Kultura

101 brodska priča

Kratke crtice iz knjige Zvonimira Toldija

Datum objave: 4.1.2013.
Posavska hrvatska, Slavonski Brod

"Posavska Hrvatska" i Muzej brodskog Posavlja sa zadovoljstvom predstavljaju knjigu "101 brodska priča" koja je od Zvonimira Toldija zapisana i u knjigu dana. U ovim blagdanskim danima poklanjamo Vam tek nekoliko crtica iz ove jedinstvene zbirke brodskih priča koja će se za koji dan naći u prodaji, a koje ste na stranicama "Posavske Hrvatske" imali prilike čitati od 4. prosinca 2009. do 28. listopada 2011. upoznajući tako stari Brod, njegove znamenite Broce i Brodkinje, ili osebujne stanovnike, gradske prijepore, odluke, zabave, jela, tračeve... koje je prof. Zvonimir Toldi čuo iz usta starih Brođana, našao u starim zapisnicima i novinama, te ih na zanimljiv, duhovit i zabavan način pretočio u kockice mozaika koje na najljepši način opisuju život u Brodu s kraja 19. i prve polovice 20. stoljeća. I kao što ... tko se u Brodu Save napije Brod zaboravit moguće mu nije... tako nije moguće upoznati Brod ako se ne pročita "101 brodska priča".

U svom osvrtu na ovu knjigu publicist Stribor Uzelac Schwendemann Ističe: "Njegove brodske priče su istinite i on od te istinite građe stvara pripovijetke, feljtone, eseje, crtice. Za razliku od Ivane Brlić-Mažuranić, koja je pisala imaginativno i izmišljala svoje Priče iz davnine putem kojih je, začudno, odašiljala vrhunsko moralne i etičke poruke, Toldi piše istinite priče iz davnine, koje katkad zvuče bajkovito, i također putem njih emitira moralne i etičke poruke jednog izgubljenog, ali finog i smirenog svijeta poželjnih društvenih obrazaca i pozitivnog duha građanske matrice (...) Toldi je najčitaniji i najpopularniji brodski pisac. Što se tiče odnosa prema baštini, on je vrjedniji Brodu nego što je Zvonimir Milčec Zagrebu, jer Zagreb ima i kapacitete i tradiciju i izgrađenu kulturu umijeća nasljeđivanja, a Brod nema".


***

Brodski ljubitelji cross vratolomija su upozoreni: Vožnja biciklima i motorima po svih staza Klasije strogo se zabranjuje u interesu zdravlja i života šetajuće publike. Zaključili su to zabrinuti gradski oci. A Klasija je bila baš zgodna za lude vožnje sa svojim stazama koje su se penjale i spuštale po bivšim bedemima tvrđave.

***

U Kronici franjevačkog samostana IV. našli smo upravo bizaran podatak vezan uz gradnju vile Duffek. Godine 1922. porušeni su samostanski zahodi, koji su kao jednokatni aneks, tek nešto nižeg krovišta od samostanskog, bili istaknuti prema Savi s južnog samostanskog krila. „...Cigle se dobilo do 35 hiljada komada. Od toga je prodano 30 000 po 2 krune komad. Dr. Duffek vojnički major i naš kućni liječnik, uzeo je prvih 20 000 komada za gradnju svoje vile u vinogradu“ , piše u Kronici.

***

"Veliki kupleraj" držali su Riha i Lorijan , a kasnije im se pridružuje i Viktor Gašparac . "Mali kupleraj" držao je Mizur , a potom Šandor First . Tu je sve bilo skromnije, mizerno i usluge jeftinije. A, tarifa u "Velikom kupleraju" za uobičajenu klasičnu uslugu - davalac usluga dolje korisnik gore , bila je 30 dinara, sjećaju se mušterije, no od tog iznosa bludnice su dobivale samo 7 dinara. Uobičajena nadnica je tada bila 10 dinara, pa koja je to zarada bila proračunajte, ali sve je ovisilo o broju mušterija. Svakako, posebni prohtjevi, onda se to reklo ljubavne kerefeke , plaćali su se skuplje.

***

Strogi dr. Josip Gunčević u „Jubilarnom izvješću Državne realne gimnazije“ 1943. godine bilježi:

Najcrniju sliku ćudorednih prilika (na Gimnaziji, prim. Z.T.) pruža saslušanje učenika, koje je počelo 25. I. 1927. a završilo sa kaznom ukora nastavničkog savjeta za 17 učenika viših razreda zbog polaženja javnih kuća i uz zaključak zbora, da kateheta održi javno predavanje s moralnog, a drugi profesor s higijenskog gledišta.

Još veći škandal je izbio saznanjem da je i ljepuškasti kapelan župne crkve svetog Stipana redoviti gost crvenih lampi . Baš veselo!

***

Kada se neku ženu počastilo epitetom Yvonne De Carlo , usporedilo njenu ljepotu s ljepotom ove čuvene filmske dive, onda je ona zaista bila prava ljepotica i krasotica, ljepotica od koje muškarcima (ali i ženama) zastaje dah. Gospođicu Olgicu Pašti zvali su upravo tako, brodska Yvonne De Carlo . U Brodu Olgicina posebnost nije ostala nezamijećena, jer hercig preslatka djevojčica, postala je zavodljiva djevojka. Uz to, kažu, žene su samo radi Olgicine ekstra garderobe išle na svete mise u fratarsku crkvu Svetog Trojstva, da vide njene apartne haljine s puf rukavima, kostime, suknje sa holfaltama i kapute s pelcom, šešire velikog oboda kakve su na filmu nosile tada najpopularnije glumice: Alida Valli, Daniell Darrie, Michael Morgan ...

***

Još 1895. „Posavska Hrvatska“ je pisala kako je običaj bubnjanja neprikladan vremenu, pa mu u naprednom Brodu mjesta ne bi smjelo biti. Ipak, bubnjem se oglašavalo još i u 20. stoljeću. Brodske novine „Hrvatska zajednica“ pišu: ...Dne 24. III 1923. izdao je gr. načelnik (bio je to Stjepan Bublić, op.a.) nalog, da se bubnjem proglasi i dne 26. III 1923. osvanuše plakati, kojima se javlja da će se počamši od 4. IV. 1923. uvesti posvemašnji nedeljni počinak... Bubnjalo se po gradskim sokacima i krstopućima sve do 1930. godine, kada je za načelnikovanja Vendelina Djanješića , na prijedlog gradskog zastupnika Rafaela Merkadića 17. ožujka donesena odluka o prestanku javnog oglašavanja bubnjanjem i gradsko je poglavarstvo prekinulo ugovor s bubnjarom Stjepanom Novakovićem .

***

Za procesije na Florijanovo, 5. svibnja 1926., iz suprotnog pravca nailazeći jureći automobil marke Ford udario je u zid hotela „Sava“ (ćošak Zajčeve i Šetališta braće Radića), da su od siline udarca kasirki iz „Save“ sise iz dekoltea zelene haljine gotovo poispadale. Automobil je sprijeda sav slupan, a ugruvani putnici u njemu pretrpjeli su silan šok i strah. Sva sreća da teže povrijeđenih nije bilo. Procesija vatrogasaca se, dakako, rastepla, spretni vatrogasci uzverali se ili poskakali na gelendere, „nebo“ poklopilo velečasnoga, da je zbunjen samo ponavljao: „Sveti Florijane, spasi nas!“, „Sveti Florijane, spasi nas!“...

***

I, tako, nestankom „muške špice“ neke žene se danas s pravom pitaju ima li još u ovom gradu muškarčina, zavodnika, galantnih ljubavnika... a ako ima, pa gdje su i zašto se kriju?! I, kao što to biva, dok je društvo bilo na ćošku nekima je smetalo, a sad kad ga nema, nedostaje. Ono je ipak bilo svojevrsni zaštitni znak ulice.

Tužne žene prolaze kroz grad.

***

Gradsko (civilno) drveno plutajuće kupalište na Savi nastalo je osamdesetih godina 19. stoljeća. Žene i muškarci kupali su se tada odvojeno, svako u svom terminu. Gospoda od 6 sati do 9 prije podne, gospođe od 9 sati do 1 sat poslije podne, a cijelo popodne bilo je rezervirano samo za muškarce. Od 1916. godine postupno je dozvoljeno i zajedničko kupanje, ali uz napomenu da takvo kupanje ne povrijedi moralni osjećaj kupača. Modu je uveo odličniji sloj , kako navodi „Posavska“ iz 1918. godine. Ti predstavnici brodskog hoh društva putovali su Europom i do ondašnjih mondenih plaža gdje je zajedničko kupanje žena i muškaraca već bilo uobičajeno. A primali su i stranu štampu koja je takva kupanja propagirala te donosila nove modele kupaćih kostima koji su svake sezone sve više i više otkrivali, na užas onih osoba koje se nijesu staroga morala odrekle .

***

Velebna trgovina - Skladište pokućstva Ignjata Sidona bilo je u Širokom sokaku na broju 11, a nudilo je ogromni izbor pokućstva za spavaće i jedaće sobe kao i za salone po najnovijoj modi iz Beča i Pešte ... i molilo za posjet bez svakog silovanja na kupnju .

***

U komediji „Rudo“ autorice Sofije Hirtz Maraković, jedan od likova je i Gašo Kaparović. Saznajemo da je on po crkvi s piksom i lemojzinu kupio, pa za njega Brođani govore : Kad kupi po crkvi lemojzinu, piva u sav glas od veselja, gledajuć kako sekseri padaju u piksu . Veseli se od svega srca, jer će se, kako se kaže, koji sekser i njemu za prste zalijepiti.

***

No, po nečemu Brođani ga još i više pamte - Braco Kralj je u tim ratnim godinama oskudice, kada su komunikacije na pruzi sa Zagrebom radi partizanskih diverzija i savezničke avijacije često bile prekinute, dobavljao - germu, toliko potrebnu za pečenje kruha, kolača od dizanog tijesta - kiflica, buftli, orahnjača i makovnjača... Germu je nabavljao u Zagrebu. Na dogovoreno mjesto bacio bi, obično u „Batinoj“ kutiji od cipela zavezanoj špagom, u listove novina dobro spakiranu dragocjenu svježu germu... Pekara Milana Prpića iz zraka je redovito opskrbljivao germom, bio njegov glavni liferant . Stoga tog svog junaka nebeskih visina Brođani iz milja nazvaše Kralj germe .

***

Čak je prije I. svjetskog rata bila i međugradska brodska linija Trg bana Jelačića – rafinerija „Štandard“. Parobrod se zvao „Bijela lađa“, imao je dva pogona, dva dimnjaka iz kojih je pušilo i nije se okretao. U Brodu na Savi „Bijelu lađu“ je dočekao lučki kapetan. Samo, on je bio zaista pravi živčik. Zamislite, strašno se ljutio što ga Brođani nisu pozdravljali s: „Dobar dan Hafenkapetan!“ ( Dobar dan pristanišni kapetane! ), nego su mu uporno govorili: „Dobar dan 'Afenkapetan!“ ( Dobar dan majmunski kapetane! ). Kapetan nije znao da se u našem kraju glas "h" na početku riječi ne izgovara. A kad je to i shvatio, opet se ljutio i grizao u duši što je morao šutjeti i praviti se da ništa nije shvatio.

***

Oni koji tu svakodnevno prolaze znaju već za ovaj belaj sa satovima župne crkve i znaju na kojem je satu točno vrijeme. Ali koju to zabunu obćinstvu iz drugih dijelova grada, seljanima i putnicima namjernicima stavlja!? Koliki li su radi toga zakasnili, ili na odredište prerano došli. Možda je radi toga i koji „svetac sa oltara skinit“, što je jako nezgodno kraj crkve i pomisliti!?

Mi ne znamo tko je svemu tome kriv! Naš prečasni dekan sigurno nije, jer on iz svoje brižno njegovane zelene avlije vidi samo ona dva sata na tornju koji točno vrijeme pokazuju.

***

Hrvatska zajednica“ piše: Do sada su se za ovu tvornicu u velike interesirali samo gradjani i radnički svijet. Kad će se tvornica praviti? Što čekaju? itd pitahu mnogi. Sada na to odgovaraju čak i seoska djeca: tvornicu ne mogu podići, dok u fundament ne uzidaju dijete. Ta se jeziva praznovjerna priča raširila po cijeloj brodskoj okolici. Matere su zaključavale djecu, a najviše su strahovala djeca na pašnjacima - utvajima čuvajući goveda i svinje, jer tu su po cijeli dan bila sama, pa su se od straha, da ih ne uzidaju u fundament buduće vagonjare, držala skupa(...) Propašću Jugoslavije (Titove), povijest se ponavlja, tvornica organizirana kao holding, otpušta radnike, rasprodaju se strojevi pa i čitave tvornice i opet pustoš, strojevi miruju... država za probleme radnika i tvornice nema sluha. Možda bi današnjem "Đuri" ipak pomoglo da nekoga u fundament uzidaju? To ne mora biti dijete!

***

Ali, u centru pažnje bile su one - ljupke frajlice u sjaju mladosti i ljepote. Ljeti u bijelim lepršavim opravama od muslina, markizeta, batista, krepdešina, bjeljim od bjeljeg, s mnogo volana, čipke, tila, svilenih bortni, mašnica, sajmlica, plisea, garnira i guverira, uz obavezni čipkasti suncobran s prihvatom od skupocjene slonovače, duge bijele rukavice i heklanu taškicu ukrašenu staklenim perlicama. Uz to je išao mali šeširić zakićen umjetnim cvijećem ili egzotičnim perom, a od nakita zlatni medaljon na dugom dvostrukom lancu. Modu je diktirao daleki carski Beč i otmjena Pešta, a nije se smjelo kasniti. Tako dotjerane, brodske su frajlica bile neodoljivo cuker , kao šećer slatke – da je ova njihova promenada Cuker korzo nazvana.

***

A, na vratima Juliškine menze pisalo je: „Primam na cjelokupnu opskrbu!“ i neki su to doslovno shvaćali. Slobodno su pitali, a Juliška se nije izgovorila! Vragolasta namiguša, Mađarica, kao živa vatra, „dobra duša“, imala je onda udvarača i mušterija na izbor. Ona je to i znalački koristila i davala sve od sebe, sve ih dobro opskrbila. Pričale su se, uf! tako saftne priče. Žene njenih muških mušterija više su ju nego mrzile. Kružili su tračevi, te uzdržava ju sad ovaj - sad onaj, a zapravo bila je samo jedna takva veza s oženjenim činovnikom iz susjednog magistrata. I, zar je to previše?

***

Jednoga dana mesar Pichler dao je nekom moleru da mu napiše novu firmu. On se otišao razgaliti na hladni špricer kod Lalike, a majstor je molovao firmu. Da se našali, moler je napisao „Mes ica“, a ispušteno slovo „n“ nacrtao na asfaltu trotoara. Gledali su to okolni majstori, trgovci i shvatili da se šala sprema. Barbić je pošao kod Lalike potražiti Pichlera, pozvao ga je: - Ajde Pichler da vidiš, firma je gotova! Ima piće da platiš! Došao Pihcler, stao i gleda, čita firmu, te mu sad ništa nije bilo jasno: - Pa, Bog s tobom majstore, kako to piše!? Što si to smandrljo?! A, majstor, kao isto začuđen, tobože čita, češe se po glavi: - Uf, pa zbilja, „n“ mi je spalo dole!

***

Od toplih proljetnih popodneva i predvečerja pa do kasne jeseni, nedjeljom i blagdanima još najviše, moglo ih se vidjeti u svim brodskim ulicama i sokacima gdje sjede pred kućama. Bio je to pravi ritual... Na stolčićima - tronošcima, šamlicama i hoklicama, iznijele bi blagdanske kolače na finim starinskim alt Wien porculanskim tanjurićima sa sitnim cvjetnim mustrama ili na šarenim keramičkim žolnaj tanjurićima, pa čiste bijele salvete od batista iz svojih već rasparenih štafira, čavrljale i bezbrižno unterhaltovale (zabavljale se, razonodile). Razmjenjivale su ukusne prhke kolače: tiritle, pekmezle, prace, išlere, crno-žuto Sarajevo, špaldijane i druge, ili pile kavu, budno motreći pogledom sve što prolazi i što se u ulici događa, prepričavajući sve novosti koje je koja čula i načula i cijeli znani Brod kritički pretresle. Brod je bio mali i svi su se znali i poštivali. Tu pred kućom bilo je svježije i ugodniji razgovori, a posebno je bilo ugodno subotom navečer ili nedjeljom, kada je red da se i trudni čovjek odmori.


Priredila: Dunja Vanić

Ostale novosti

24.6.2016.Crkveno pučko pjevanje

17.6.2016.52. Brodsko kolo

3.6.2016.Igra kolo maleno

29.4.2016.Kad zapjeva srce Slavonije

22.4.2016.U svijetu bajki...

1.4.2016.Novi uspjeh mlade glazbenice

25.3.2016.Svjetlo je tu!

26.2.2016.Kulturno središte Hrvatske

12.2.2016.O jednom vremenu

5.2.2016.Gotovo pet tisuća posjetitelja

5.2.2016.Stripovi uvijek žive

18.12.2015.Kad zasvira mala samica

27.11.2015.Od klasike do disca

13.11.2015.Najbolji na svijetu

30.10.2015.Najljepše pjevaju Anita i Josip

2.10.2015.Obnovimo baštinu

18.9.2015."Ad astra" na nebu

3.7.2015.Staroslatiničko ljeto

19.6.2015.Šokadijo, sve ti je na glasu!

12.6.2015.Kad zapjevam i malo zagudim

30.4.2015.Mi smo Šokci, mi volimo tako...

13.2.2015.101 brodska priča - knjiga treća

11.2.2015.Životna priča Mije Čorak

6.2.2015.Tisuće posjetitelja na 13 lokacija

16.1.2015.Osadesetogodišnjak čeka obnovu

19.12.2014.Srcu mi je prirasla samica...

28.11.2014.Grand prix u Poreč, Brođanima "Sjećanje"

7.11.2014.Tadija ponovno okupio prijatelje

31.10.2014.Vesela "Nota" puna života

31.10.2014.Najljepše pjevaju Željko Norac i Monika Matijević

10.10.2014.Mladi tamburaši - sigurna budućnost

3.10.2014.Obnavljamo baštinu

5.9.2014.Pod hrvatskim stijegom

4.7.2014.Raspjevano ljeto

27.6.2014."O, mila Majko nebeska!"

20.6.2014.Najljepša je Anđelina

13.6.2014.To je zemlja Hrvatska!

6.6.2014.Kad zapjevam i malo zagudim

2.5.2014.Zapivajte, moja usta mala...

25.4.2014.Neprolazna vrijednost izvire iz knjiga

11.4.2014.140 Ivaninih ljeta

4.4.2014.Dragocjena kulturno-povijesna promotivna izdanja

28.3.2014."Sakupljači gelera" dr. Drage Prgometa

28.2.2014.Plesne svečanosti dostojne velike balerine

17.1.2014.Razigrana pučka dramaturgija

13.12.2013.... PA ZASVIRAM U SAMICU MALU...

29.11.2013.Novosađani zadržali Veliku nagradu

29.11.2013.Svi baš vole Toldijeve knjige

8.11.2013.Susret veličina

12.7.2013.„Zahvalimo Njoj…“ i velikom Meštroviću

14.6.2013.Središnji programi 49. "Brodskog kola"

7.6.2013.Jesu mali, al' veliko kolo razigrali

22.3.2013."Bosna i Hercegovina od Daytona do Bruxellesa"

1.3.2013.Otkrivajući Zvonimira Podkovca

1.2.2013.Rekordnih tri i pol tisuće posjetitelja!

18.1.2013.Jubilarna smotra igrokaza u Sikirevcima

14.12.2012.U Andrivci svirale samice

30.11.2012.3. međunarodni festival harmonike "Bela pl. Panthy"

26.10.2012. Svečano proslavljena stogodišnjica

12.10.2012.Kobašani ponovno sjajni domaćini

28.9.2012.Nova brodska glazbena zvijezda

11.5.2012.Kolo igra tamburica svira

10.2.2012.Najzvonkija grla Slavonije

3.2.2012.Programi raznovrsni, posjetitelji brojni

20.1.2012.Izvrsni pučki glumci u originalnim predstavama

13.1.2012. Sto je tamburaša Filipu kapela

30.12.2011.Diversi na vrhunskoj razini

22.12.2011."Svim na zemlji mir, veselje!"

16.12.2011.Nikad bolja smotra samičara

11.11.2011."Hrvatski tamburaški brevijar" Mihaela Ferića

7.10.2011.U KOBAŠU ZA PAMĆENJE

26.8.2011.VLADIMIR REM

22.7.2011.Bećarci i tamburica na ulicama Istanbula

10.6.2011.TO JE ZEMLJA HRVATSKA

27.5.2011.Stanislav Geza Milošić

29.4.2011.Gdje talenti i želja dobivaju vještinu

11.2.2011."Alaj pjevam i pjevati znadem"

4.2.2011.U Lužani čijalo se perje...

31.12.2010.Djeva sina porodi!

31.12.2010.Za Božić – humanitarni nastup u dječjem domu Brezovica

17.12.2010.Nikad mlađi samičari

3.12.2010.I BECI BI BIO SRETAN...

26.11.2010.Povelja uspješnosti "Julije Benešić" Dunji Vanić

5.11.2010.Sjećanje na Dragutina Tadijanovića

29.10.2010.U znaku biološke raznolikosti i očuvanja okoliša

27.8.2010.Na FAK-u se i dalje traži stolica više

20.8.2010.JOŠ O BRODSKOJ METROPOLI MLAĐEG KAMENOG DOBA

18.6.2010.Šokadijo, sve ti je na glasu

11.6.2010.TO JE ZEMLJA HRVATSKA!

4.6.2010.Igra kolo maleno

30.4.2010.Pjevaj diko, nek' sva sela znaju…

23.12.2009.TKO PJEVA, DVOSTRUKO MOLI

23.12.2009.Svim na zemlji mir, veselje...

18.12.2009.Kako je pala bosanska Posavina

4.12.2009.Obnova orgulja crkve Presvetoga Trojstva

6.11.2009.Tadija opet stanuje u Brodu

16.10.2009.VUKOJEVIĆU SVJETSKA NAGRADA

3.7.2009.Pred publikom 49. međunarodnog dječjeg festivala

26.6.2009.VOLIM MORE, VOLIM KAMEN

30.4.2009.Doviđenja, s Ivanom u 2010.!

24.4.2009. Oni i njihovo djelo temelj su i istina Hrvatske

13.3.2009.Zlatni jubilej Državnog arhiva Slavonski Brod

20.2.2009.Tradicija vrijedna čuvanja

13.2.2009.Ponajbolji imali su zgodu zapjevati u Slavonskom Brodu

6.2.2009.Noć muzeja u Slavonskom Brodu

7.11.2008.Živ je naš Tadija

16.5.2008.Šezdeset godina FAB-a

16.5.2008.UZ SAMICU NA PLEMIĆA STANU

9.5.2008.Meštrović u Brodu

25.4.2008.Zgrada primjerena muzejskoj djelatnosti

18.4.2008.Veselo, razigrano, raznovrsno... kao dječja mašta i Ivanine priče

11.4.2008.Tadijin dom i dalje u kutijama

4.4.2008.Što to Ogulin ima a mi nemamo?

28.3.2008.Kultura i struka i dalje protiv skulptura

7.3.2008.BARUNI TRENK I MARIJA TEREZIJA STIGLI U TVRĐAVU BROD

1.2.2008.Noć muzeja

23.11.2007."Vizualna rapsodija" Ranka Šiljega

23.11.2007.DANI TEHNIČKE KULTURE

20.9.2007.Hrvatskom glazbom, plesom i nošnjama oduševili u Italiji i Turskoj

7.9.2007.Sjajni Festung fest

31.8.2007.Chorwazja, bardzo dobze - Hrvatska, jako dobro!

6.7.2007.Zbogom, Tadija

30.6.2007.IN MEMORIAM

29.6.2007.LJETO NAM SE VRATILO...

21.6.2007.Na početku izvrsni "Metropolis"

1.6.2007."Markice" blokirale obnovu i investiciju

11.5.2007.Naša Mia i dalje nadahnjuje

20.4.2007.Djeca ponovno vladaju Brodom

13.4.2007.12. "Uskrsni ponedjeljak"

2.4.2007.Stribor Uzelac Schwendemann postao član P.E.N.-a

16.11.2006.Još o likovima iz bajke

16.11.2006.Tadijin novi dom

12.10.2006.Lipa moja Slavonija

1.9.2006.Ostavštine velikana - teret ili bogatstvo

18.8.2006.GLORIA FESTUNG BROD! SLAVA TVRĐAVE BROD!

26.6.2006.NEMA HEROJSKIJEGA GRADA OD BRODA