Komentari

Kada otpad nije smeće

OKOLIŠNE VIBRACIJE RAVNICE

Datum objave: 8.9.2011.

Jedan od najvećih okolišnih problema današnjice uz klimatske promjene je svakako upravljanje komunalnim otpadom. Ovaj problem prisutan je u svakoj društvenoj zajednici, dok sama produkcija otpada po glavi stanovnika izravno ovisi o standardu u društvu. Razvijene zajednice proizvode više otpada nego nerazvijene, urbane više nego ruralne, bogatije više nego siromašnije. Količina produciranoga otpada kreće su u prosjeku oko 1-1,5 kilograma po glavi stanovnika. Problem konačnoga zbrinjavanja otpada svugdje je jednak i nemojte niti pomisliti kako ih razvijeni i bogati nemaju. U konačnici više nikakav problem nije skupiti otpad, samo je pitanje na koji način i koliko to košta. Prikupljanje i zbrinjavanje u svim zemljama svijeta na različite načine financira isključivo stanovništvo, odnosno mi građani.

Imao sam prigodu sudjelovati u izradi nekoliko zakonskih i podzakonskih akata, izradi strategija i planova upravljanja otpadom te provođenju projekta Svjetske banke „Upravljanje komunalnim otpadom u BiH“ za što je naš tim proglašena trećim po uspješnosti u svijetu. Tijekom obavljanja ovih poslova obišao sam cijeli niz zemalja te proučio sustave upravljanja komunalnim otpadom i njegovo zbrinjavanje.

Konačno zbrinjavanje komunalnoga otpada uvelike ovisi o kvaliteti prikupljanja. Što je odvajanje otpada na mjestu stvaranja bolje (razdvojeno po fizičko-kemijskim osobinama i korisnim svojstvima) to je njegovo konačno zbrinjavanje olakšano. U principu, u razvijenom zemljama otpad se razdvaja na organski komunalni (obrada biološkom degradacijom), razvrstan korisni otpad (obrada recikliranjem), te inertni otpad. Ako se ovako odvoji otpad onda je količina koja ostane za njegovo konačno odlaganje svedena na minimum. Međutim, za ovakvu obradu potrebna je vrlo visoka suradnja sa stanovništvom, izuzetno razvijena svijest o razdvajanju otpada, te ne baš jeftina infrastruktura. Obrada otpada na ovakav način izuzetno je skupa u stvaranju sustava i malo se zemalja odlučuje za brzu uspostavu upravo zbog cijene koštanja prikupljanja i inkomodiranja stanovništva. Drugi oblik zbrinjavanja otpada je sustav odvajanja organskoga dijela otpada od ostalih komponenti. Organski otpad ide na obradu biološki dok sav neselektirani otpad ide na spaljivanje. Ova dva sistema su uz različita poboljšanja u koracima u kombinaciji s posebnim sustavom upravljanja ambalažnim otpadom te dobrovoljnim reciklažnim dvorištima prisutna u razvijenom europskim zemljama. Što se ponudi više načina smanjenja cijene prikupljanja i obrade stanovništvo je u svim radnjama discipliniranije. Najvišu razinu ovoga sustava sam vidio u Švedskoj, a u diskusiji s guvernerom oblasti Linkoping i njegovim timom osobno sam nazvao ovakav sustav „moderni komunizam“. Država je donijela set zakonskih rješenja koja su omogućila lokalnoj i regionalnoj zajednici donošenje podzakonskih rješenja i veliko investiranje u sustav upravljanja otpadom. Uopće nisu mogli odgovoriti kolika je bila cijena uspostave ovakvoga cjelovitoga sustava, a kada sam počeo postavljati pitanja koliko košta stanovnika po toni zbrinjavanje otpada uz produkciji toliko korisnih medija, također nisu imali odgovor. Tada smo zajedno pokušali doći do brojke koja sigurno najviše zanima naše čitatelje, a ona je približno 200 eura u vidljivim plaćanjima, dok je kroz različite takse koji stanovnik godišnje plaća gradu i njihovoj županiji za očuvanje okoliša to još oko 50 eura. Dakle, 250 eura po toni cijena je zbrinjavanja otpada u jednoj testiranoj regije Švedske. Slične cijene zbrinjavanja otpada su u gotovo svim razvijenim zemljama.

U posljednje vrijeme sve se češće govori o termičkoj obradi otpada, pa je čak i jedan brodski političar izrekao ideju o dopremi komunalnoga otpada Savom te izgradnji o spalionici otpada u Slavonskome Brodu. Spalionice funkcioniraju diljem Europe u velikim gradovima. Najbliže nama su u Beču i Budimpešti gdje otprilike spaljuju svako oko 500.000 tona godišnje. Obje ove spalionice imaju visoki stupanj zaštite zraka što je naravno vrlo skupo. Najveći problem spaljivanja otpada je stvaranje vrlo otrovnih kancerogenih spojeva furana i dioksina na temperaturama izgaranja do 900 stupnjeva Celzijusa. Trenutno većina europskih spalionica ima sustave skrubera u kojima se svi plinovi čiste tako da je emisija furana i dioksina u granicama dozvoljenih emisija. Međutim, tu ne završava problem spalionica. U skruberima se pojavljuje ostatak koji je visoko zagađen i to na količini od 500.000 tona spaljenoga komunalnoga otpada nastaje oko 20.000 tona uz produkciju oko 80.000 tona šljake. U stvari, spalionicom se ne riješava problem u potpunosti nego djelomično. Razvijene zemlje su problem riješile tako da su zakonom dozvolile ugradnju šljake u tijela cesta dok ostatak iz skrubera deponiraju u napuštenim rudnicima. Spalionice su uglavnom kogeneracijskoga tipa tako da sve u pravilu produciraju električnu energiju i toplotu. Cijena za spalionicu kapaciteta od oko 500.000 tona/godina je oko 70.000.000 eura. Ovo nije konačna cijena jer se podrazumijeva da imate razvijenu infrastrukturu energetskih konzumenata. Takav način obrade komunalnoga otpada godišnje košta stanovnika bez obzira na energetsku produkciji između 150 i 250 eura/tona.

Mi u Slavonskom Brodu otprilike plaćamo prikupljanje i zbrinjavanje otpada oko 50 eura/tona. Uz silan trud koji radi Komunalac u različiti akcijama pokušava se skupiti što više razdvojenoga otpada kako bi se količine onoga što moramo odložiti smanjile. Sustav upravljanja odlagalištem i način na koji se odlaže otpad je u najmanju ruku katastrofalan. Odlagalište se nalazi u neposrednoj blizini stambenih objekata i izletišta Poloj. Odlagalište nema nikakvu zaštitu i odavno je trebalo biti izmješteno. Prije 5 godina Fond za zaštitu okoliša odobrio je 25.000.000 kuna za njegovu sanaciju, ali i Grad Slavonski Brod je trebao izdvojiti isto toliko novaca što nikada nije učinjeno. Problem se jednostavno gura pod tepih, sustavno zanemaruje i nikako ne rješava.

Kada nam za dvije godine u neposrednoj blizini odlagališta izgrade nove bazene kojima se gradonačelnik jumbo plakatima reklamira, problem upravljanja komunalnim otpadom sigurno neće nestati.


Tomislav Lukić, prof.

Ostale novosti

27.10.2011.Entropija Broda

20.10.2011.Educiranost političara

13.10.2011.Hrvatski seljaci ili Radićevci

6.10.2011.Okolišno pravo i pravaši

22.9.2011.Politički kameleoni

15.9.2011.Prozori u svije(s)t

1.9.2011.Brodski jal ili kal

26.8.2011.Kada Sava krene prema Brodu

18.8.2011.Strategije bez strategije

12.8.2011.Sa čokanjem u Hrvatski sabor

4.8.2011.Izvana gladac, unutra jadac

29.7.2011.Čuvajte se senjske ruke

22.7.2011.Kukuriku kokoši jedna

15.7.2011.Kada slova i riječi bole

8.7.2011.Kada lijevo i nije lijevo

30.6.2011.OKOLIŠNE VIBRACIJE RAVNICE

23.6.2011.Politika kao sudbina življenja

17.11.2006.STRAHOTE SAMOOBMANJIVANJA

13.10.2006.MUŠKI BUNAR

13.10.2006.LEDENA BERBA - U RUJNU!

1.9.2006.ILI HB ILI NOVI IZBORI

1.9.2006.Bez rukavica

19.5.2006.DOMOVINA JE TAMO GDJE TI JE DOBRO!?

12.5.2006.INCIDENTI I AKCIDENTI

12.5.2006.OPTUŽUJEM!

3.4.2006.U KOM GRMU LEŽI ZEC?

3.4.2006.OTROVI U FUNKCIJI ZAŠTITE

27.3.2006.Eko slika našeg kraja (46)

27.3.2006.Pod povećalom

10.3.2006.Eko slika našeg kraja (44) BEUZ

10.3.2006.Pod povećalom

3.3.2006.ZAŠTITA OKOLIŠA U KLOPCI???

3.3.2006.PRESVLAČENJA