Razgovor s...

STIDIM SE MOJE GENERACIJE POLITIČARA

BANJOLUČKI BISKUP DR. FRANJO KOMARICA

Datum objave: 1.6.2007.
Posavska hrvatska, Slavonski Brod

* Kako ste reagirali na vijest o priznanju iz Hrvatske?

- Bio sam ugodno iznenađen da županija susjedne države odluči nagraditi za svoj dan nekoga tko nije član ni županije niti je u toj državi. To govori o tim ljudima koji gledaju i izvan svoga dvorišta, kako bi potvrdili tuđe zalaganje. Nisam mogao ni sanjati da su baš mene našli za priznanje za životno djelo. Ne smatram da sam nešto posebno uradio. Životno djelo stoji onako iza svakog čovjeka kako ga svakodnevica piše, ja sam se našao u ovoj koži, u ovom gradu, u ovoj sredini u nemilim ratnim godinama i poraću, morao sam i ja pokazati svoje lice kao što su i drugi pokazivali svoje lice. Smatrao sam svojom obavezom propovijedati Božju istinu o vrijednosti čovjeka, njegovoj neupitnosti, o njegovom dostojanstvu, o njegovom bespogovornom pravu na osnovna ljudska i građanska prava i slobode, među kojima je i pravo na vlastiti identitet, ime i prezime, na rodno mjesto, na jezik i vjeru. Smatrao sam svojom dužnošću poticati druge koji su se poljuljali u takvom stavu, da ne zakažu, da ne pogaze sebe u sebi, nego da se odlučno i glasom i stasom i djelima bore protiv jedne fatalne, užasne destrukcije koja je zahvatila našu generaciju i na ovom području. Naši ljudi su se izubijali, iskrvarili a režiseri su bili na drugome mjestu.

* Bez obzira na ratna događanja nikada niste ostavili Banju Luku?

- Odlazio sam puno puta tražiti pomoć, lijek i uvijek sam tražio da se vratim nazad. To je bilo razumljivo. Nije mi padalo na pamet otići, jer bih se solidarizirao s nepravdom, s bezakonjem, sa zakonom jačega, sa zločinom, sa zločincima, jer svaki onaj koji pokreće drugoga nasilno iz njegove kuće taj ne može ne biti zločinac. Nažalost Hrvati katolici, a i drugi, su dozvolili da ovdje zavlada zločin. Ljudi su se zaboravili. Nakon rata, kada se mnogo tražilo i moralo dobiti osnovna prava i slobode, među kojima je pravo na vlastitu kuću, vlastiti dom, vlastiti kraj... naši Hrvati katolici banjalučke regije i Bosanske Posavine neshvatljivo su prezreli to svoje pravo i nisu se dovoljno potrudili ostvariti ga. Bilo je i drugačijih ljudi i znam tisuće, tisuće ljudi koji su se istinski trudili 1996., 1997. godine vratiti na svoja ognjišta. Gdje su tada bili političari, i srpski i hrvatski i bošnjački, međunarodni? Zašto nisu pokazali svoje humano lice? To pitanje ne mogu ne postaviti i danas, kao što sam to pitanje postavljao i smatrao svojom dužnošću postavljati sve ove godine.

* Sa žaljenjem danas kažemo da je previše nepovratka domicilnog stanovništva u 12 godina i u banjalučki kraj?

- Slušao sam o našim ljudima u Australiji s tugom i jadom i ti ljudi će prestati biti ono što jesu, postat će Australijanci. Daj Bože da ostanu normalni ljudi.

Ovdje se željelo, i nažalost i uspjelo, da se iskorijeni domicilni narod jer od 220 tisuća u entitetu RS-a danas ima jedva 13 tisuća. Na kraju rata ostalo je otprilike 9000 Hrvata! U međuvremenu su neki umrli, neki se iselili svojoj djeci. Vratilo se samo par tisuća u 12 godina. To je strašna sramota i strašan poraz političarima, u prvom redu međunarodnim, jer oni vode ovu zemlju 12 godina, upravljaju i određuju tko će biti gradonačelnik, tko ministar, predsjednik, hoće li ga skinuti, hoće li se provoditi Daytonski sporazum kojega su iako nepravedno, potpisali a aneks VII. omogućio je mnogima, Bošnjacima i Srbima, ali ne i Hrvatima da se vrate na svoja ognjišta.

* Hrvati očito nemaju ista prava kao druga dva naroda na ovom prostoru?

- Pokazalo se da Hrvati nemaju ona prava koja imaju i Srbi u Hrvatskoj i Bošnjaci u RS-u, i Srbi u Federaciji. Kad postavljam to pitanje ne postavljam ga samo za Hrvata katolika nego za svakog obespravljenog čovjeka. Posebno je dramatično s nestankom hrvatskog naroda, domicilnog, najstarijeg naroda na ovom području a kada to pitam nailazim na gluhe uši i na nevoljko srce. Zašto postavljaš tako neugodna pitanja, kad dobro znaš da je to bio naš ćeif, naša nakana da vi nestanete? To je sramotno i ružno i tužno. Ali ponavljam nije bez grijeha, bez krivice isto tako službenih predstavnika hrvatskog naroda, što iz BiH a onda i iz susjedne Hrvatske, jer po Ustavu i kao supotpisnica Daytona, je bila dužna pomoći u ispravljanju velike nepravde koja je nanesena mnogim stanovnicima ove zemlje.

* Malo Hrvata povratnika sigurno ima puno problema?

- Nema puno neprilika sigurnosne naravi. Ne čuje se da je bilo puno ataka na povratnike i nije to nikakva dramatična pojava. Glavna prepreka je pomanjkanje osnovnih sredstava za život. Oni koji se žele vratiti i koji uspijevaju unatoč svim psihičkim i drugim barijerama nemaju pomoći za obnavljanje kuća ni stanova, niti započinjanja života vlastitim rukama, odnosno nemaju radnoga mjesta, nemaju ni za pokretanje male privrede, niti mogućnosti zapošljavanja u firmama iz kojih su istjerani. Prema važećim propisima prednost imaju povratnici, ali se to nažalost slabo provodi. Ima ljudi na birou, ima nekih mjesta u općinskim, državnim službama gdje bi Hrvat po ključu imao pravo doći, ali je očito da nema povezanosti između onih koji se žele vratiti i onih koji ovdje odlučuju tko će se vratiti i tko će se zaposliti. Ispada da su Hrvati najzbrkaniji, ima jedna ružna riječ najmutaviji, Bože mi prosti. Svi se nekako znaju snaći samo Hrvati ne znaju, oni čekaju Bog dragi zna što. Hrvatski političari nisu napravili bazu podataka. Crkva je davno napravila popis ljudi koji se žele vratiti, popis onih koji su ostali i kojih su zanimanja. Ali nikoga taj popis ne zanima a mi nemamo mogućnosti da odemo u općinu ili entitetsku vlast ili ministarstvo i kažemo: Ljudi, zašto ne zapošljavate ove ljude? Molio sam i preklinjao hrvatske predstavnike i predstavnike BiH — dajte, organizirajte mogućnost povratka i održivog ostanka, ali toga nema. Nema, drugim riječima, političke volje da se ljudima pomogne da opet budu ljudi s dostojanstvom, s posjedovanjem osnovnih ljudskih prava i sloboda. Žalosno, sramno, tužno i ružno, nedopustivo, duboko nehumano. Stidim se moje generacije političara. Oni su duboko zakazali kao ljudi, mnogi, mnogi, čast onima koji se trude, ali čini se da nisu dovoljno glasni, niti učinkoviti.

* Hrvatska Vlada pomaže u obnavljanju kuća?

- Mi smo se nadali, molili, preklinjali odmah nakon rata Hrvatsku Vladu da napravi ovdje ispostavu. Znam da je bilo pomoći u gradnji kuća u Posavini, nešto oko Jajca, ali volio bih kada bi bilo više ažurnosti ministara Hrvatske, a oni jadikuju da ministri BiH zatežu i humanitarnu pomoć Hrvatske opterećuju PDV-om. Očito je teško sastati se, a radi se o ljudima a ne o neživom kamenju. Kako se tako poigravate sa sudbinama ljudi i njihovom djecom i koliki su umrli od čemera?

* Međunarodna zajednica ne vidi svoje pogreške?

- Bio mi je neki dan šef UNCHR-a koji je 4 godine radio u Brodu i priča kako mu je jako žao da se tako malo Hrvata vratilo u Bosnu. Prigovorio sam mu i pitao zašto je njegova kancelarija stornirala pionirski projekt koji sam imao za dva sela blizu Dervente još prije sedam godina, a u projektu su bile 64 kuće obitelji Hrvata i Srba. Tada je rečeno da se Hrvati ne smiju vratiti. To je sramno. Kada sam ga to pitao jadan je zašutio. Ovo je nažalost, da li svjesno ili nesvjesno, ali svakako, napravljena nova podloga za novi rat. To je strašno. Na praznom prostoru najplodnijeg dijela BiH neimati domicilne ljude, to ne može biti ni Bogu ugodno djelo. Gledam to čisto pragmatično i to ne može dobrim uroditi. Zato sam molio naše političare da nasele ljude, mi želimo imati stanovnike, radnike, da obrađuju zemlju. Čitava priča završava na tome da se nas kao ljude križa, da nam se ne daje pravo da budemo ljudi sa svojim dostojanstvom, sa osnovnim pravima na ljudska prava i slobode.

* Kome se vi najčešće obraćate?

- Pokušavam uvijek iznova apelirati na ljude koji kreiraju našu stvarnost i političare i javne radnike među njima ste i vi, radnici medija, koji ste itekako utjecajna sila u našem društvu i nije svejedno hoćete li šutjeti ili ćete govoriti istinu, izvrtati istinu ili ćete se smatrati zaduženima da je promovirate kakva god ona gorka bila. Pa promovirajte je.

* Prognani Hrvati su ostali bez ičega ali su se iznimno dobro snašli izvan BiH.

- Hrvati se znaju snaći u Hrvatskoj, Kanadi, u Australiji a ne znaju u svojoj kući. Kakva je to lakrdija? Zašto mi se osporava moja kuća? Koliki su mi međunarodni predstavnici rekli: Biskupe, vaš je narod glup, članovi vašeg naroda su dali glave da drugi o njima odlučuju! Znate li biskupe da su vaši ljudi jedva čekali da budu istjerani, da budu isprebijani, neki ubijeni?

* Koliko je za to kriv bivši sustav?

- Ne znam, nisam stručnjak. Ali kod moga Hrvata kojega sam susretao prošlog mjeseca u četiri zemlje Europe sam vidio tugu. Morali su se snaći, ali srce im je ovdje. Oni su otišli iz Bosne, ali Bosna nije iz njih. Otišli su iz Posavine, ali Posavina iz njih ne. Doći će dijete, unuče i reći da ima pravo na svoju zemlju, na svoju očevinu, na koncu na svoj identitet. Bojim se da će se ponovno naći neki egoist, manipulant, kao i u ovom slučaju, da će za 10, 20 godina zloupotrijebiti dijete ili unuče ovog protjeranog Posavljaka ili Banjalučanina i reći: Hajte sada tamo, osvećuj se! Udaraj na onoga koji je davno umro, kao što su se komšije ovdje osvećivale i govorile: Mi vas čekamo od 1941. godine. Ta budaleština se nažalost može ponoviti i kod drugih.

* Kako ste na to odgovorili?

- Svi smo mi ljudi i možemo se opredijeliti i za zlo, pogotovo ako budemo navedeni, a nemamo dovoljno kritičkoga stava. I baš zato ne možemo ne uzdizati svoj glas u obranu načela a među njima je i pravo svakog čovjeka na osnovna ljudska i građanska prava i slobode. Nebrojeno puta sam rekao: Neću vas ja pozivati da se vratite natrag to vi znate i bez mene. Jedno od osnovnih ljudskih prava je sloboda savijesti, sloboda odlučivanja. Neka ostanu u Hrvatskoj, ali neka prestanu mrziti, neka prestanu u sebi gajiti želju za osvetom, i neka ne uče svoje dijete, ne više sa Srbinom, ne s Bošnjakom, ne više s ateistom! To nije dostojno Hrvata, pogotovo katolika.

Nažalost doživljam među našim iseljenicima, onima koji su ostali na đubrištu i stalno tanacaju po đubrištu, a amonijak im je ušao ne samo u nosnice nego i u kožu, i oni smrde po nečovještvu, po nepravdi, po zlodjelu koje je učinjeno nad njima. Evo to je to što me boli. Ne radi se s njima dovoljno da liječe rane rata, da psihički, odnosno duhovno ozdrave. Zato Crkva tu ne može i ne smije šutjeti.

Karolina Bognar

Ostale novosti

1.4.2016.Moj Slavonski Brod, moj ponos!

28.11.2014.Oporba se nije pretrgla u napadanju Vlade

25.3.2014.Sjećanja "Letećeg doktora"

8.3.2013.Čekao sam i nije mi žao

25.1.2013.Ljudi su naš najveći potencijal

11.1.2013.„Agro-hit“ u svakoj kući!

11.1.2013.Naježim se kad se sjetim Poljske

21.12.2012.Budimo blagoslov jedni drugima!

14.9.2012.Počinje gradnja podvožnjaka u Osječkoj ulici!?

7.9.2012.Brod ne treba liječenje već sposobne ljude

31.8.2012.Kriza u Brodu već predugo traje

25.5.2012.Zadovoljan sam rezultatima izbora

18.5.2012. U troškovnicima se krije pljačka!

4.5.2012. Istina i ljubav su najvrjedniji u životu

30.12.2011.Pooštrit ćemo kontrolu onoga što uvozimo

21.10.2011.PROMICATI ZAJEDNIŠTVO I SURADNJU

15.4.2011.ZNAMO ŠTO NAM JE ZADAĆA

8.4.2011.OD TRŽNICE NE SMIJEMO NAPRAVITI TRGOVAČKI CENTAR

8.4.2011.SLIJEDE VRHUNSKI DOGAĐAJI

18.2.2011.PONOVNO ĆEMO BITI PREPOZNATLJIVI U EUROPI

11.2.2011.Brod je grad kojeg nosim u srcu

24.9.2010.VELIKI PROJEKTI IDU DALJE

10.9.2010.IZ ORIOVCA DO VRHA

3.9.2010.NI SNOVI NISU IŠLI OVAKO DALEKO

23.4.2010.PREMA SPORTAŠIMA TREBAMO BITI PRAVEDNI

9.4.2010.ZNANJE I ENTUZIJAZAM DAJU USPJEH

30.1.2010.KRIZA JE, SVI SE MORAMO PRILAGODITI

8.1.2010.TRI DESETLJEĆA SKLADA

8.1.2010.Svi su putevi vodili ovamo

30.12.2009.SVI ME PAMTE KAO DJEDA MRAZA

10.12.2009.DJEVICA U BORDELU!!!

15.10.2009.VLASNICI ZEMLJE BIT ĆE VLASNICI PROSTORA BOSANSKE POSAVINE

9.10.2009.Mladi brodski talenti: Zrinka Pandurić

9.10.2009.SLAVONIJA I BROD ZASLUŽILI SU VIŠE

2.10.2009.RADIMO NA NOV, MODERAN I EUROPSKI NAČIN

11.9.2009.Trebao sam biti zubar...

24.12.2008.DARUJMO SI VIŠE LJUBAVI I ZAJEDNIŠTVA

19.12.2008.O proračunu, ulozi Vijeća, vladajućoj koaliciji, pomacima na bolje i predstojeći

19.12.2008.BRODU MOGU JOŠ DOSTA DATI

19.12.2008.ŽUPAN NIJE SAMO KONKRETNA OSOBA NA TOJ FUNKCIJI – ON JE I CIJELI SUSTAV

10.10.2008.REAGIRALO SE TEK NA DOJAVU GRAĐANA

22.2.2008."SVA LJEPOTA KRALJEVSKE KĆERI JE IZNUTRA"

1.2.2008.OVO JE REZULTAT PROPUSTA NEKIH ODVJETNIKA

26.10.2007.Pet stoljeća franjevaca u Brodu

19.10.2007.IMAMO POSAO STOLJEĆA

12.10.2007.MLADI DOBIVAJU SVOJ PROSTOR

5.10.2007.U SUSRET SREDIŠNJEM SLAVLJU GOSPINA SVETIŠTA U BRODU

28.9.2007.KONAČNO DOBIVAMO NOVU ZGRADU

25.7.2007."ĐURO" JE I SADA NAŠA PERJANICA

20.7.2007.Brodsko-posavska županija jedina ima usvojene sve prostorne planove

20.7.2007.Ne pravim razliku između "sitne" i "krupne" korupcije

8.6.2007.PROJEKTI NAS DRŽE NA OKUPU

1.6.2007.Istina uvijek nađe svoj put

25.5.2007.Najprije prostor i kadrovi, onda status i novi smjerovi

11.5.2007.NEMA ZAKULISNIH IGARA

11.5.2007.TEHNIČKA POTPORA JE NOVI POLITIČKI POJAM SVOJSTVEN BRODU

28.4.2007.NOVAC TREBA ULAGATI U IZRADU PROJEKTNE DOKUMENTACIJE

5.4.2007.Hrvatska izumire

23.3.2007.BIRAČI SU PREPOZNALI VAŽNOST TRENUTKA

9.3.2007.PRED NAMA JE OGROMAN POSAO

11.1.2007.KOALICIJA U ŽUPANIJSKOJ SKUPŠTINI DOBRO FUNKCIONIRA

11.1.2007.Ostajem na ovoj funkciji

30.11.2006.Ideje pojedinca ne prolaze

30.11.2006.PROBLEMI SE GURAJU POD TEPIH

23.11.2006.IMAMO KVALITETNE PROGRAME

17.11.2006.TRIDESET GODINA UZ PACIJENTE

17.11.2006.KOLIKO ĆE KOŠTATI SANACIJA ZNAT ĆEMO KAD PROJEKTI BUDU GOTOVI

30.6.2006.HRVATSKA IMA PREVIŠE ADMINISTRACIJE

30.6.2006.MISLIM DA SMO NA DOBROM PUTU