRAZA

Razgovor s povodom / Mile Golubić

Datum objave: 30.12.2009.
Posavska hrvatska, Slavonski Brod

U završnici 2. festivala amaterskih kazališta ljetos je nagrada za životno djelo u kazališnom materizmu dodijeljena članu nekadašnje Scene lutaka Ivane Brlić-Mažuranić MILI GOLUBIĆU. To je bio jedan od razloga da ga posjetimo u njegovom domu, a činjenica da tekst objavljujemo upravo u novogodišnje doba imat će srednjoj generaciji Brođana posebnu draž. Prije dva desetljeća u Brodu na tisuće djece je za Novu godinu primalo darove upravo iz ruku Mile Golubića, "glavnog" Djeda Mraza u općini.

- Sjećamo Vas se iz Scene lutaka "Ivana Brlić-Mažuranić". Kad ste se počeli baviti lutkarstvom?

- Dok su mi djeca bila mala, brinuo sam o njima kao i svaki roditelj, pa sam ih vodio i na lutkarske predstave. Scena lutaka "Ivana Brlić-Mažuranić" zapravo je bila tek u osnivanju. Bila je to jedna lijepa ekipa entuzijasta koju je vodio Jozo Činkl. Kako smo se uglavnom svi poznavali, Jozo mi je jednom predložio da dođem raditi s njima, "Ti si rođeni lutkar" kaže. "Ma ne" kažem ja "ja sam velik, ne mogu sjediti iza onog paravana, skrivati se...", ali Jozo nije odustajao, kaže nema nikoga da im radi tehniku, pa da ipak dođem, vidim kako to ide i da im pomognem. Dobro, možda mu je u to vrijeme bilo važnije što sam financijski mogao pomoći Sceni, ali tako je počelo. Dokupio sam neke stvari i ušao u Scenu lutaka kao majstor tona i svjetla. Nisam tako radio ni mjesec dana kad nam se razbolio jedan glumac i trebalo je hitno preuzeti njegovu ulogu. Tako sam uskočio u prvu predstavu. Svi su ostali rekli da će mi pomoći, jer ja nisam znao ni tekst, nisam znao glumiti... tu sam predstavu vidio tek nekoliko puta, ali nisam vježbao, sve je bilo čista improvizacija. Tako sam prvi puta "odigrao" tu ulogu, a njima se svidjelo i prihvatili su me.

- I postali ste glumac...

- U principu sam uvijek improvizirao pa su se redatelji na mene jako ljutili jer nisam slušao njihove upute nego sam uvijek nešto dodavao ili oduzimao. Vidio sam da se to sviđa publici, djeci, a djeca su najbolja publika na svijetu, najiskrenija. Djeca su i veliki kritičari, ako pogriješiš nema popravnoga.

- Imate unučad i danas idete na predstave, ima li razlike između tadašnjih i sadašnjih generacija?

- Onda su djeca u sve vjerovala. Danas djeca više nisu onako naivna kakva su bila naša. U ono vrijeme nije bilo televizije (barem ne u tolikoj mjeri), svih tih silnih filmova, interneta, računala... tako da su naše lutkarske predstave za njih bile neki svijet mašte u koji su ulazili, u koji bi se sasvim uživjeli. Kad sam improvizirao, recimo kad smo Željko Čavčić i ja igrali predstavu "Crvenkapica i zbunjeni vuk" (on je bio vuk a ja lovac Timotije), pa kad bismo se sudarali na pozornici, djeca bi glasno navijala, smijala se, vrištala... to mi je bila najveća satisfakcija, najveća nagrada.

- Jedna od vaših važnih uloga bila je uloga Djeda Mraza.

- Djed Mraz je u to vrijeme bio "glavni lik" i djeca su mu se najviše radovala, jer je donosio poklone. Mogu slobodno reći da sam tada bio "glavni" Djed Mraz u gradu. Znao sam za Novu godinu podijeliti pet pa i više tisuća poklona. Znate što to znači, preko pet tisuća darova, preko pet tisuća djece! To je bio naporan posao. Dok su drugi glumci odigrali onaj lagani dio, nekakav igrokaz ili skeč na početku programa i potom sjeli pa se gostili, dotle sam ja dijelio poklone. Pao bih s nogu. A to nije bilo jedanput, to je bilo svaki dan, maltene do jutra do mraka. Za svaku radnu organizaciju u gradu... jer svi su htjeli da im Djed Mraz uručuje djeci poklone. Usto sam i dosta volontirao, išao sam u školu za djecu s posebnim potrebama, pa u bolnicu malim bolesnicima, pa amo pa tamo... ma, vozili su me po gradu od jednog do drugog mjesta, bio sam non-stop u kostimu, maltene ga nisam ni skidao tih dana. Sve me generacije pamte kao Djeda Mraza.

- S vremenom ste u lutkarstvo uveli i svoju djecu.

- Dok je supruga radila, ja sam ih čuvao i vodio sa sobom, pa su se i oni brzo uključili u Scenu lutaka, tako da je Ognjen u "Ribaru Palunku" igrao maloga Vlatka, imao je i dobru dikciju i sve. Elvira je bilo još mala, njoj bismo dali neku sporednu ulogu, ali je isto igrala. Njima se to jako sviđalo, baš su uživali. Radi toga sam pokrenuo Malu Scenu lutaka gdje sam i režirao predstave u kojima su igrala djeca. Rado su dolazili na probe i nastupali.

- Scena lutaka je u ono vrijeme bila jako zaposlena.

- Godišnje smo davali i po 40 predstava. To je bilo stvarno puno za amatersko kazalište. Znali smo raditi i po 2-3 predstave odjednom, a organizirali smo i Susrete amaterskih kazališta u Brodu, tako da je i današnji zagrebački PIF zapravo pokrenut poslije nas. Radili smo jako puno, ali ništa nam nije bilo teško, jer smo bili odlična ekipa pravih entuzijasta. Znate, nas nitko nije plaćao, čak smo iz svog džepa nekad financirali odlaske na gostovanja, a nastupali smo po cijeloj Hrvatskoj. Bila je to lijepa, vesela trupa i mogu reći da mi je vrijeme provedeno u Sceni lutaka zapravo jedan lijepi dio života koji je bio ispunjen zadovoljstvom i srećom, koji me je nosio u neki drugi svijet. To je bila divna trupa u kojoj je bilo puno talentiranih glumaca.

- Podsjetite nas na neke...

- Ne znam hoću li uspjeti sve nabrojati. Ne smijemo zaboraviti da je sve počeo od Mare Cepak koja je, doduše iz Scene otišla prije mog dolaska. Posebno se isticala Ankica Ćosić, danas Čavčić. Bila je jedna od najboljih, uvijek je igrala glavne ženske uloge. Za nju je najveća šteta što se nije profesionalno bavila glumom. Bila je fantastičan talent, izvor poticaja za sve ostale. Pa onda Maja Rakić, pa Danica Lukić, pa masa njih, od majstora svjetla i tona, do naše Rozike Činkl koja je bila šaptačica, iako je govorila tako tiho da ju nismo čuli... No, Jozo Činkl je bio alfa i omega. On je sve organizirao. Kasnije je bio malo po strani, jer sam želio trupu postaviti na poluprofesionalne temelje, tako da smo počeli raditi i za novce, što je njemu jako smetalo. Međutim i on se pomalo uklopio. Znate, postavljanje scene, izrada lutaka, putovanja... to je skupo. Imali smo i profesionalne redatelja, od Osijeka do Beograda, a to je isto koštalo, tako da nismo mogli nastupati besplatno. No, o tome je uvijek Jozo vodio računa, mi nismo ni znali koliko što košta, odakle su došli novci, bili smo rasterećeni.

- Repertoar je bio raznovrstan.

- "Ribar Palunko", "Crvenkapica i zbunjeni vuk", "Mutiša i Kvariša"... to su bile udarne predstave, a jedna od prvih je bila "Zeko, Zriko i Janje", jedna od najljepših "ranih" predstava s kojom smo probili led. Pa onda "Čarobnjak iz Oza" i niz drugih. Sve smo ih odradili profesionalno, iako smo bili amateri. Nismo se morali sramiti pred nikim, iako je bilo i kikseva, raznih događaja, ali najvažnije je da je publika bila zadovoljna. Igrali smo u Društvu Naša djeca, po školama, domovima kulture u selima... Imali smo neke rute tu u srednjoj Slavoniji i Moslavini. Osijek je imao svoje lutkare koji su "držali" taj teren od Osijeka do Vukovara, u Zagrebu "Žar ptica" je "držala" teren s druge strane, a mi smo igrali - Županja, Našice, Požega, Gradiška, do Bjelovara. Bilo je lijepih gostovanja, bili smo u gotovo svakom selu.

- Dobili ste nagradu za životno djelo. Što Vam ona danas znači?

- Puno. To je veliko priznanje za nas, znači da smo ipak ostavili nekakvog traga u kulturnom životu ovoga grada. Drago mi je da sam to dobio, iako mislim da smo imali i boljih glumaca i izvođača nego što sam bio ja. Recimo, Jozo Činkl to nije dobio, iako je zaslužio. Na žalost, ove godine (2009.) bivši članovi Scene lutaka su ga predložili za nagradu Grada Slavonskog Broda, ali te nagrade nisu bile dodijeljen zbog izbora. To i dalje ostaje otvoreno i osobno ću se zauzeti da Činkl dobije gradsko priznanje. To se mora ostvariti iduće godine, jer 2010. slavimo 30. godišnjicu osnivanja Scene lutaka. Bilo je to prvo, u to vrijeme i jedino, kazalište za djecu u Brodu. Scena je odgojila je generacije, zahvaljujući njoj i danas imate scene lutaka po školama i mislim da svi koji su doprinijeli kulturnom životu grada svakako zaslužuju dobiti priznanje.

D. Vanić

Ostale novosti

1.4.2016.Moj Slavonski Brod, moj ponos!

28.11.2014.Oporba se nije pretrgla u napadanju Vlade

25.3.2014.Sjećanja "Letećeg doktora"

8.3.2013.Čekao sam i nije mi žao

25.1.2013.Ljudi su naš najveći potencijal

11.1.2013.„Agro-hit“ u svakoj kući!

11.1.2013.Naježim se kad se sjetim Poljske

21.12.2012.Budimo blagoslov jedni drugima!

14.9.2012.Počinje gradnja podvožnjaka u Osječkoj ulici!?

7.9.2012.Brod ne treba liječenje već sposobne ljude

31.8.2012.Kriza u Brodu već predugo traje

25.5.2012.Zadovoljan sam rezultatima izbora

18.5.2012. U troškovnicima se krije pljačka!

4.5.2012. Istina i ljubav su najvrjedniji u životu

30.12.2011.Pooštrit ćemo kontrolu onoga što uvozimo

21.10.2011.PROMICATI ZAJEDNIŠTVO I SURADNJU

15.4.2011.ZNAMO ŠTO NAM JE ZADAĆA

8.4.2011.OD TRŽNICE NE SMIJEMO NAPRAVITI TRGOVAČKI CENTAR

8.4.2011.SLIJEDE VRHUNSKI DOGAĐAJI

18.2.2011.PONOVNO ĆEMO BITI PREPOZNATLJIVI U EUROPI

11.2.2011.Brod je grad kojeg nosim u srcu

24.9.2010.VELIKI PROJEKTI IDU DALJE

10.9.2010.IZ ORIOVCA DO VRHA

3.9.2010.NI SNOVI NISU IŠLI OVAKO DALEKO

23.4.2010.PREMA SPORTAŠIMA TREBAMO BITI PRAVEDNI

9.4.2010.ZNANJE I ENTUZIJAZAM DAJU USPJEH

30.1.2010.KRIZA JE, SVI SE MORAMO PRILAGODITI

8.1.2010.TRI DESETLJEĆA SKLADA

8.1.2010.Svi su putevi vodili ovamo

10.12.2009.DJEVICA U BORDELU!!!

15.10.2009.VLASNICI ZEMLJE BIT ĆE VLASNICI PROSTORA BOSANSKE POSAVINE

9.10.2009.SLAVONIJA I BROD ZASLUŽILI SU VIŠE

9.10.2009.Mladi brodski talenti: Zrinka Pandurić

2.10.2009.RADIMO NA NOV, MODERAN I EUROPSKI NAČIN

11.9.2009.Trebao sam biti zubar...

24.12.2008.DARUJMO SI VIŠE LJUBAVI I ZAJEDNIŠTVA

19.12.2008.O proračunu, ulozi Vijeća, vladajućoj koaliciji, pomacima na bolje i predstojeći

19.12.2008.BRODU MOGU JOŠ DOSTA DATI

19.12.2008.ŽUPAN NIJE SAMO KONKRETNA OSOBA NA TOJ FUNKCIJI – ON JE I CIJELI SUSTAV

10.10.2008.REAGIRALO SE TEK NA DOJAVU GRAĐANA

22.2.2008."SVA LJEPOTA KRALJEVSKE KĆERI JE IZNUTRA"

1.2.2008.OVO JE REZULTAT PROPUSTA NEKIH ODVJETNIKA

26.10.2007.Pet stoljeća franjevaca u Brodu

19.10.2007.IMAMO POSAO STOLJEĆA

12.10.2007.MLADI DOBIVAJU SVOJ PROSTOR

5.10.2007.U SUSRET SREDIŠNJEM SLAVLJU GOSPINA SVETIŠTA U BRODU

28.9.2007.KONAČNO DOBIVAMO NOVU ZGRADU

25.7.2007."ĐURO" JE I SADA NAŠA PERJANICA

20.7.2007.Ne pravim razliku između "sitne" i "krupne" korupcije

20.7.2007.Brodsko-posavska županija jedina ima usvojene sve prostorne planove

8.6.2007.PROJEKTI NAS DRŽE NA OKUPU

1.6.2007.Istina uvijek nađe svoj put

1.6.2007.STIDIM SE MOJE GENERACIJE POLITIČARA

25.5.2007.Najprije prostor i kadrovi, onda status i novi smjerovi

11.5.2007.NEMA ZAKULISNIH IGARA

11.5.2007.TEHNIČKA POTPORA JE NOVI POLITIČKI POJAM SVOJSTVEN BRODU

28.4.2007.NOVAC TREBA ULAGATI U IZRADU PROJEKTNE DOKUMENTACIJE

5.4.2007.Hrvatska izumire

23.3.2007.BIRAČI SU PREPOZNALI VAŽNOST TRENUTKA

9.3.2007.PRED NAMA JE OGROMAN POSAO

11.1.2007.KOALICIJA U ŽUPANIJSKOJ SKUPŠTINI DOBRO FUNKCIONIRA

11.1.2007.Ostajem na ovoj funkciji

30.11.2006.Ideje pojedinca ne prolaze

30.11.2006.PROBLEMI SE GURAJU POD TEPIH

23.11.2006.IMAMO KVALITETNE PROGRAME

17.11.2006.TRIDESET GODINA UZ PACIJENTE

17.11.2006.KOLIKO ĆE KOŠTATI SANACIJA ZNAT ĆEMO KAD PROJEKTI BUDU GOTOVI

30.6.2006.HRVATSKA IMA PREVIŠE ADMINISTRACIJE

30.6.2006.MISLIM DA SMO NA DOBROM PUTU