Razgovor s...

Mladi brodski talenti: Zrinka Pandurić

Razočarala me švicarska percepcija Hrvata

Datum objave: 9.10.2009.
Posavska hrvatska, Slavonski Brod

* Kada si postala svjesna da postoji klavir kao glazbeni instrument i kada se on prvi put oglasio ispod tvojih prstića.

- Nedjelja popodne, igram se na dječjem igralištu i čujem kako netko uz otvoreni prozor vježba klavir. Iako sam i prije čula zvuk klavira, taj put se dogodilo nešto što me i danas motivira svirati upravo taj instrument. Ne znam što je to bilo, ali da, to je bio taj trenutak. Ja sam zapravo bila malo čudno dijete, prilično ozbiljna i u svom svijetu, i osjećala sam da nešto nedostaje, nešto što će oblikovati i "začiniti" moju osobnost. Oduvijek su me fascinirali ljudi osebujnog karaktera pa sam valjda i ja stremila k tomu, biti malo drukčija od drugih. Sad kad bolje razmislim, to je zapravo klasična priča svih glazbenika; glazba kao sredstvo socijalne afirmacije.

Dobro se sjećam prvog sata klavira; C, D, E, F, G, A, H, C - najljepša glazba koju sam čula. Sva sretna dolazim doma, iz spavaće sobe svojih roditelja uzimam tatinu harmoniku (tada, naime, nisam imala klavir), polažem ju na krevet i onako bez tona kažiprstom pokušavam naći prave tonove u toj sumi crno-bijelih tipki. Klavir je instrument kojega ne možete, poput gitare ili violine, uzeti k sebi u naručje i stoga, a i zbog veličine, djeluje jednom djetetu nekako daleko i strano. Danas kao pedagog pokušavam djeci koja se prvi put susreću s ovim instrumentom pomoći od samog početka premostiti tu distancu, čisto fizičku prepreku između vrha prsta i samog konačnog rezulata - tona.

* Tebi je to uspjelo već u Brodu, nadograditi u Osijeku, profesionalno se usmjeriti u Zagrebu, ipak si otišla u Zurich. Zašto, na koji način, kod koga, s kojom nakanom, uz čiju podršku?

- Različite su predodžbe o uspjehu. Mislim da je u mom slučaju najveći pokretač bila želja za znanjem. Nakon završene Akademije u Zagrebu upoznala sam čudni osjećaj, koji, pretpostavljam, osjete gotovo svi studenti nakon završenog studija; "Što, i to je to? Ne, ja još ne znam dovoljno." Poslije bezbrojnih razgovora s cimericom Sonjom, koja je uredno trpila moja promjenjiva raspoloženja kako se bližio diplomski ispit, sjela sam u svojoj lašćinskoj sobici za kompjutor i "pročešljala" europske akademije, napisala bezbroj mailova i čekala. Stiglo je par odgovora i budući da imam rodbinu u Švicarskoj, učinilo mi se praktično otići baš u Zurich. Puna neizvjesnosti, radoznalosti, ali i straha, sjela sam u noćni autobus, dupkom pun naših gastarbajtera. Želim istaknuti da moj odlazak na studij u inozemstvo apsolutno nije nekakav pionirski pothvat, niti nešto spektakularno, mislim da će to, kako se Hrvatska bude otvarala Europi i obratno, za par godina biti nekakav standard kao što je to danas sasvim normalna pojava u europskim i svjetskim zemljama. A ja svakako nisam niti jedina glazbenica iz Broda koja je otišla proširiti svoje znanje van; naime, moje drage kolegice Tena Novosel i Dora Jakovina su isto tako završile poslijediplomske studije u Europi, zatim Zvonimir Matošević koji je još prije nekoliko godina svoju koncertnu diplomu također stekao u Švicarskoj. Sigurno ima još mnogo primjera pa pozdravljam ovu inicijativu i bit će mi drago čitati i njihove priče i postignuća.

* Kako te se dojmio prvi susret sa Zurichom?

- Zurich je bio ljubav na prvi pogled. Prelijep grad, s puno prirodnih oaza, perfektnom infrastrukturom i urbanim, metropolističkim duhom. Naravno da se u početku bilo teško snaći. I sad se sjećam kako sam s grčem u želucu odlazila na Hauptbahnhof jer sam se dobra dva mjeseca gubila u toj sveopćoj gužvi pokušavajući pronaći pravi peron ili izlaz. Ma, svaki početak je težak, a ako se još nalazite u sredini gdje stvari funkcioniraju sasvim drukčije nego kod nas (od najbezazlenijih stvari poput kupnje karte za vlak, pa sve do beskrajno komplicirane birokracije), k tomu dodate još strani jezik, malo vam fali da se rasplačete i zovete doma. A i toga je bilo. Isto tako sam shvatila da ljubazan osmijeh i duga plava kosa nisu na odmet...

Ono sto će svakoga u Zurichu fascinirati svakako je životni standard, no mene je, prije svega, dojmio odnos prema radu, odgovornost prema društvu i visoki stupanj ekološke osviještenosti. Razočarala me njihova percepcija Hrvata. Naime, iako su naši Auslanderi izvrsni radnici, stručnjaci, vlasnici ili rukovoditelji uspješnih firmi, ili, kao što je moj profesor jednom prilikom rekao, viša srednja klasa koja stremi prema gore, nikada do sada nisam, primjerice, pročitala pozitivan članak u novinama o našoj naciji. Jednostavno nas ne mogu izdvojiti iz ladice jugosa i Balkanaca. No, to je već nešto kompliciranija tema.

Poslije uspješno prebrođenog šoka od nove, nepoznate sredine, bilo je vrijeme potražiti svog budućeg profesora. Kako smo mjesto i vrijeme već dogovorili, trebalo se dobro sabrati, zaboraviti umor i fenomenalno odsvirati. Ulazim tako u baroknu vilu u parku, stepenice prekrivene crvenim tapisonom vode do prvog kata. U glavi ponavljam mogući scenarij; "Guten Tag, ich bin... kvragu, kako se kaže "drago mi je"?, ništa - "Nice to meet you." Dočekao me vrlo ljubazni gospodin, srednjih četrdesetih i u ugodnoj atmosferi u tirkizno plavoj sobi zaboravila sam na tremu, ali i na cis na drugoj stranici Bacha... Njegov odgovor bio je potvrdan, rado će me uzeti u klasu i samo je još trebalo položiti prijemni ispit. Ogromno olakšanje, ali i respekt za prijemni. Tako je sve počelo.

* Kako si organizirala život?

- O Švicarskoj sam prije odlaska znala koliko i prosječan stanovnik naše zemlje; da je bogata zemlja visokog životnog standarda, iznimnih prirodnih ljepota, a o tome koliko je život skup mogla sam se uvjeriti već prvih dana svoga boravka. U početku sam stanovala u stanu rodbine, sama. Već odlazak u kupovinu namirnica, skupoća i opsesivno preračunavanje u hrvatske kune zadavali su mi glavobolje. Šok od visine cijena mogla je ublažiti samo činjenica što nisam morala plaćati stanarinu. Susrevši se s nekoliko kolega studenata saznala sam za studentski dom u kojemu obitavaju pretežno glazbenici. Odmah sam se prijavila i ubrzo uselila. Ništa posebno, vrlo povoljno a i zapravo sam se veselila kontaktu s ostalim studentima. Već prvog dana upoznajem veselo rusko društvo, da, dvadesetak Rusa i ja na katu. "Privjet, kak djela, harašo" , votka-party svaki drugi dan, to je bila otprilike atmosfera koja je, nakon nekog vremena, zbog napornog ritma nespavanja, prouzročila agresiju u meni i bilo je jasno da se moram odseliti. Samo nekoliko metara dalje našla sam stan kojeg sam si mogla priuštiti pomoću stipendije.

Konačno, vlastita kuhinja koju ne moram svaki put prije kuhanja temeljito dezinficirati od prošlotjednih ostataka bolonjeza svojih istočnoslavenskih susjeda. Kao i većina studenata jedem ponekad i u menzi, a prečesto sam gost za stolom kod svoje familije, koji ne samo da brinu jedem li dovoljno, nego i skupa sa mnom proživljavaju svaki ispit, koncert, egzistencijalna pitanja. Da je ogromna privilegija imati takvu obitelj u blizini, shvatila sam ove zime dok sam u temperaturi i gripi ležala tjedan dana u krevetu. Ništa mi nije nedostajalo, od lijekova do gurmanskih menija i juhica, kao kod kuće.

U ove tri godine stekla sam mnoge prijatelje, multi-kulti, iz doslovno cijeloga svijeta. Organiziramo tematske večeri, kuhamo svoju nacionalnu hranu, a moj poluuspjeli pokušaj sarme ih je oduševio. Zurich vrvi kulturnim događanjima, no ja se ne ustručavam i malo dalje otići za dobar koncert, primjerice u Luzern gdje sam nedavno poslušala izvrsne koncerte Marthe Argerich ili Keitha Jarreda, a i Van Goghova izložba u Baselu me oduševila.

* Dobila si stipendiju dr. Max Husmann-Stiftung (zaklade) u Zurichu. Je li stipendija dostatna za život u Švicarskoj?

- Poput mnogih stranih studenata i ja sam pisala brojne natječaje za financijsku podršku za vrijeme studija. Uz pomoć ocjena, demo CD-a, preporuke nekoliko profesora pozvana sam na razgovor i odlučili su me stipendirati. Nitko sretniji od mene! Međutim, sama stipendija nije dostatna da pokrije goleme troškove života i studija. Pomoću posla u dječjim jaslicama, povremenim koncertima, nekako sam krpala kraj s krajem. Dodatno sam dobila stipendiju Akademije, Zurcher Hochschule der Kanste koja mi je uvelike olakšala financijsku situaciju jer nisam morala godinu dana plaćati studij.

* Kako izgleda jedan tvoj prosječan dan?

- Ustajanje u 6,30, još je mrak, trebam dobar ristretto za buđenje. Usprkos bolnoj upali mišića od jučerašnjeg pilatesa, sjedam na svoj tamnocrveni mountainbike i pravac u školu. Najdiscipliniraniji Japanci već su zauzeli najbolje klavire, sutra ustajem u 6! Slijedi vježbanje do 12, pa ručak, onda kreću predavanja. U najboljem slučaju dolazim oko 17 sati doma, odmorim se, jedem, na kraju moje pogonsko gorivo — kava, i natrag u školu na vježbanje. Ako sretnem uvijek dobro raspoložene kolege kontrabasiste, koje često i korepetiram, odlazimo oko 21:30, nakon napornog dana, na pivo. Sutra sve ispočetka. Upravo ovako je izgledao moj dnevni ritam posljednje tri godine, rad i disciplina, kino ili koncert vikendom i to je to.

* Tko su ti bili učitelji, a tko od reproduktivaca uzori, omiljeni kompozitori?

- Prvu nastavu klavira pohađala sam kod svoje prve učiteljice gospođe Božene Matošević i mogla bih reći da je upravo ona glavni "krivac" što sam se odlučila za glazbu. S puno mašte i ljubavi prema glazbi prenosila mi je dragocjene vještine, a i sad mi je žao što tada nisam više vježbala. Zatim dolazim kod Grlice Alić u Osijek, izvrsne nastavnice, s kojom sam razvila i prijateljski odnos. Prvi profesor na Akademiji, profesor Damir Sekošan naučio me je disciplini i marljivom vježbanju, a sve je to onda zaokružila profesorica Ida Gamulin u Zagrebu.

Osobito rado sviram djela Beethovena, Ravela i Chopina, a u zadnje vrijeme sam "otkrila" i AlbÇniza. Od reproduktivnih umjetnika jako cijenim Marthu Argerich i nedavno preminulu pijanisticu Aliciu de Larrocha. Svojim sviranjem želim nešto reči, izraziti, isprovocirati dobru ili lošu reakciju slušatelja.

* Što očekuješ od budućnosti?

Kao student često sam nastupala u mnogim gradovima, spomenula bih Festival klasične glazbe u St. Moritzu i Festival moderne glazbe u Zurichu. Jako se veselim koncertu u Slavonskom Brodu. U budućnosti bih htjela spojiti pedagoški rad i povremenu koncertnu djelatnost. To bi bilo izvrsno i nadam se da ću u tome uspjeti.

Slavko Mirković

Ostale novosti

1.4.2016.Moj Slavonski Brod, moj ponos!

28.11.2014.Oporba se nije pretrgla u napadanju Vlade

25.3.2014.Sjećanja "Letećeg doktora"

8.3.2013.Čekao sam i nije mi žao

25.1.2013.Ljudi su naš najveći potencijal

11.1.2013.„Agro-hit“ u svakoj kući!

11.1.2013.Naježim se kad se sjetim Poljske

21.12.2012.Budimo blagoslov jedni drugima!

14.9.2012.Počinje gradnja podvožnjaka u Osječkoj ulici!?

7.9.2012.Brod ne treba liječenje već sposobne ljude

31.8.2012.Kriza u Brodu već predugo traje

25.5.2012.Zadovoljan sam rezultatima izbora

18.5.2012. U troškovnicima se krije pljačka!

4.5.2012. Istina i ljubav su najvrjedniji u životu

30.12.2011.Pooštrit ćemo kontrolu onoga što uvozimo

21.10.2011.PROMICATI ZAJEDNIŠTVO I SURADNJU

15.4.2011.ZNAMO ŠTO NAM JE ZADAĆA

8.4.2011.OD TRŽNICE NE SMIJEMO NAPRAVITI TRGOVAČKI CENTAR

8.4.2011.SLIJEDE VRHUNSKI DOGAĐAJI

18.2.2011.PONOVNO ĆEMO BITI PREPOZNATLJIVI U EUROPI

11.2.2011.Brod je grad kojeg nosim u srcu

24.9.2010.VELIKI PROJEKTI IDU DALJE

10.9.2010.IZ ORIOVCA DO VRHA

3.9.2010.NI SNOVI NISU IŠLI OVAKO DALEKO

23.4.2010.PREMA SPORTAŠIMA TREBAMO BITI PRAVEDNI

9.4.2010.ZNANJE I ENTUZIJAZAM DAJU USPJEH

30.1.2010.KRIZA JE, SVI SE MORAMO PRILAGODITI

8.1.2010.TRI DESETLJEĆA SKLADA

8.1.2010.Svi su putevi vodili ovamo

30.12.2009.SVI ME PAMTE KAO DJEDA MRAZA

10.12.2009.DJEVICA U BORDELU!!!

15.10.2009.VLASNICI ZEMLJE BIT ĆE VLASNICI PROSTORA BOSANSKE POSAVINE

9.10.2009.SLAVONIJA I BROD ZASLUŽILI SU VIŠE

2.10.2009.RADIMO NA NOV, MODERAN I EUROPSKI NAČIN

11.9.2009.Trebao sam biti zubar...

24.12.2008.DARUJMO SI VIŠE LJUBAVI I ZAJEDNIŠTVA

19.12.2008.O proračunu, ulozi Vijeća, vladajućoj koaliciji, pomacima na bolje i predstojeći

19.12.2008.BRODU MOGU JOŠ DOSTA DATI

19.12.2008.ŽUPAN NIJE SAMO KONKRETNA OSOBA NA TOJ FUNKCIJI – ON JE I CIJELI SUSTAV

10.10.2008.REAGIRALO SE TEK NA DOJAVU GRAĐANA

22.2.2008."SVA LJEPOTA KRALJEVSKE KĆERI JE IZNUTRA"

1.2.2008.OVO JE REZULTAT PROPUSTA NEKIH ODVJETNIKA

26.10.2007.Pet stoljeća franjevaca u Brodu

19.10.2007.IMAMO POSAO STOLJEĆA

12.10.2007.MLADI DOBIVAJU SVOJ PROSTOR

5.10.2007.U SUSRET SREDIŠNJEM SLAVLJU GOSPINA SVETIŠTA U BRODU

28.9.2007.KONAČNO DOBIVAMO NOVU ZGRADU

25.7.2007."ĐURO" JE I SADA NAŠA PERJANICA

20.7.2007.Ne pravim razliku između "sitne" i "krupne" korupcije

20.7.2007.Brodsko-posavska županija jedina ima usvojene sve prostorne planove

8.6.2007.PROJEKTI NAS DRŽE NA OKUPU

1.6.2007.Istina uvijek nađe svoj put

1.6.2007.STIDIM SE MOJE GENERACIJE POLITIČARA

25.5.2007.Najprije prostor i kadrovi, onda status i novi smjerovi

11.5.2007.NEMA ZAKULISNIH IGARA

11.5.2007.TEHNIČKA POTPORA JE NOVI POLITIČKI POJAM SVOJSTVEN BRODU

28.4.2007.NOVAC TREBA ULAGATI U IZRADU PROJEKTNE DOKUMENTACIJE

5.4.2007.Hrvatska izumire

23.3.2007.BIRAČI SU PREPOZNALI VAŽNOST TRENUTKA

9.3.2007.PRED NAMA JE OGROMAN POSAO

11.1.2007.KOALICIJA U ŽUPANIJSKOJ SKUPŠTINI DOBRO FUNKCIONIRA

11.1.2007.Ostajem na ovoj funkciji

30.11.2006.Ideje pojedinca ne prolaze

30.11.2006.PROBLEMI SE GURAJU POD TEPIH

23.11.2006.IMAMO KVALITETNE PROGRAME

17.11.2006.TRIDESET GODINA UZ PACIJENTE

17.11.2006.KOLIKO ĆE KOŠTATI SANACIJA ZNAT ĆEMO KAD PROJEKTI BUDU GOTOVI

30.6.2006.HRVATSKA IMA PREVIŠE ADMINISTRACIJE

30.6.2006.MISLIM DA SMO NA DOBROM PUTU