Gospodarstvo

VRIJEDNOST ĐURE ĐAKOVIĆA RASTE

Intervju: Zdravko Stipetić, predsjednik Uprave ĐĐ Holdinga

Datum objave: 16.2.2007.
Posavska hrvatska, Slavonski Brod

* Kada smo razgovarali prije godinu dana zaključak je bio da je «Đuro Đaković» nakon niza turbulentnih i bolešljivih godina ponovno postao vitalan, bez obzira na «dob» od 85 godina. Može li se i sada reći da je ĐĐ nastavio s tom vitalnošću, hoće li tako biti i u godinama koje su pred njim?

- To da je Đuro Đaković vitalan je činjenica, koju najbolje potkrjepljuje poslovni rezultat za 2006. godinu. Već sada, prije nerevidiranih izvješća, možemo reći da su sve tvrtke kojima je Holding većinski vlasnik prošle godine poslovale pozitivno, a iskazana dobit na razini Grupacije bit će otprilike 14 milijuna kuna. S obzirom na to da ima i drugih vlasnika, Holdingova dobit mjeri se iznosom od desetak milijuna kuna. Dakle, to je najbolji pokazatelj vitalnosti o kojoj govorimo, a najave za 2007. godinu potvrđuju nastavak započetih trendova, pa i njihovo jačanje. No, nisu brojke jedino što nas zanima, već želimo osigurati da postojeće tendencije budu održive na duži rok. Tu ponajprije mislim na aktivnosti u pojedinim društvima kako bi svaka tvrtka došla u poziciju da kupcima bude predstavljena kao dobar dobavljač, da se poboljša organizacijska struktura unutar poduzeća i na temelju toga dobiju međunarodni certifikati, jer jedino tako će moći opstati na tržištu. Naravno, tu uvijek dobro dođu i inovacije u proizvodnim programima ili tehnologijama, ne mora biti ništa spektakularno ali takve će aktivnosti uvijek dobro doći. Sve o čemu govorim daje zaključak kako ćemo i u budućim godinama svjedočiti ozbiljnoj industrijskoj proizvodnji na ovom području.

* Dionice Đure Đakovića u jednom razdoblju 2006. godine bile su pravi hit na burzi, a prema posljednjim podacima takav je trend nastavljen i često je «Đurina» dionica na vrhu liste po prometu ili porastu cijene...

- Vrijednost dionica Đure Đakovića na Varaždinskoj burzi počela je rasti baš negdje u ovo vrijeme prošle godine. Prije tog porasta cijena jedne dionice bila je 70-ak kuna i nije bila likvidna, odnosno, promet je bio zanemariv. Tijekom ljeta počeo se osjećati veći interes ulagača, a sve je kulminiralo početkom rujna kad je cijena dionice došla na 180 kuna. Onda je uslijedila mala korekcija cijene (otprilike na 140 kuna), da bi u posljednja dva mjeseca dionica ponovno dobila na vrijednosti i trenutačna cijena joj je 185 kuna. U jednom razdoblju bila je to najlikvidnija dionica, te mogu reći da je nama u Upravi, naravno, drago kada vidimo da postoji interes ulagača za našu tvrtku. To je najbolji dokaz da su promjene koje uvodimo prepoznate i da investitori procjenjuju kako uloženi trud u Đuri Đakoviću može rezultirati još višim dometima.

* Kad već govorimo o dionicama, moram pitati kako vi u Upravi gledate na inicijativu da se 25 posto plus jedna dionica predaju Gradu Brodu?

- Ponajprije moram reći da Upravu u principu i ne treba zanimati što će vlasnici učiniti sa svojim dionicama, ali isto tako Uprava treba komentirati sva događanja oko društva, koja mogu utjecati na položaj i stabilnost tvrtke. Istina je da ta inicijativa izgleda vrlo atraktivno, ali u sadašnjem trenutku morala bi se provesti prema postojećim propisima. Jedan od bitnih ograničavajućih faktora je Zakon o preuzimanju prema kojem svatko tko postane vlasnikom 25 posto plus jedne dionice mora dati javnu ponudu svim ostalim dioničarima.

Sadašnja vrijednost dionica Đure Đakovića na burzi je viša od 70 milijuna eura i kad bi Grad postao vlasnik četvrtine dionica morao bi dati ponudu za preostali dio u iznosu od pedesetak milijuna eura!

 

* To znači da bi Grad s 25 posto dionica dobio novi problem jer bi se morao zadužiti?

- Baš tako. Tko će dati jamstva za takav kredit, tko može danas osigurati tolike novce? I kad bi se dobio kredit po vrlo povoljnim uvjetima, kamate na toliki iznos bile bi oko 25 milijuna kuna, a Holding je prošle godine imao dobit od 10 milijuna! To znači da cijela dobit ne bi bila dovoljna niti za kamatu. Samo promjena zakona može ukinuti takvu obvezu, a nije zanemarivo ni to što vlasnik 25 posto plus jedne dionice s obzirom na Zakon o trgovačkim društvima i Statut tvrtke nema nikakva posebna upravljačka prava. Jer, prema zakonu, citiram: «Uprave društava vode društva samostalno i na vlastitu odgovornost». Znači, nitko drugi, ni jedan vlasnik, ni jedan dioničar ne mogu donositi odluke i preuzimati odgovornost. Vlasnik jedino može mijenjati uprave i postavljati onoga za koga smatra da će osigurati i realizirati ciljeve.

 

 

* Pa uprava može, toga smo bili svjedoci u proteklih 15-ak godina, i te kako upropastiti tvrtku...

- Naravno da može, a čak se i nas u medijima prozivalo da smo došli kako bismo doveli «Đuru» u stečaj i da ga se onda može jeftino kupiti. Svi rezultati o kojima govorim potvrđuju kako takve tvrdnje uopće ne stoje jer činjenice kazuju kako je od 2005. godine prisutan stalni rast ukupnog prihoda, dobiti, realizacije po čovjeku, broja zaposlenih... Dakle, vrijednost Đure Đakovića raste, a ne da pada!

* Najava prodaje do 35 posto udjela četiriju društava bila je također aktualna prošle godine. U kojoj je to fazi?

- Procjene Inženjeringa, Elektromonta, Strojne obrade te Energetike i infrastrukture su dovršene, a taj je posao radila poznata svjetska revizorska tvrtka KPMG. Natječaj će biti raspisan u roku od mjesec dana, a odmah nakon toga ići će procesi i u drugim tvrtkama. Tu ponajprije mislim na Montažu, te nakon toga i Proizvodnju opreme. Dakle, ostaju još Specijalna vozila, no u tom je slučaju poznato da zbog specifične proizvodnje treba i dalje voditi razgovore s MORH-om, odnosno državom i vidjeti koji je model najpovoljniji. Tako će privatizacija SV-a postati tema razgovora tek negdje potkraj godine.

* Nakon dugotrajnih priprema, konačno se ide u natječaj za odabir povoljnijeg ponuditelja za posao proizvodnje oklopnog vozila. Sada je i službeno potvrđeno da su «u igri» finska Patria i austrijski Steyr...

- Raspisan je poziv tim ponuđačima nakon čega treba uslijediti njihova ponuda za prozvodnju 126 oklopnih vozila. Do kraja lipnja ta bi procedura trebala završiti i onda slijede razgovori o finacijsko-komercijalnim ugovorima te nakon toga i početak usvajanja proizvodnje. Naravno, dok proizvod dođe u samu halu proći će možda i godina dana jer je potrebno izraditi projektnu dokumentaciju, proizvesti prototip, nultu seriju, osposobiti liniju za proizvodnju... No, s obzirom na to da su Specijalna vozila davno odabrana kao nositelj posla, pozicija naše tvrtke ni u kom slučaju nije upitna, bez obzira koji ponuđač bude izabran. Ipak, dok ne krene proizvodnja oklopnog vozila, SV moraju imati i druge programe s kojima će biti prisutna na tržištu.

* Tu su najistaknutiji vagoni...

- Da, teretni vagoni! Predsjednik Uprave HŽ-a Kobak je i posljednji put kad je bio u Brodu rekao da će u sljedećih 4-5 godina trebati još 1200 do 1300 vagona. To znači da bi Specijalna vozila mogla očekivati stabilno poslovanje, ali s obzirom na to da je to velika tvrtka od 500-tinjak zaposlenih morat će se potruditi, pa uz vagone i oklopna vozila pronaći i druge poslove. Trebamo biti svjesni da će HŽ zbog našeg približavanja Europskoj uniji u budućnosti morati pribjegavati javnim natječajima te dogovorni uvjeti čuvanja tvrtki više neće dolaziti u obzir.

* Najveća tvrtka Đure Đakovića, Montaža, nastavlja uspješan put. Posla ima, bilo da je riječ o domaćim gradilištima ili stranim tržištima, a smirila se i «gužva» oko Nadzornog odbora...

- Ja ću i ovaj put ponoviti – ne postoji problem Montaže! Kao i u svakom trgovačkom društvu i u Montaži postoji uprava koja je jedina odgovorna za poslovanje tvrtke. Dioničari se mogu slagati ili ne slagati, tući ili voljeti, ali sve dok ne opstruiraju rad Uprave, nema razloga za nekakvo stvaranje «problema». A što se tiče Holdinga, nikada nitko nije opstruirao! Naime, Montaža je najvećim dijelom, 65 posto, Holdingova, pa ne možete imati problem sami sa sobom. Ta tvrtka je najveća po broju zaposlenih i po apsolutnim iznosima dobiti u 2006. godini, dok je po iskazanim rezultatima u odnosu na kapital najbolja bila Strojna obrada. To je društvo imalo višestruko veću profitnu stopu u odnosu na Montažu i druge tvrtke. No, trebamo biti realni i shvatiti da se Montaža bavi poslom u kojem je dominantan udio radne snage i tu nema mogućnosti za ostvarenje velike dobiti. U svakom slučaju, ono što je Montaža odradila prošle godine je vrlo dobro i očekujemo nastavak takvih trendova, pa i poboljšanje.

* Tvrtka iz koje se vi došli na čelo Holdinga i gdje ste predsjednik Uprave, Elektromont, puno je uložila u tehnologiju i razvoj u posljednje vrijeme. No, nekako ste to samozatajno radili?

- U javnost smo davali povremene informacije, a nismo željeli sve razglašavati na velika zvona već nam je najbitnije kvalitetno raditi. Naime, činjenica je da ono što se događa u svijetu biznisa ne zanima najširi krug ljudi. Mi smo u Elektromontu odabrali teži put te odlučili zadržati postojeća i otvoriti nova radna mjesta, a da bismo to ostvarili morali smo obnoviti tehnologiju koja je praktično bila postala neupotrebljiva. Već se vide rezultati pa se u Elektromontu posljednjih nekoliko mjeseci intenzivno zapošljavaju novi ljudi. Holding je Elektromontu pomogao u tom obnavljanju, a isto tražimo i od drugih uprava društava: neka hrabrije ulaze u tehničko i tehnološko restrukturiranje kako bi tvrtke bile podignute na razinu koja će im u tom dijelu osigurati konkurentnost. Naravno, ništa manje nisu bitni ljudi, edukacija, organizacija, certifikati, znanje... ali ako nemate najsuvremeniji stroj teško ćete moći opstati. Zato se Elektromont poprilično zadužio, ali mislim da nećemo imati problema jer već smo imali posjet ljudi iz nekoliko velikih svjetskih tvrtki koje nas prihvaćaju kao respektabilnog partnera u obradi tankog lima. Nabavili smo pet-kilowatnu lasersku rezačicu vrijednu 550 tisuća eura i to je najsuvremeniji takav stroj u Hrvatskoj. Kupili smo štancu, odnosno, probijačicu lima koja je stajala 400 tisuća eura, a riječ je o Trumphovim strojevima, najkvalitetnijima u Europi. Razvili smo suradnju s jednom slovenskom trvtkom te na tim novim strojevima već proizvodimo razvodne telekomunikacijske ormare za Ericssona, Deutsche telekom i druge tvrtke, a dovoljno je reći da ne bi bilo šanse dobiti takav posao bez tog novog stroja. Nabavili smo i tri nove savijačice te smo zaokružili obradu tankog lima tako da smo trenutačno među najboljim tvrtkama u tom poslu u Hrvatskoj.

* Takva je tehnologija sigurno jamac i drugih, novih poslova?

- Upravo tako! Predstavnici nekoliko velikih svjetskih tvrtki dolaze i «provjeravaju» kako radimo, a sve s ciljem novih ugovora. Osim proizvodnje za naručitelje, drugi način za izlazak na tržište je vlastiti proizvod temeljen na inovaciji. U tom dijelu Elektromont ima potpisan ugovor za proizvodnju kogeneracijskog postrojenja na obnovljivi izvor energije, za tvrtku Mijo Veneers, a vjerujem da ćemo u suradnji s hrvatskim inženjerima i tehničkim fakultetima to dovršiti do ljeta.

* Kolika je prosječna plaća na razini Holdinga Đure Đakovića?

- Negdje oko 3.800 kuna, govorim o neto iznosu. To je manje od državnoga prosjeka, ali je činjenica da plaće kod nas rastu, pridržavamo se kolektivnog ugovora i plaće prate rast troškova života, pa u «Đuri» već duže vrijeme nema socijalnih potresa niti štrajkova, kojih je bilo dosta u prošlim godinama. Đuro Đaković više nikada neće biti mjesto masovnog zapošljavanja, ali će prosječne plaće morati biti veće jer nećemo moći prvući odgovarajuće kadrove. Nekada je unutar žice radilo 12 tisuća ljudi, ali je pitanje je li trebao raditi toliki broj radnika. Radili smo jednu analizu koja pokazuje da ćemo za otprilike dvije godine doći na istu potrošnju električne energije kao u vrijeme kad je tu radilo spomenutih 12 tisuća ljudi! Dakle, danas se puno više radi i puno više stvara po čovjeku i radnome mjestu.

Moramo biti svjesni da je u današnje vrijeme teško prodati gotov proizvod iz Hrvatske, a pogotovo pod imenom Đure Đakovića. Uglavnom prodajemo nešto što je ukalupljeno u veće proizvode i sigurno je da možemo biti dobar proizvođač komponenti. Odličan primjer toga je Đuro Đaković TEP koji izrasta u izvrsnog proizvođača komponenti za kotao. Holding je TEP-u iznajmio dvije hale, oni zapošljavaju novih 150 ljudi, a i druge tvrtke iz naše industrijske zone davat će im usluge. Da je TEP sam ostao kao proizvođač kompletnog kotla, pitanje je bi li uopće opstao. Odličan primjer je i Tvornica kombajna u Županji koja je izbacivala proizvod pod imenom Đure Đakovića i znamo kako je sve završilo. Kad je došao novi vlasnik, tvrtka koja ima svoje kanale distribucije i servisnu mrežu, sve se promijenilo. Županjska će tvornica već ove godine proizvesti više od 250 kombajna, a tolika proizvodnja nije bila ni u najboljim godinama u vrijeme dok je ĐĐ bio vlasnik. A koristi imaju i brojna poduzeća metalske branše jer novi vlasnik naručuje komponente od mnogih drugih hrvatskih partnera, među kojima je i Elektromont. Prije je Županja sve sama radila i nije bilo šanse da netko drugi uđe u taj proces. I druga društva na sličan način uspješno posluju, pa tako Proizvodnja opreme radi plašteve za cementnu industriju za tvrtku Polysius, Strojna obrada radi komponente za Končara i dijelove hidromehaničke opreme, a to su samo neki od primjera na kojima se može graditi budućnost.

 

 

 

* Pa uprava može, toga smo bili svjedoci u proteklih 15-ak godina, i te kako upropastiti tvrtku...

- Naravno da može, a čak se i nas u medijima prozivalo da smo došli kako bismo doveli «Đuru» u stečaj i da ga se onda može jeftino kupiti. Svi rezultati o kojima govorim potvrđuju kako takve tvrdnje uopće ne stoje jer činjenice kazuju kako je od 2005. godine prisutan stalni rast ukupnog prihoda, dobiti, realizacije po čovjeku, broja zaposlenih... Dakle, vrijednost Đure Đakovića raste, a ne da pada!

* Najava prodaje do 35 posto udjela četiriju društava bila je također aktualna prošle godine. U kojoj je to fazi?

- Procjene Inženjeringa, Elektromonta, Strojne obrade te Energetike i infrastrukture su dovršene, a taj je posao radila poznata svjetska revizorska tvrtka KPMG. Natječaj će biti raspisan u roku od mjesec dana, a odmah nakon toga ići će procesi i u drugim tvrtkama. Tu ponajprije mislim na Montažu, te nakon toga i Proizvodnju opreme. Dakle, ostaju još Specijalna vozila, no u tom je slučaju poznato da zbog specifične proizvodnje treba i dalje voditi razgovore s MORH-om, odnosno državom i vidjeti koji je model najpovoljniji. Tako će privatizacija SV-a postati tema razgovora tek negdje potkraj godine.

* Nakon dugotrajnih priprema, konačno se ide u natječaj za odabir povoljnijeg ponuditelja za posao proizvodnje oklopnog vozila. Sada je i službeno potvrđeno da su «u igri» finska Patria i austrijski Steyr...

- Raspisan je poziv tim ponuđačima nakon čega treba uslijediti njihova ponuda za prozvodnju 126 oklopnih vozila. Do kraja lipnja ta bi procedura trebala završiti i onda slijede razgovori o finacijsko-komercijalnim ugovorima te nakon toga i početak usvajanja proizvodnje. Naravno, dok proizvod dođe u samu halu proći će možda i godina dana jer je potrebno izraditi projektnu dokumentaciju, proizvesti prototip, nultu seriju, osposobiti liniju za proizvodnju... No, s obzirom na to da su Specijalna vozila davno odabrana kao nositelj posla, pozicija naše tvrtke ni u kom slučaju nije upitna, bez obzira koji ponuđač bude izabran. Ipak, dok ne krene proizvodnja oklopnog vozila, SV moraju imati i druge programe s kojima će biti prisutna na tržištu.

* Tu su najistaknutiji vagoni...

- Da, teretni vagoni! Predsjednik Uprave HŽ-a Kobak je i posljednji put kad je bio u Brodu rekao da će u sljedećih 4-5 godina trebati još 1200 do 1300 vagona. To znači da bi Specijalna vozila mogla očekivati stabilno poslovanje, ali s obzirom na to da je to velika tvrtka od 500-tinjak zaposlenih morat će se potruditi, pa uz vagone i oklopna vozila pronaći i druge poslove. Trebamo biti svjesni da će HŽ zbog našeg približavanja Europskoj uniji u budućnosti morati pribjegavati javnim natječajima te dogovorni uvjeti čuvanja tvrtki više neće dolaziti u obzir.

* Najveća tvrtka Đure Đakovića, Montaža, nastavlja uspješan put. Posla ima, bilo da je riječ o domaćim gradilištima ili stranim tržištima, a smirila se i «gužva» oko Nadzornog odbora...

- Ja ću i ovaj put ponoviti – ne postoji problem Montaže! Kao i u svakom trgovačkom društvu i u Montaži postoji uprava koja je jedina odgovorna za poslovanje tvrtke. Dioničari se mogu slagati ili ne slagati, tući ili voljeti, ali sve dok ne opstruiraju rad Uprave, nema razloga za nekakvo stvaranje «problema». A što se tiče Holdinga, nikada nitko nije opstruirao! Naime, Montaža je najvećim dijelom, 65 posto, Holdingova, pa ne možete imati problem sami sa sobom. Ta tvrtka je najveća po broju zaposlenih i po apsolutnim iznosima dobiti u 2006. godini, dok je po iskazanim rezultatima u odnosu na kapital najbolja bila Strojna obrada. To je društvo imalo višestruko veću profitnu stopu u odnosu na Montažu i druge tvrtke. No, trebamo biti realni i shvatiti da se Montaža bavi poslom u kojem je dominantan udio radne snage i tu nema mogućnosti za ostvarenje velike dobiti. U svakom slučaju, ono što je Montaža odradila prošle godine je vrlo dobro i očekujemo nastavak takvih trendova, pa i poboljšanje.

* Tvrtka iz koje se vi došli na čelo Holdinga i gdje ste predsjednik Uprave, Elektromont, puno je uložila u tehnologiju i razvoj u posljednje vrijeme. No, nekako ste to samozatajno radili?

- U javnost smo davali povremene informacije, a nismo željeli sve razglašavati na velika zvona već nam je najbitnije kvalitetno raditi. Naime, činjenica je da ono što se događa u svijetu biznisa ne zanima najširi krug ljudi. Mi smo u Elektromontu odabrali teži put te odlučili zadržati postojeća i otvoriti nova radna mjesta, a da bismo to ostvarili morali smo obnoviti tehnologiju koja je praktično bila postala neupotrebljiva. Već se vide rezultati pa se u Elektromontu posljednjih nekoliko mjeseci intenzivno zapošljavaju novi ljudi. Holding je Elektromontu pomogao u tom obnavljanju, a isto tražimo i od drugih uprava društava: neka hrabrije ulaze u tehničko i tehnološko restrukturiranje kako bi tvrtke bile podignute na razinu koja će im u tom dijelu osigurati konkurentnost. Naravno, ništa manje nisu bitni ljudi, edukacija, organizacija, certifikati, znanje... ali ako nemate najsuvremeniji stroj teško ćete moći opstati. Zato se Elektromont poprilično zadužio, ali mislim da nećemo imati problema jer već smo imali posjet ljudi iz nekoliko velikih svjetskih tvrtki koje nas prihvaćaju kao respektabilnog partnera u obradi tankog lima. Nabavili smo pet-kilowatnu lasersku rezačicu vrijednu 550 tisuća eura i to je najsuvremeniji takav stroj u Hrvatskoj. Kupili smo štancu, odnosno, probijačicu lima koja je stajala 400 tisuća eura, a riječ je o Trumphovim strojevima, najkvalitetnijima u Europi. Razvili smo suradnju s jednom slovenskom trvtkom te na tim novim strojevima već proizvodimo razvodne telekomunikacijske ormare za Ericssona, Deutsche telekom i druge tvrtke, a dovoljno je reći da ne bi bilo šanse dobiti takav posao bez tog novog stroja. Nabavili smo i tri nove savijačice te smo zaokružili obradu tankog lima tako da smo trenutačno među najboljim tvrtkama u tom poslu u Hrvatskoj.

* Takva je tehnologija sigurno jamac i drugih, novih poslova?

- Upravo tako! Predstavnici nekoliko velikih svjetskih tvrtki dolaze i «provjeravaju» kako radimo, a sve s ciljem novih ugovora. Osim proizvodnje za naručitelje, drugi način za izlazak na tržište je vlastiti proizvod temeljen na inovaciji. U tom dijelu Elektromont ima potpisan ugovor za proizvodnju kogeneracijskog postrojenja na obnovljivi izvor energije, za tvrtku Mijo Veneers, a vjerujem da ćemo u suradnji s hrvatskim inženjerima i tehničkim fakultetima to dovršiti do ljeta.

* Kolika je prosječna plaća na razini Holdinga Đure Đakovića?

- Negdje oko 3.800 kuna, govorim o neto iznosu. To je manje od državnoga prosjeka, ali je činjenica da plaće kod nas rastu, pridržavamo se kolektivnog ugovora i plaće prate rast troškova života, pa u «Đuri» već duže vrijeme nema socijalnih potresa niti štrajkova, kojih je bilo dosta u prošlim godinama. Đuro Đaković više nikada neće biti mjesto masovnog zapošljavanja, ali će prosječne plaće morati biti veće jer nećemo moći prvući odgovarajuće kadrove. Nekada je unutar žice radilo 12 tisuća ljudi, ali je pitanje je li trebao raditi toliki broj radnika. Radili smo jednu analizu koja pokazuje da ćemo za otprilike dvije godine doći na istu potrošnju električne energije kao u vrijeme kad je tu radilo spomenutih 12 tisuća ljudi! Dakle, danas se puno više radi i puno više stvara po čovjeku i radnome mjestu.

Moramo biti svjesni da je u današnje vrijeme teško prodati gotov proizvod iz Hrvatske, a pogotovo pod imenom Đure Đakovića. Uglavnom prodajemo nešto što je ukalupljeno u veće proizvode i sigurno je da možemo biti dobar proizvođač komponenti. Odličan primjer toga je Đuro Đaković TEP koji izrasta u izvrsnog proizvođača komponenti za kotao. Holding je TEP-u iznajmio dvije hale, oni zapošljavaju novih 150 ljudi, a i druge tvrtke iz naše industrijske zone davat će im usluge. Da je TEP sam ostao kao proizvođač kompletnog kotla, pitanje je bi li uopće opstao. Odličan primjer je i Tvornica kombajna u Županji koja je izbacivala proizvod pod imenom Đure Đakovića i znamo kako je sve završilo. Kad je došao novi vlasnik, tvrtka koja ima svoje kanale distribucije i servisnu mrežu, sve se promijenilo. Županjska će tvornica već ove godine proizvesti više od 250 kombajna, a tolika proizvodnja nije bila ni u najboljim godinama u vrijeme dok je ĐĐ bio vlasnik. A koristi imaju i brojna poduzeća metalske branše jer novi vlasnik naručuje komponente od mnogih drugih hrvatskih partnera, među kojima je i Elektromont. Prije je Županja sve sama radila i nije bilo šanse da netko drugi uđe u taj proces. I druga društva na sličan način uspješno posluju, pa tako Proizvodnja opreme radi plašteve za cementnu industriju za tvrtku Polysius, Strojna obrada radi komponente za Končara i dijelove hidromehaničke opreme, a to su samo neki od primjera na kojima se može graditi budućnost.

 

 

* To znači da bi Grad s 25 posto dionica dobio novi problem jer bi se morao zadužiti?

- Baš tako. Tko će dati jamstva za takav kredit, tko može danas osigurati tolike novce? I kad bi se dobio kredit po vrlo povoljnim uvjetima, kamate na toliki iznos bile bi oko 25 milijuna kuna, a Holding je prošle godine imao dobit od 10 milijuna! To znači da cijela dobit ne bi bila dovoljna niti za kamatu. Samo promjena zakona može ukinuti takvu obvezu, a nije zanemarivo ni to što vlasnik 25 posto plus jedne dionice s obzirom na Zakon o trgovačkim društvima i Statut tvrtke nema nikakva posebna upravljačka prava. Jer, prema zakonu, citiram: «Uprave društava vode društva samostalno i na vlastitu odgovornost». Znači, nitko drugi, ni jedan vlasnik, ni jedan dioničar ne mogu donositi odluke i preuzimati odgovornost. Vlasnik jedino može mijenjati uprave i postavljati onoga za koga smatra da će osigurati i realizirati ciljeve.

 

 

* Pa uprava može, toga smo bili svjedoci u proteklih 15-ak godina, i te kako upropastiti tvrtku...

- Naravno da može, a čak se i nas u medijima prozivalo da smo došli kako bismo doveli «Đuru» u stečaj i da ga se onda može jeftino kupiti. Svi rezultati o kojima govorim potvrđuju kako takve tvrdnje uopće ne stoje jer činjenice kazuju kako je od 2005. godine prisutan stalni rast ukupnog prihoda, dobiti, realizacije po čovjeku, broja zaposlenih... Dakle, vrijednost Đure Đakovića raste, a ne da pada!

* Najava prodaje do 35 posto udjela četiriju društava bila je također aktualna prošle godine. U kojoj je to fazi?

- Procjene Inženjeringa, Elektromonta, Strojne obrade te Energetike i infrastrukture su dovršene, a taj je posao radila poznata svjetska revizorska tvrtka KPMG. Natječaj će biti raspisan u roku od mjesec dana, a odmah nakon toga ići će procesi i u drugim tvrtkama. Tu ponajprije mislim na Montažu, te nakon toga i Proizvodnju opreme. Dakle, ostaju još Specijalna vozila, no u tom je slučaju poznato da zbog specifične proizvodnje treba i dalje voditi razgovore s MORH-om, odnosno državom i vidjeti koji je model najpovoljniji. Tako će privatizacija SV-a postati tema razgovora tek negdje potkraj godine.

* Nakon dugotrajnih priprema, konačno se ide u natječaj za odabir povoljnijeg ponuditelja za posao proizvodnje oklopnog vozila. Sada je i službeno potvrđeno da su «u igri» finska Patria i austrijski Steyr...

- Raspisan je poziv tim ponuđačima nakon čega treba uslijediti njihova ponuda za prozvodnju 126 oklopnih vozila. Do kraja lipnja ta bi procedura trebala završiti i onda slijede razgovori o finacijsko-komercijalnim ugovorima te nakon toga i početak usvajanja proizvodnje. Naravno, dok proizvod dođe u samu halu proći će možda i godina dana jer je potrebno izraditi projektnu dokumentaciju, proizvesti prototip, nultu seriju, osposobiti liniju za proizvodnju... No, s obzirom na to da su Specijalna vozila davno odabrana kao nositelj posla, pozicija naše tvrtke ni u kom slučaju nije upitna, bez obzira koji ponuđač bude izabran. Ipak, dok ne krene proizvodnja oklopnog vozila, SV moraju imati i druge programe s kojima će biti prisutna na tržištu.

* Tu su najistaknutiji vagoni...

- Da, teretni vagoni! Predsjednik Uprave HŽ-a Kobak je i posljednji put kad je bio u Brodu rekao da će u sljedećih 4-5 godina trebati još 1200 do 1300 vagona. To znači da bi Specijalna vozila mogla očekivati stabilno poslovanje, ali s obzirom na to da je to velika tvrtka od 500-tinjak zaposlenih morat će se potruditi, pa uz vagone i oklopna vozila pronaći i druge poslove. Trebamo biti svjesni da će HŽ zbog našeg približavanja Europskoj uniji u budućnosti morati pribjegavati javnim natječajima te dogovorni uvjeti čuvanja tvrtki više neće dolaziti u obzir.

* Najveća tvrtka Đure Đakovića, Montaža, nastavlja uspješan put. Posla ima, bilo da je riječ o domaćim gradilištima ili stranim tržištima, a smirila se i «gužva» oko Nadzornog odbora...

- Ja ću i ovaj put ponoviti – ne postoji problem Montaže! Kao i u svakom trgovačkom društvu i u Montaži postoji uprava koja je jedina odgovorna za poslovanje tvrtke. Dioničari se mogu slagati ili ne slagati, tući ili voljeti, ali sve dok ne opstruiraju rad Uprave, nema razloga za nekakvo stvaranje «problema». A što se tiče Holdinga, nikada nitko nije opstruirao! Naime, Montaža je najvećim dijelom, 65 posto, Holdingova, pa ne možete imati problem sami sa sobom. Ta tvrtka je najveća po broju zaposlenih i po apsolutnim iznosima dobiti u 2006. godini, dok je po iskazanim rezultatima u odnosu na kapital najbolja bila Strojna obrada. To je društvo imalo višestruko veću profitnu stopu u odnosu na Montažu i druge tvrtke. No, trebamo biti realni i shvatiti da se Montaža bavi poslom u kojem je dominantan udio radne snage i tu nema mogućnosti za ostvarenje velike dobiti. U svakom slučaju, ono što je Montaža odradila prošle godine je vrlo dobro i očekujemo nastavak takvih trendova, pa i poboljšanje.

* Tvrtka iz koje se vi došli na čelo Holdinga i gdje ste predsjednik Uprave, Elektromont, puno je uložila u tehnologiju i razvoj u posljednje vrijeme. No, nekako ste to samozatajno radili?

- U javnost smo davali povremene informacije, a nismo željeli sve razglašavati na velika zvona već nam je najbitnije kvalitetno raditi. Naime, činjenica je da ono što se događa u svijetu biznisa ne zanima najširi krug ljudi. Mi smo u Elektromontu odabrali teži put te odlučili zadržati postojeća i otvoriti nova radna mjesta, a da bismo to ostvarili morali smo obnoviti tehnologiju koja je praktično bila postala neupotrebljiva. Već se vide rezultati pa se u Elektromontu posljednjih nekoliko mjeseci intenzivno zapošljavaju novi ljudi. Holding je Elektromontu pomogao u tom obnavljanju, a isto tražimo i od drugih uprava društava: neka hrabrije ulaze u tehničko i tehnološko restrukturiranje kako bi tvrtke bile podignute na razinu koja će im u tom dijelu osigurati konkurentnost. Naravno, ništa manje nisu bitni ljudi, edukacija, organizacija, certifikati, znanje... ali ako nemate najsuvremeniji stroj teško ćete moći opstati. Zato se Elektromont poprilično zadužio, ali mislim da nećemo imati problema jer već smo imali posjet ljudi iz nekoliko velikih svjetskih tvrtki koje nas prihvaćaju kao respektabilnog partnera u obradi tankog lima. Nabavili smo pet-kilowatnu lasersku rezačicu vrijednu 550 tisuća eura i to je najsuvremeniji takav stroj u Hrvatskoj. Kupili smo štancu, odnosno, probijačicu lima koja je stajala 400 tisuća eura, a riječ je o Trumphovim strojevima, najkvalitetnijima u Europi. Razvili smo suradnju s jednom slovenskom trvtkom te na tim novim strojevima već proizvodimo razvodne telekomunikacijske ormare za Ericssona, Deutsche telekom i druge tvrtke, a dovoljno je reći da ne bi bilo šanse dobiti takav posao bez tog novog stroja. Nabavili smo i tri nove savijačice te smo zaokružili obradu tankog lima tako da smo trenutačno među najboljim tvrtkama u tom poslu u Hrvatskoj.

* Takva je tehnologija sigurno jamac i drugih, novih poslova?

- Upravo tako! Predstavnici nekoliko velikih svjetskih tvrtki dolaze i «provjeravaju» kako radimo, a sve s ciljem novih ugovora. Osim proizvodnje za naručitelje, drugi način za izlazak na tržište je vlastiti proizvod temeljen na inovaciji. U tom dijelu Elektromont ima potpisan ugovor za proizvodnju kogeneracijskog postrojenja na obnovljivi izvor energije, za tvrtku Mijo Veneers, a vjerujem da ćemo u suradnji s hrvatskim inženjerima i tehničkim fakultetima to dovršiti do ljeta.

* Kolika je prosječna plaća na razini Holdinga Đure Đakovića?

- Negdje oko 3.800 kuna, govorim o neto iznosu. To je manje od državnoga prosjeka, ali je činjenica da plaće kod nas rastu, pridržavamo se kolektivnog ugovora i plaće prate rast troškova života, pa u «Đuri» već duže vrijeme nema socijalnih potresa niti štrajkova, kojih je bilo dosta u prošlim godinama. Đuro Đaković više nikada neće biti mjesto masovnog zapošljavanja, ali će prosječne plaće morati biti veće jer nećemo moći prvući odgovarajuće kadrove. Nekada je unutar žice radilo 12 tisuća ljudi, ali je pitanje je li trebao raditi toliki broj radnika. Radili smo jednu analizu koja pokazuje da ćemo za otprilike dvije godine doći na istu potrošnju električne energije kao u vrijeme kad je tu radilo spomenutih 12 tisuća ljudi! Dakle, danas se puno više radi i puno više stvara po čovjeku i radnome mjestu.

Moramo biti svjesni da je u današnje vrijeme teško prodati gotov proizvod iz Hrvatske, a pogotovo pod imenom Đure Đakovića. Uglavnom prodajemo nešto što je ukalupljeno u veće proizvode i sigurno je da možemo biti dobar proizvođač komponenti. Odličan primjer toga je Đuro Đaković TEP koji izrasta u izvrsnog proizvođača komponenti za kotao. Holding je TEP-u iznajmio dvije hale, oni zapošljavaju novih 150 ljudi, a i druge tvrtke iz naše industrijske zone davat će im usluge. Da je TEP sam ostao kao proizvođač kompletnog kotla, pitanje je bi li uopće opstao. Odličan primjer je i Tvornica kombajna u Županji koja je izbacivala proizvod pod imenom Đure Đakovića i znamo kako je sve završilo. Kad je došao novi vlasnik, tvrtka koja ima svoje kanale distribucije i servisnu mrežu, sve se promijenilo. Županjska će tvornica već ove godine proizvesti više od 250 kombajna, a tolika proizvodnja nije bila ni u najboljim godinama u vrijeme dok je ĐĐ bio vlasnik. A koristi imaju i brojna poduzeća metalske branše jer novi vlasnik naručuje komponente od mnogih drugih hrvatskih partnera, među kojima je i Elektromont. Prije je Županja sve sama radila i nije bilo šanse da netko drugi uđe u taj proces. I druga društva na sličan način uspješno posluju, pa tako Proizvodnja opreme radi plašteve za cementnu industriju za tvrtku Polysius, Strojna obrada radi komponente za Končara i dijelove hidromehaničke opreme, a to su samo neki od primjera na kojima se može graditi budućnost.

 

 

 

* Pa uprava može, toga smo bili svjedoci u proteklih 15-ak godina, i te kako upropastiti tvrtku...

- Naravno da može, a čak se i nas u medijima prozivalo da smo došli kako bismo doveli «Đuru» u stečaj i da ga se onda može jeftino kupiti. Svi rezultati o kojima govorim potvrđuju kako takve tvrdnje uopće ne stoje jer činjenice kazuju kako je od 2005. godine prisutan stalni rast ukupnog prihoda, dobiti, realizacije po čovjeku, broja zaposlenih... Dakle, vrijednost Đure Đakovića raste, a ne da pada!

* Najava prodaje do 35 posto udjela četiriju društava bila je također aktualna prošle godine. U kojoj je to fazi?

- Procjene Inženjeringa, Elektromonta, Strojne obrade te Energetike i infrastrukture su dovršene, a taj je posao radila poznata svjetska revizorska tvrtka KPMG. Natječaj će biti raspisan u roku od mjesec dana, a odmah nakon toga ići će procesi i u drugim tvrtkama. Tu ponajprije mislim na Montažu, te nakon toga i Proizvodnju opreme. Dakle, ostaju još Specijalna vozila, no u tom je slučaju poznato da zbog specifične proizvodnje treba i dalje voditi razgovore s MORH-om, odnosno državom i vidjeti koji je model najpovoljniji. Tako će privatizacija SV-a postati tema razgovora tek negdje potkraj godine.

* Nakon dugotrajnih priprema, konačno se ide u natječaj za odabir povoljnijeg ponuditelja za posao proizvodnje oklopnog vozila. Sada je i službeno potvrđeno da su «u igri» finska Patria i austrijski Steyr...

- Raspisan je poziv tim ponuđačima nakon čega treba uslijediti njihova ponuda za prozvodnju 126 oklopnih vozila. Do kraja lipnja ta bi procedura trebala završiti i onda slijede razgovori o finacijsko-komercijalnim ugovorima te nakon toga i početak usvajanja proizvodnje. Naravno, dok proizvod dođe u samu halu proći će možda i godina dana jer je potrebno izraditi projektnu dokumentaciju, proizvesti prototip, nultu seriju, osposobiti liniju za proizvodnju... No, s obzirom na to da su Specijalna vozila davno odabrana kao nositelj posla, pozicija naše tvrtke ni u kom slučaju nije upitna, bez obzira koji ponuđač bude izabran. Ipak, dok ne krene proizvodnja oklopnog vozila, SV moraju imati i druge programe s kojima će biti prisutna na tržištu.

* Tu su najistaknutiji vagoni...

- Da, teretni vagoni! Predsjednik Uprave HŽ-a Kobak je i posljednji put kad je bio u Brodu rekao da će u sljedećih 4-5 godina trebati još 1200 do 1300 vagona. To znači da bi Specijalna vozila mogla očekivati stabilno poslovanje, ali s obzirom na to da je to velika tvrtka od 500-tinjak zaposlenih morat će se potruditi, pa uz vagone i oklopna vozila pronaći i druge poslove. Trebamo biti svjesni da će HŽ zbog našeg približavanja Europskoj uniji u budućnosti morati pribjegavati javnim natječajima te dogovorni uvjeti čuvanja tvrtki više neće dolaziti u obzir.

* Najveća tvrtka Đure Đakovića, Montaža, nastavlja uspješan put. Posla ima, bilo da je riječ o domaćim gradilištima ili stranim tržištima, a smirila se i «gužva» oko Nadzornog odbora...

- Ja ću i ovaj put ponoviti – ne postoji problem Montaže! Kao i u svakom trgovačkom društvu i u Montaži postoji uprava koja je jedina odgovorna za poslovanje tvrtke. Dioničari se mogu slagati ili ne slagati, tući ili voljeti, ali sve dok ne opstruiraju rad Uprave, nema razloga za nekakvo stvaranje «problema». A što se tiče Holdinga, nikada nitko nije opstruirao! Naime, Montaža je najvećim dijelom, 65 posto, Holdingova, pa ne možete imati problem sami sa sobom. Ta tvrtka je najveća po broju zaposlenih i po apsolutnim iznosima dobiti u 2006. godini, dok je po iskazanim rezultatima u odnosu na kapital najbolja bila Strojna obrada. To je društvo imalo višestruko veću profitnu stopu u odnosu na Montažu i druge tvrtke. No, trebamo biti realni i shvatiti da se Montaža bavi poslom u kojem je dominantan udio radne snage i tu nema mogućnosti za ostvarenje velike dobiti. U svakom slučaju, ono što je Montaža odradila prošle godine je vrlo dobro i očekujemo nastavak takvih trendova, pa i poboljšanje.

* Tvrtka iz koje se vi došli na čelo Holdinga i gdje ste predsjednik Uprave, Elektromont, puno je uložila u tehnologiju i razvoj u posljednje vrijeme. No, nekako ste to samozatajno radili?

- U javnost smo davali povremene informacije, a nismo željeli sve razglašavati na velika zvona već nam je najbitnije kvalitetno raditi. Naime, činjenica je da ono što se događa u svijetu biznisa ne zanima najširi krug ljudi. Mi smo u Elektromontu odabrali teži put te odlučili zadržati postojeća i otvoriti nova radna mjesta, a da bismo to ostvarili morali smo obnoviti tehnologiju koja je praktično bila postala neupotrebljiva. Već se vide rezultati pa se u Elektromontu posljednjih nekoliko mjeseci intenzivno zapošljavaju novi ljudi. Holding je Elektromontu pomogao u tom obnavljanju, a isto tražimo i od drugih uprava društava: neka hrabrije ulaze u tehničko i tehnološko restrukturiranje kako bi tvrtke bile podignute na razinu koja će im u tom dijelu osigurati konkurentnost. Naravno, ništa manje nisu bitni ljudi, edukacija, organizacija, certifikati, znanje... ali ako nemate najsuvremeniji stroj teško ćete moći opstati. Zato se Elektromont poprilično zadužio, ali mislim da nećemo imati problema jer već smo imali posjet ljudi iz nekoliko velikih svjetskih tvrtki koje nas prihvaćaju kao respektabilnog partnera u obradi tankog lima. Nabavili smo pet-kilowatnu lasersku rezačicu vrijednu 550 tisuća eura i to je najsuvremeniji takav stroj u Hrvatskoj. Kupili smo štancu, odnosno, probijačicu lima koja je stajala 400 tisuća eura, a riječ je o Trumphovim strojevima, najkvalitetnijima u Europi. Razvili smo suradnju s jednom slovenskom trvtkom te na tim novim strojevima već proizvodimo razvodne telekomunikacijske ormare za Ericssona, Deutsche telekom i druge tvrtke, a dovoljno je reći da ne bi bilo šanse dobiti takav posao bez tog novog stroja. Nabavili smo i tri nove savijačice te smo zaokružili obradu tankog lima tako da smo trenutačno među najboljim tvrtkama u tom poslu u Hrvatskoj.

* Takva je tehnologija sigurno jamac i drugih, novih poslova?

- Upravo tako! Predstavnici nekoliko velikih svjetskih tvrtki dolaze i «provjeravaju» kako radimo, a sve s ciljem novih ugovora. Osim proizvodnje za naručitelje, drugi način za izlazak na tržište je vlastiti proizvod temeljen na inovaciji. U tom dijelu Elektromont ima potpisan ugovor za proizvodnju kogeneracijskog postrojenja na obnovljivi izvor energije, za tvrtku Mijo Veneers, a vjerujem da ćemo u suradnji s hrvatskim inženjerima i tehničkim fakultetima to dovršiti do ljeta.

* Kolika je prosječna plaća na razini Holdinga Đure Đakovića?

- Negdje oko 3.800 kuna, govorim o neto iznosu. To je manje od državnoga prosjeka, ali je činjenica da plaće kod nas rastu, pridržavamo se kolektivnog ugovora i plaće prate rast troškova života, pa u «Đuri» već duže vrijeme nema socijalnih potresa niti štrajkova, kojih je bilo dosta u prošlim godinama. Đuro Đaković više nikada neće biti mjesto masovnog zapošljavanja, ali će prosječne plaće morati biti veće jer nećemo moći prvući odgovarajuće kadrove. Nekada je unutar žice radilo 12 tisuća ljudi, ali je pitanje je li trebao raditi toliki broj radnika. Radili smo jednu analizu koja pokazuje da ćemo za otprilike dvije godine doći na istu potrošnju električne energije kao u vrijeme kad je tu radilo spomenutih 12 tisuća ljudi! Dakle, danas se puno više radi i puno više stvara po čovjeku i radnome mjestu.

Moramo biti svjesni da je u današnje vrijeme teško prodati gotov proizvod iz Hrvatske, a pogotovo pod imenom Đure Đakovića. Uglavnom prodajemo nešto što je ukalupljeno u veće proizvode i sigurno je da možemo biti dobar proizvođač komponenti. Odličan primjer toga je Đuro Đaković TEP koji izrasta u izvrsnog proizvođača komponenti za kotao. Holding je TEP-u iznajmio dvije hale, oni zapošljavaju novih 150 ljudi, a i druge tvrtke iz naše industrijske zone davat će im usluge. Da je TEP sam ostao kao proizvođač kompletnog kotla, pitanje je bi li uopće opstao. Odličan primjer je i Tvornica kombajna u Županji koja je izbacivala proizvod pod imenom Đure Đakovića i znamo kako je sve završilo. Kad je došao novi vlasnik, tvrtka koja ima svoje kanale distribucije i servisnu mrežu, sve se promijenilo. Županjska će tvornica već ove godine proizvesti više od 250 kombajna, a tolika proizvodnja nije bila ni u najboljim godinama u vrijeme dok je ĐĐ bio vlasnik. A koristi imaju i brojna poduzeća metalske branše jer novi vlasnik naručuje komponente od mnogih drugih hrvatskih partnera, među kojima je i Elektromont. Prije je Županja sve sama radila i nije bilo šanse da netko drugi uđe u taj proces. I druga društva na sličan način uspješno posluju, pa tako Proizvodnja opreme radi plašteve za cementnu industriju za tvrtku Polysius, Strojna obrada radi komponente za Končara i dijelove hidromehaničke opreme, a to su samo neki od primjera na kojima se može graditi budućnost.

 

M. K.

Ostale novosti

3.6.2016.Kako kradu plin?

27.5.2016.Innet forum

20.5.2016.Ušteda od 150 kuna

8.4.2016.Antipušački zakon odlebdio u dim?

11.3.2016.Mljekarstvo na koljenima

19.2.2016.Kupujmo domaće!

22.1.2016.Grijanje na slamu

15.1.2016.Edukacija i napredovanje

8.1.2016.Što će ostati od Đure Đakovića

18.12.2015.Donose nam i crno-bijele uređaje

27.11.2015.Klesarska struka i njihovi problemi

20.11.2015.Više od 260 izlagača

13.11.2015.Toplo vrijeme odgodilo svinjokolje

30.10.2015.Trgovina na kućnom pragu

16.10.2015.Hrvatska, kroatska kravata

9.10.2015.Ima li nade za građevince?

2.10.2015.Vino izvrsno, prodaja smanjena

4.9.2015.Vratite film na početak

7.8.2015.Gdje su novci od milijuna kubika vode?

26.6.2015.Uništavanje hrvatskog sela

12.6.2015.Nestaju li domaće gice?

22.5.2015.Stanje u ribnjačarstvu

10.4.2015.Uz trud i rad, isplati se

20.3.2015.Najveći sajam dosada

13.3.2015.Koliko je sati?

6.3.2015.Ispiti za pesticide, prskalice, motorne pile...

13.2.2015.Kako ostati i opstati

23.1.2015.U Slavonskom Brodu čak 60 taksi vozila

16.1.2015.Što u koji kontejner, kantu, vrećicu...

9.1.2015.Sezonska sniženja uz nova pravila i upozorenja

5.12.2014."Biznismeni" rušili cijenu

28.11.2014.Prevladavaju popravci, ali se vraća i šivanje

21.11.2014.Što sve vrijedne ruke mogu

14.11.2014.Odblokirajmo se!

14.11.2014.Višestruko veći najam?

7.11.2014.Rigorozne kazne za utajenu rakiju

31.10.2014.Milijarde otplovile rijekom

17.10.2014.U poslovne zone uloženo oko 105 milijuna kuna

17.10.2014. Putničko pristanište na Savi

17.10.2014.Kiše i hladnoća odnijele velik dio uroda

10.10.2014.Što je ostalo za berbu u vinogradima?

3.10.2014.Do kraja godine (ne)će biti otpuštanja?

12.9.2014.Zatvoreno više od 200 obrta!

28.3.2014.Svako učenje se računa – u svako životno doba

18.10.2013.Ulaganje za budućnost

19.4.2013.Bolje od svih očekivanja

22.3.2013.Najsiromašniji kupci

3.1.2013.Vodeća razvojna i konzultantska agencija u Hrvatskoj

23.11.2012.Najbolji oklopnjak na svijetu

26.10.2012.Polovici hrvatskih pilana prijeti zatvaranje

24.8.2012.Vina od kupina, višnje i ribizla

21.6.2012.Voćarstvo na koljenima

30.3.2012.Očekivalo se puno više

23.3.2012.Pet mladih kuhara uspješni na praksi u Njemačkoj

23.3.2012.Za više od 600 osoba osigurano četiri mjeseca posla

2.3.2012.CVIJEĆE NA DAR, CVJEĆARIMA SPAS

17.2.2012.Jamče osobnom imovinom za posao kojeg nemaju

27.1.2012.Nove poslovođe na novim radnim mjestima

30.12.2011.OSAMNAEST ZDUNIĆA I NJIHOVO STADO S 260 GRLA

16.12.2011.EDUCIRANJE ČLANOVA NAŠ JE GLAVNI POSAO

1.12.2011.TRIDESET ZADOVOLJNIH LJUDI

25.11.2011.VIŠE OD 1600 KAZANA

7.10.2011.KUPLJENA DVA NAJSUVREMENIJA CNC STROJA

19.8.2011.PUN POGODAK ZA NEZAPOSLENE, ALI I OPĆINE I GRADOVE

15.7.2011.NISMO PRISTALE NA NEPLAĆENE RADNE SUBOTE

8.7.2011.SPREMNICI ZA JANAF I VAGONI ZA HŽ

17.6.2011.PRETOVARENO VIŠE OD 6 MILIJUNA TONA TERETA

18.3.2011.BRODSKI NAMJEŠTAJ U EUROPSKIM BLAGOVAONICAMA

4.3.2011.PROTIV ZLOUPORABE POTICAJA

25.2.2011.DEVEDESET GODINA ĐURE ĐAKOVIĆA

14.1.2011.RASHLADNE VITRINE STIĆI ĆE NA VRIJEME - NAJKASNIJE DO TRAVNJA

7.1.2011.KULINARI I KOBASIČARI SA SVJEDODŽBOM

19.11.2010.PALA KNJIGA NA TRI SLOVA

15.10.2010.RUSKI KAPITAL I DOMAĆA RADNA SNAGA

7.10.2010.VIŠE OD TISUĆU PRIJAVLJENIH PROIZVOĐAČA

26.3.2010.ŠTRAJK, PROSVJED, UNIFORME...

12.3.2010.ONI PRESLUŠAVAJU ULICE!?

6.11.2009.OVAKAV VIJUŠ NAJDUŽE JOŠ TRI GODINE

2.10.2009.TEP JE ODLIČAN PRIMJER SVIMA

11.9.2009.PALE CIJENE PREHRAMBENIM PROIZVODIMA, NARASLE HIGIJENSKIM POTREPŠTINAMA

26.6.2009.20 GODINA S MALINAMA

17.4.2009.ŽUPANIJA SUFINANCIRA ISPITIVANJE KVALITETE MLIJEKA ZA OBITELJSKA GOSPODARSTVA

27.3.2009.I RECESIJI I KRIZI UNATOČ – SAJAM POSLOVA JE PUN POGODAK

20.2.2009.IZ BRODA U SVIJET

23.1.2009.ODLUKU O PRODAJI ZEMLJIŠTA DONOSE OPĆINE I GRADOVI, ALI...

9.1.2009.NESTAŠICA PLINA BACILA U SJENU POVEĆANJE CIJENA

12.12.2008.SLAVONSKA BOŽIĆNA JAGODA

28.11.2008.GOTOVO S MALVERZACIJAMA POLJOPRIVREDNIM ZEMLJIŠTEM

14.11.2008.HLADNJAČA — FENIKS BRODSKOG GOSPODARSTVA

12.9.2008.KORISNICIMA S BRODSKO-POSAVSKE ŽUPANIJE 670 TISUĆA KUNA BESPOVRATNE POTPORE

2.5.2008.MALO TKO HOĆE RADITI!

11.4.2008.IZRAVNI KONTAKT IZMEĐU POSLODAVACA I NEZAPOSLENIH

21.3.2008.Uzgoj jabuka - proizvodnja na veliko

14.3.2008.BRODSKI RIBNJACI – TEK OSTACI STARE SLAVE

29.2.2008.BROD ĆE ZA TRI GODINE IMATI NAJJAČU RIJEČNU LUKU

22.2.2008.GRADI SE TVORNICA BIO-DIZELA U LUCI BROD

8.2.2008.Bankrot belgijsko-hrvatske uspješnice

21.12.2007.VEĆINA BOROVA STIŽE IZ POŽEŠKOG KRAJA

9.11.2007.BRODSKA ZONA, UZ ULAGANJA I TRANSFORMACIJE, IMA BUDUĆNOST

21.9.2007.OTVOREN ODJEL VETERINARSKE DIJAGNOSTIKE

14.9.2007.DAN ĐURE ĐAKOVIĆA

31.8.2007.NASTAVLJA SE UPIS DIONICA I UVOĐENJE U REGISTAR

3.8.2007.POLOŽEN KAMEN TEMELJAC ZA PRODAJNI CENTAR "PEVEC"

3.8.2007.NAJMANJE NEZAPOSLENIH U DESET GODINA

27.7.2007.PROIZVODNJA NA ŠKRGE!

16.4.2007.DANI OTVORENIH VRATA

6.4.2007.KORAK U POKRETANJU DRVNE INDUSTRIJE

23.3.2007.Poskupljuje kruh

23.2.2007."Kako su me pokrali"

1.12.2006.PRAVI SAJAM

30.11.2006.DVIJE GODINE LOTOSA

3.11.2006.IZ BRODA 1280 VAGONA!

2.11.2006.Koliko smo spremni za strana ulaganja i potencijalne investitore

30.10.2006.KONAČNO ODLUKA O PRODAJI SUŠIONICE?!

20.10.2006.Izigrani investitor traži razgovor sa Sanaderom

6.10.2006.SREDIŠNJA PROSLAVA DANA HRVATSKIH ŽELJEZNICA

21.9.2006.OČEKUJEMO POZITIVNU GODINU

21.9.2006.ŠEST LINIJA U JAVNOM GRADSKOM PRIJEVOZU

15.9.2006.Sušionica u Vrpolju

15.9.2006.Komunalac - stigli zeleni otoci!

15.9.2006.Vodovod isključuje neplatiše

11.8.2006.ODLIČAN SUHI PROIZVOD IZ SMRZNUTE VIŠNJE